Koliko ste puta odgađali život, čekajući „pravo vrijeme“, „prave okolnosti“ ili „pravog spasitelja“? Godot možda nikad neće doći. Ali ti možeš. U ovaj trenutak. U svoj život. U sebe. Donesite odluku koja sve mijenja.
U očekivanju… nečega što nikad ne dolazi
Dramatičar i romanopisac irskog podrijetla Samuel Beckett jedan je od glavnih predstavnika tzv. teatra apsurda, začetnik postmodernističke proze i drame te dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1969. godine. Njegovo najpoznatije djelo je drama „U očekivanju Godota“ objavljena 1952. godine. Glavni likovi su skitnice Vladimir i Estragon koji, tijekom cijele drame, čekaju Godota koji se nikada ne pojavi iako se sva radnja vrti oko njega. Čitatelji ostaju uskraćeni za informacije zašto ga čekaju, hoće li on ikada doći i, na kraju, postoji li on uopće.
Ovom dramom Beckett nas podsjeća da je besmisleno očekivati da će netko drugi doći i promijeniti ono s čim nismo zadovoljni u svom životu. Živeći u nadi da postoji netko tko će nas spasiti, ne poduzimamo ništa i čekamo neke bolje dane. Godot je spasitelj koji nikada neće doći, a vrijeme koje smo proveli očekujući ga je zauvijek izgubljeno.
Savršen život ima svoje ime
Kad nam život krene neželjenim smjerom, imamo dojam da stoji na mjestu ili da prebrzo prolazi, a da nismo napravili ono što smo htjeli. Obično pomislimo kako bi bilo dobro da netko dođe ili nešto se dogodi što će promijeniti tijek zbivanja. Nadamo se jutru kada ćemo se probuditi s dovoljno znanja, vještina, hrabrosti, upornosti, entuzijazma… „ludosti“ i drugih potrebnih resursa da se odvažimo raditi ono što nas istinski ispunjava i raduje. Nadamo se danima u kojima će biti manje moranja i ograničenja, a više onoga u čemu uživamo i što nam donosi osjećaj slobode, uzbuđenja i nadahnuća.
Priželjkujemo taj neki život kojem bismo mogli pripisati pridjev „savršen“. Za svakoga je to neka druga kombinacija svega onoga što može činiti jedan život začinjena posvemašnjom lakoćom življenja. Sve lijepo što možemo zamisliti sadržano je u tom životu: dobro zdravlje, zanimljiv posao, uvijek dostupan novac, sveprisutna ljubav, skladni međuljudski odnosi, hedonizam, neiscrpna kreativnost… Savršen život ima i svoje ime. Zove se Godot.
Povezano: Što čini dobar život i što nas i što nas Calhounov eksperiment može naučiti?
To je život…
Dok prolazi vrijeme, a mi čekamo da počne naš savršen život, sve češće se nađemo u stanju frustracije, tuge i bespomoćnosti jer se ništa ne mijenja. Ipak nastavljamo živjeti na način i u okolnostima koje nam ne odgovaraju i čine nas nesretnima ne poduzimajući ništa. Čekamo svog Godota da se sam od sebe oživotvori.
Ne postoji savršen život koji je lišen svega što smatramo neugodnim, ali postoji savršen život za svakoga od nas koji osjećamo i živimo svim svojim bićem. To je život koji duboko u sebi osjećamo istinitim i u potpunosti usklađenim s našom dušom.
To je život u kojem radimo ono u čemu smo dobri. Štoviše, izvrsni! Jasno vidimo da svojim djelovanjem ne činimo dobro samo sebi, nego doprinosimo i široj zajednici. Koristimo i usavršavamo svoje sposobnosti, znanja, vještine, talente. Svjesno se izlažemo neugodnosti doživljavanja i usvajanja novih iskustava. Svjesno iskoračujemo iz zone sigurnosti i komfora.
To je život u kojem postoje ljudi koje volimo i s kojima se dobro slažemo. Postoje i oni koji nam „dižu tlak“, „idu na živce“, „piju krv na slamčicu“ ili „crpe energiju“. Ali, mi pronalazimo načine kako prve zadržati u svom životu i kako druge držati na prihvatljivoj udaljenosti, ili ih ukloniti iz njega.
To je život u kojem sja sunce i pada kiša, pušu i bura i jugo, ali mi prepoznajemo dane kad nam je potrebna disciplina i hrabrost da učinimo nešto što smo naumili, pa taman grmjelo i sijevalo. Prepoznajemo i one druge dane, kad unatoč suncu, trebamo predah. Tada umotani u dekicu, oboružani daljinskim, knjigom ili glazbom bespoštedno napadamo žlicom teglicu Lino Lade ili obiteljsko pakiranje sladoleda. Hrskamo čips ili kekse kao da imamo nekoliko redova zuba poput morskog psa ili izvodimo mađioničarski trik nestanka table čokolade u jednoj minuti.
To je život u kojem se izmjenjuju ponedjeljci i petci, radni dani i vikendi, poznati i nepoznati krajolici, a mi prepoznajemo svaki dan i mjesto kao „pravo“ na kojem i u kojem trebamo biti.
To je život u kojem dobivamo i gubimo prijatelje, poslove, novce, prilike, vrijeme… Gubimo i pronalazimo čak i same sebe.
To je život u kojem se veselimo i tugujemo, uzbuđeni smo i uzrujani, ustajemo na lijevu nogu ili se zateknemo na krivoj nozi, ali nepokolebljivo vjerujemo da je sve baš onako kako treba biti.
To je život u kojem ne dopuštamo strahu da nas spriječi u tome da napredujemo i rastemo kao osoba.
To je život u kojem ima hedonizma, ali on nikad nije jedini i krajnji cilj kojem težimo.
To je život u kojem pronalazimo smisao i u najtežim situacijama, volimo i nakon što smo bili povrijeđeni, preuzimamo odgovornost za svoje izbore i stojimo iza svojih odluka i nakon što smo bezbroj puta pogriješili.
To je život u kojem manje planiramo i kontroliramo, a više se prepuštamo vjerujući u sinkronicitete.
To je život u kojem naše svjesno i nesvjesno surađuju za naše dobro.
To je život u kojem je sve moguće ako i kad smo spremni učiniti što je potrebno i platiti cijenu za to „sve“.
To je život čiji scenarij ispisuje naša duša, a odigravaju ga svi naši talenti. Sve ono najbolje u nama.
Mi smo svoj Godot
Naš savršen život, naš Godot, neće sam doći niti će ga netko dovesti za ruku pred nas. On je jedan od mogućih scenarija koji možemo prepoznati tek kad uronimo u sebe, osluhnemo svoj unutarnji glas i krenemo na put kojim nas vodi.
Život se ne događa. Ispisujemo njegov scenarij prilagođavajući se onome na što ne možemo utjecati najbolje što znamo i utječući na ono na što možemo najbolje što znamo. Živimo ga činjenjem i nečinjenjem. Ako nismo spremni za velike odluke, korake, akcije, činimo male. Sve se računa.
Mi smo svoj Godot. Ako već nismo, vrijeme je da napokon ušetamo u svoj život.
Povezano: Tajna ljudskog postojanja
