Ivona Brandić je ugledna austrijska znanstvenica, sveučilišna profesorica računalnih sustava visokih performansi na Institutu za inženjerstvo informacijskih sustava u Beču (TU Wien). Dobitnica je nagrade FWF START, najprestižnije austrijske nagrade za najboljeg znanstvenog novaka i brojnih drugih nagrada. Stekla je sve titule koje se u Austriji mogu steći – Univ. Prof. Dr. Mag. Ivona Brandić. Njena karijera je impresivna i dokaz je da i žene daju ogromne doprinose kada je riječ o računalnoj tehnologiji i da mogu raditi sjajne stvari. Ivona svojim istraživanjima gradi našu budućnost, a kako idemo saznati.

Kako ste se odlučili za karijeru računalne znanstvenice, zašto ste odabrali baš ovo zanimanje?

Ivona: Dosta toga se desilo slučajno. Kao djevojčica sam sanjala da postanem doktorica i da pomažem bolesnima. Ali kako kaže jedna stara izreka: „Ako hoćeš nasmijati Boga, ispričaj mu svoje životne planove“ – tako je bilo i kod mene. Rat u Bosni, preseljenje u novu zemlju preko noći u kojoj ne znaš ni jezik. Brzo sam shvatila da u klasičnoj školi poput gimnazije nemam šanse jer je moj njemački bio loš. Prešla sam na plan B. Odlučila sam se za višu tehničku školu, smjer elektronike, jako dobro sam se snašla. Uživala sam u učenju programiranja, radu u laboratoriju na eksperimentima, imala sam predivne profesore koji su prepoznali moj talenat i poticali me. Ljubav za tehnikom ni dan danas nije prestala, i zapravo sam sretna što nisam postala (medicinska) doktorica jer bih kao doktorica dnevno mogla pomoći malom broju ljudi. Ovako, sa svojim istraživačkim radom pomažem svima koji koriste nove tehnologije kao Cloud Computing, radim na ekološkim računalnim sustavima koji nam pomažu u očuvanju našeg planeta. Ispostavilo se da je plan B bio bolji od plana A.

Koje osobine/talenti su neophodni za uspješnu karijeru u ovom području?

Ivona: Upornost i hrabrost za preuzimanje rizika. Važno je iz grešaka učiti i biti uporan kako bi se ostvarili ciljevi. U znanosti je važno (kao i u životu) prihvatiti i prepoznati stvari koje se ne mogu promijeniti, koje nisu pod našom kontrolom, prepoznati trenutak kad neka suradnja više ne funkcionira i krenuti novim putem; prepoznati ako si na pogrešnom znanstvenom putu i na vrijeme promijeniti smjer. Promjene znaju biti bolne i treba hrabrosti da se izvedu.

Gdje je veza između Vaših istraživanja i svakodnevnog života? Zašto su Vaša istraživanja važna za našu budućnost i pojasnite nam pobliže zašto sve veća potrošnja energije u IT-u može postati pravi problem? To su činjenice koje su malo poznate izvan znanstvenih krugova…

Ivona: U skoroj budućnosti cjelokupna IT industrija bit će jedan od najvećih potrošača električne energije. Opasnost je stoga velika. Naša glad za podacima brzo raste. Internetu i uređajima koji imaju pristup internetu treba puno energije. Okoliš plaća visoku cijenu za digitalnu infrastrukturu. Koliko god vam se vaš pametni telefon i tablet činio bezazlenim, ništa ne funkcionira bez nevidljive, gigantske i energetski intenzivne strukture u pozadini. Sve se više i više prostora za pohranu premješta u oblak, podatkovni centri se šire prema gore. Ni sami ne znamo koliko podataka čuvamo na svojim pametnim telefonima, a slike su pohranjene negdje u oblaku. Internet uzrokuje milijune tona emisija CO2.

Moja znanstvena istraživanja su posvećena izradi ekološki prihvatljivih računala visokih performansi. Pametne tehnike programiranja namijenjene su smanjenju potrošnje energije računalnih sustava.
Bez mog istraživanja ne možete, primjerice, prenositi svoje slike na Instagram ili Facebook ili komunicirati s moćnim aplikacijama na svome pametnom telefonu. Ili ne možete koristiti velike računalne centre koji djeluju u oblacima za prijenos i pohranu podataka. Vjerojatno većina recentnih tvrtki ne bi postojala bez rezultata moga istraživačkog područja. To su novi poslovni modeli i novi načini interakcije sa sustavima.

Što je Vaš krajnji cilj, Vaša vizija vezano za znanstvena istraživanja kojima se bavite i koji su izazovi u vašem istraživačkom području?

Ivona:  Sve se mijenja vrlo brzo, znanost, i osobito informatika, imaju veliku dinamiku. Danas kao znanstvenik moraš imati senzore za prepoznavanje pravog puta, što će biti važno iduće godine, za pet godina. Ima toliko mogućnosti i toliko problema koje treba riješiti, treba brzo odlučiti koji su najvažniji.
Danas je znanost jako dinamična tako da je jako teško reći na kojoj temi će se raditi za pet ili deset godina. U suštini je moj dugoročni cilj zaštita okoliša. Danas računalni centri troše 1.3 % ukupne svjetske proizvedene električne energije. Kada bebe koje se danas rode postanu tinejdžeri, računalni centri će koristiti 20 % sveukupne električne energije. Cilj mi je razviti metode koje će minimizirati ili optimizirati potrošnju električne energije u sveukupnoj IT infrastrukturi.

Spomenuli ste da Vas često kontaktiraju i velike svjetske tvrtke koje su zainteresirane za Vaše znanje?

Ivona: Da, između znanstvenih ustanova kao Fakulteta i tvrtki postoje jako dobre sinergije. Znanstvenici rade na novim metodama koje su riskantne, mnoge tvrtke nemaju uvjete time se baviti. S druge strane, tvrtke imaju velike sustave i brdo podataka na kojima možemo obaviti eksperimente našim prototipima. Tko radi u primijenjenoj informatici, neizbježna je suradnja s tvrtkama.

Sudjelujući na brojnim konferencijama, proputovali ste doslovno cijeli svijet? Koje kulture su Vas se najviše dojmile i zašto ste putovali primjerice u siromašne dijelove centralne Indije i Kine? Što je najbolje što možete izvući iz tih putovanja? Postoji li neka zanimljivost koju biste s nama rado podijelili?

Ivona: Putovanja nam otvaraju oči i omogućavaju nam da sagledamo svoj život iz jednog drugog kuta. Ja sam primjerice kroz sva ta putovanja shvatila u kakvoj sam privilegiranoj poziciji jer smijem razmišljati o zaštiti okoliša i mogu raditi na novim znanstvenim prototipima. Kad se putuje u dijelove svijeta u kojima ljudi doslovce nemaju što jesti niti ispunjene uvjete za primarne ljudske potrebe (pitka voda, čist zrak), jasno je da se od njih ne može očekivati da štite okoliš jer pokušavaju preživjeti. Tu mi je postalo jasno da mi koji živimo u privilegiranim zemljama (da, i Hrvatska je jedna od njih) moramo preuzeti odgovornost za one koji doslovce nemaju ništa.

Koji su Vam događaji u karijeri bili osobito važni?

Ivona: Puno je takvih važnih događaja, primjerice prihvaćanje prvog rada na konferenciji. To je trenutak kad zajednica prepozna vaš rad i zanima ih što imate za reći. Ovo je izuzetno važan događaj u karijeri svakog znanstvenika jer to znači da ćete dobiti sredstva za svoje istraživanje. Zbog toga rastete i kao osoba i kao znanstvenik. Prekrasan je i osjećaj kad ljudi završe doktorski studij pod mojim nadzorom, to je nešto zbog čega sam ponosna. Ovo su vrlo emotivni trenuci koji se pamte zauvijek.

Kad smo već kod doktoranada, spomenuli ste da Vaši doktorandi koji uspješno završe edukaciju odlaze s inovacijama i najčešće karijeru nastavljaju otvaranjem svojih vlastitih tvrtki kroz koje realiziraju svoje inovacije, zapošljavaju veći broj ljudi itd.?

Ivona: Dosta mojih doktoranada su nakon završenog doktorata uspješno otvorili vlastite tvrtke, jedna od njih je eSquirrel s CEO Michael Maurer. eSquerrel je jako uspješna tvrtka koja razvija apps za mobilno učenje. Ali moram reći da je Michael izuzetan pedagoški i informatički talenat za završenim studijom za profesora matematike i doktoratom iz područja Cloud Computinga. On je povezao ova dva područja i razvio je izuzetno uspješnu firmu.
Doktorat u informatici je rad na takozvanoj „cutting edge“ tehnologiji, tako da je poslije doktorata nekad prirodan korak monetizirati razvijene prototipe u proizvode.

Koja su Vaša najviša postignuća do sada, vrhunac vaše dosadašnje karijere?

Ivona: Dan kad jedan od mojih doktoranada obrani svoju disertaciju je uvijek vrhunac mog znanstvenog stvaralaštva, i uvijek jako emotivan dan.

Što sve može raditi računalni znanstvenik?

Ivona: Možete puno toga učiniti sa svojim talentom. Ovo zanimanje je traženo u gotovo svakom području, mogućnosti za poboljšanje svijeta su mnogobrojne. Primjerice, razvijanje sustava za borbu protiv kibernetičkog kriminala…

Vaše znanje se koristi u svim segmentima društva, tako da svoje radno vrijeme ne provodite samo na fakultetu. Kako je danas raspoređen Vaš tjedan, tko sve treba Vaše savjetovanje?

Ivona: U znanosti, svaki dan je drugačiji. Nekad moram ocijeniti 50 ispita, napisati recenziju znanstvenog članka, saslušati probe mog doktoranda za konferenciju, prisustvovati sjednici fakultetskog odbora, sažeti rezultate naših eksperimenata za članak – i to sve u jednom danu. Nekad zatvorim vrata, isključim telefon, isključim mail-client i cijeli dan pišem znanstveni članak ili znanstveni prijedlog.

Nekad se moj dan završava u 2 sata ujutro (rijetko, ali zna se desiti) jer u 1 poslije ponoći imam skype sastanak s kolegama koji žive u Kaliforniji i Koreji, i to je jedini termin u kojem se uspijemo naći… Nekad provedem cijeli dan na aerodromima jer putujem na konferenciju. Nekad sjedim u 5 ujutro već u svom uredu jer imam jet lag.

Veliki dio moga dana je danas savjetnički rad, bilo za različite znanstvene agencije, Europsku uniju ili druge ustanove. Otkada imam kćer, radni dan uglavnom nastojim završiti u 16 h, tad idem po nju u vrtić i vrijeme poslije posla je uglavnom posvećeno njoj.

Kakvo je Vaše iskustvo rada u multikulturalnom okruženju? Članovi Vašeg tima dolaze iz različitih zemalja, kako ste spomenuli u Vašem timu je najmanje Austrijanaca…

Ivona: Da, imala sam faze kad smo u našem timu slavili Božić, Uskrs, Divali, perzijsku novu godinu ili Yom Kippur uz kokos sok koji je donio kolega iz Nigerije. Ljepota znanosti je da bez obzira odakle dolazimo, kad sjednemo za zajednički stol, svi govorimo isti jezik, jezik znanosti koji nas ujedinjava.

S vremenom naučite sve pojedinosti koje trebate znati. Ja sam se primjerice uvijek čudila zašto početkom veljače kolege iz Brazila ne odgovaraju na moje emailove. A onda sam naučila da je karneval u Riu peto godišnje doba. Sad znam da za vrijeme karnevala ili svjetskog nogometnog prvenstva ne mogu očekivati odgovore na emailove. Takvih doba ima svugdje, u svakoj zemlji, samo se mora znati i poštovati. Na kraju krajeva i mi znanstvenici smo samo ljudi.

Koji je najbolji savjet vezano za karijeru koji ste ikada dobili i od koga ste dobili?

Ivona: Od jedne jako uspješne i poznate kolegice iz Amerike. Jednom sam joj rekla da sam imala sreću jer sam uspjela uraditi to i to. Ona mi je na to odgovorila: „Ne, nisi imala sreću, nego si donijela pravu odluku u pravo vrijeme jer si pametna osoba.” To mi je otvorilo oči.

Pogotovo žene omalovažavaju svoje uspjehe koje opisuju „srećom u životu”. Muškarci uvijek govore kako su postigli ovo, uradili ono. Nekad promjena jednog glagola mijenja cijeli narativ i priču, i psihološki utjecaj te priče na nas. Važno je sve uspjehe sebi priznati i dostojno slaviti: 5 km trčanje ispod 35 min, beba kad prvi puta pojede špinat a ne razbaca ga po cijeloj kuhinji, prihvaćeni članak na konferencije, dobivena novčana potpora… priznaj sebi da je to tvoj uspjeh i slavi.

Biti žena u računalnom svijetu… je li to ikada predstavljalo prepreku za bilo što? Jesu li žene znanstvenice jednako cijenjene kao i kolege muškarci?

Ivona: Vremena se mijenjaju. Prije 20 godina bilo je jako malo žena, ne samo u informatici, nego generalno u znanosti te smo morali nekako napraviti put, krenuti novim smjerom. Ja sam na primjer bila prva na našem fakultetu koja je dobila mjesto znanstvene novakinje koje je bilo predviđeno ekskluzivno za žene kako bi se podigao postotak žena. Kad sad gledam u retrospektivu, od svih šest takvih mjesta koja su bila raspisana, sve kolegice su postale profesorice na top fakultetima.

Problem je kad je u jednoj struci norma muškarac, muški način rada i kada je muški životopis standard. Prije je bilo potrebno svake 2-3 godine mijenjati fakultet i ići u neku drugu zemlju da bi mogao postati profesor u ovom području, to je bila velika prepreka za žene kad se odluče imati obitelj. To se danas srećom promijenilo, a i dalje radimo na uspostavljanju boljih i ravnopravnijih uvjeta.

Vi ste primjer Suvremene žene koja odgovara našem viđenju suvremene žene. Uspješna ste, uporna, ekološki osviještena, čak što više, Vaš kompletan istraživački rad je inspiriran željom za zaštitom planeta. Uz sve to, majka ste prekrasne malene djevojčice. Je li bio problem balansirati poslovne obveze i obiteljski život, majčinstvo?

Ivona: Djeca žele sretne roditelje. Ako sam ja sretna sa svojim poslom, prenosim tu sreću na svoje dijete bez obzira provedem li s njom 3 ili 12 sati na dan. Na početku sam imala grižnju savjesti; kad sam bila na poslu, mislila sa sam na svoju kćerku, kad sam bila s njom, mislila sam na posao…

Sjećam se prvog poslovnog puta nakon njenog rođenja… ujutro sam ispred hotela vidjela mamu kako vozi kolica s bebom. Da, u tom trenutku sam osjećala kao da će mi srce puknuti. S vremenom se to promijenilo. Danas znam da se o mojoj kćerki, kad ja nisam tu, predivno brinu njen tata, baka i ujak i da ima predivno djetinjstvo. Vrtić na našem tehničkom fakultetu je izvrstan, ne bih joj mogla osigurati sve one aktivnosti koje joj tamo pruže. Ona je integrirana i zna sve oko moga posla, često je u mome uredu kad ja imam sastanke i pita dosta i želi sve znati. I kao što sam rekla, poslije posla sam 100 % mama.

Da krećete ispočetka, da li biste odabrali isti put?

Ivona: Da, možda bih sa svojim današnjim znanjem izbjegla neke pogreške, ali bih u suštini izabrala isti put.

Što biste poručili mladima koji bi se htjeli baviti poslom kojim se bavite?

Ivona: Najvažnije je da ne idu ničijim stopama, nego da nađu svoj vlastiti, „Learn from everyone. Follow no one. Work like hell.”

Foto:  Luiza Puiu