Kad sam bila mala djevojčica, željela sam biti teta u vrtiću. Jedini mi je problem bio taj što sam znala da bi klincima trebala čitati slikovnice, a ja sam čitati mrzila.
Onda sam došla u pubertet i sve moje frendice su čitale romane iz Mile ili nekog drugog ženskog časopisa, a ja nisam, jer sam mrzila čitati. U školi sam pažljivo slušala na nastavi jer sve što sam znala čula sam na satu i nisam doma učila, uopće. Zašto? Pa zato što sam mrzila čitati.
I tako mi nije bilo ni u peti da ću jednog dana ja biti ta koja piše i da možda i ove retke čita netko tko zapravo mrzi čitati. I ja te potpuno razumijem i obećavam da će ti se isplatiti ako nastaviš čitati.
Iskrena da vam budem, i danas nisam baš ljubitelj čitanja. U zadnjih godinu dana imala sam puno vremena za čitanje, ali misli mi tako lako odlutaju da ako materija nije baš jako zanimljiva ja sam ubrzo u Finskoj i hvatam polarnu svjetlost ili u Gorskom kotaru hranim jelena preko ograde. Dakle, mašta mi je u stalnom pogonu.
Kao što se i svima vama dešavalo puno toga unazad ovih godinu dana, tako sam ja shvatila da je ovo pisanje meni zapravo način da izbacim iz sebe svoje strahove, dubioze i da s vama podijelim naučeno.
Što sam naučila?
Spavanje u grudnjaku je dobro ne samo iz estetskih razloga, s obzirom da poslije 40-te godine grudi krenu prema jugu, nego i ako slučajno potres zatrese, a ti izletiš van u pidžami, barem nećeš morati skrivati cice ispod pazuha.
Stvaranje zaliha hrane u kući je dobro samo za žohare i moljce. Nitko normalan neće zatvoriti dućane s prehranom ni u doba najveće pandemije.
Maska za lice je dobra jer se možeš beljiti ljudima noseći je dok oni po tvojim očima misle da im se smješkaš.
Slanje supruga u dućan s popisom za kupnju je znatno jeftinije jer on donese samo to s popisa, a ne sve one divne stvari na akciji koje bi ti vidjela da si otišla sama u nabavku. I naravno kupila ih, jer „trebat će“!
Ne postoji mogućnost da spakiraš previše vlažnih maramica kad ideš u bolnicu jer nikad ne znaš kome će sve zatrebati. Ja sam u 16 dana potrošila 4 velika paketa baby maramica i da sam imala još, ne bi mi bilo dosta.
Kad nekog želiš čuti, nazovi ga. Pusti poruke. Nije to isto. Ja imam prijateljicu koja mi se uvijek javi sa: „Ooo, pa gospođo moja draga, kako si mi danas?“ Moj odgovor je nerijetko „Famozno!“ ali samo zato što mi je ona digla raspoloženje svojim tonom… To porukom ne možemo dobiti.
Uvijek, ali uvijek, budi ljubazan. Čak i kad nekoga treba stjerati u rodni kraj, probaj to ovako: „Čuj Jura, ti si divan čovjek, ali ne prestaneš li mi skakati po glavi s glupim pitanjima zapjevat ću na glas pred svima i reći da sam zaljubljena u tebe, a ti me odbijaš zbog boje moga glasa.“
Malo šale nije naodmet, ali činila sam i luđe stvari. Pitajte moje ljude, vidjet ćete. Što na umu, to na drumu. Luda baba.
Što sam zapravo htjela reći? A da… pa to da ću pisati o svemu.
Iduća tema – menopauza i kako to utječe na naše bolje polovice.
Imate priču? Javite mi se!
Voli vas vaša Nevena
Pročitajte i:
Prijateljice – potreba ili modni dodatak?
Pa dobro, gdje si ti? Baš sam ovih dana htio da te zovnem…
Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve
Kritičarke, kritičari i svi koji bi to voljeli biti…
