Treba odmaka da bi se jače išlo naprijed

U mom slučaju u pitanju je bila rehabilitacija – plućna rehabilitacija.

Čudno da sam trebala doživjeti 40. da dobijem uputnicu na rehabilitaciju. Imala sam susret s hitnom više puta unazad 2 godine i dalje, a liječnici tek sada odlučuju da trebam na rehabilitaciju.

Odmah mi se u glavi ukazala Amy Winehouse i njena “Rehab”. No ovo nije odvikavanje, ovo su vježbe. I to u trajanju od 3 sata u danu. Prvih tri sata ujutro provedenih u umjerenom ili malo većem znoju, ovisno što se radilo.

Bilo je tu bicikliranja na mjestu, puhanja svaki dan u cjevčicu na razne načine, vođenja balona na ekranu puhanjem, pa izdisanje, pa opet puhanje do ruba zaslona, pa vježbanje najjačeg udaha, mjerenja, rad na steperu, vježbe disanja u setovima, s i bez ručnika, pa koreografije sa štapovima, bučicama, trakama, hodanje na traci. I svaki put mjerenje otkucaja srca i količine zasićenosti kisikom.

Izgleda li Vam to naporno? Bome je.

Svaki put kad smo završavali s vježbama, a bilo nas je nekih 10 u grupi, svaki na distanci jer smo bili s raznim preboljenim bolestima, odlazili bi orošeni znojem. I nije svejedno doći u zagrebački Jordanovac na brijeg pješke, ako ne dolazite autom.

Nagrada bi bila spuštanje pješke niz brijeg. To je onda specijalan osjećaj. Olakšanje.
Nakon vježbe osjećate se prvo umorno, a tijekom dana ipak svježije.
Vježba je nužna, vidim. Ali kod kuće ne vježbam tako, mada mi je na otpusnici napisano da trebam provoditi te vježbe.

Više šetnje, manje sjedenja

Ono što sam prije i što i dalje radim je da šećem minimalno 5 kilometara. Kad pada kiša, onda je to veliki izazov. Ne zgražam se kiše – volim ono sitno sipanje po glavi. Onda ne nosim kišobran i ugodno je hodati dok se kosa lagano moči. Čak frizura bude postojanija. Bolje nego lak.

Ali po suhom nije problem hodati. Zna biti dosadno prevaliti svaki put isti put, ali trudim se mijenjati rutu. Četiri su strane svijeta pa svaki dan uzimam jednu stranu svijeta i mjerim minimalno 5 kilometara. Tada potrošite nekih 300 kalorija, ako je vjerovati mom gadgetu “Pacer” kojeg sam skinula na svoj mobitel.

Početak šetnje nije poletan, ali kad se vraćam kući osjećam već svježinu i zahvalnost tijela što sam ga “provozala” kvartom ili susjednim kvartovima. Mislim da je onda i lakše zaspati ako se neposredno nakon šetnje odlučite na spavanje. Što nije slučaj kod mene jer često ostajem uz TV, ako ima nešto zanimljivo (a rijetko je to slučaj) ili sam uz laptop i piskaram. Ekran zasigurno nije najbolji način provođenja vremena navečer. Mozak je previše izložen štetnom podražaju, teško se umiri, pa treba više desetaka minuta da pošteno zaspite.

5. mjesec je inače mjesec mentalnog zdravlja. Važno je osvijestiti kako nešto utječe na nas – negativno izbjegavati, a pozitivne stvari prakticirati. Više šetnje, manje sjedenja. Više voća i orašastih plova, manje brze hrane.