Da nemamo mozak i misli, imali bi neke opće, osnovne funkcije, blago rečeno; vegetirali bi. Kao nekakva bazičnost. A misli i um tu su nam da bi nam pomagali, ako mi tako želimo.

No, mi najčešče od njih napravimo nešto što nas destruktrira. Kako? Negativnim mislima, strahovima i negativnim stavovima. Zašto? Zato jer um koji nije zaposlen, koji nije zaokupljen voli raditi probleme. Kao malo divlje dijete. Ne smatram da je uspjeh i posao to što vrednuje našu pravu vrijednost, ali upravo je rad i onaj fizički dio nas ono što um i misli harmonizira i stavlja na mjesto koje im pripada- da nam služe. Da budemo još bolji i produktivniji. Kao što brinemo o zubima, očima, ostalim organima, koži… trebali bi brinuti i o svom mozgu. Ako ćemo još i detaljnije, mozak upravlja svim ostalim organima. Kao kad imate jednu instalaciju, npr.u kupaoni. Postoji umivaonik, pipa i sve oko toga, ali da bi to sve funkcioniralo najvažnija je voda. Mozak je stroj koji treba održavati. Da mu temperatura nije previsoka, da je stabilan, da je prozračan. Kada smo skloni najgorim mislima koji utječu destruktivno na svakodnevan život? Jel to kada ste puni zahvalnost za svoj život i puno entuzijazma oko onog što radite? Tada smo fokusirani, usmjereni i tada smo najharmoniziraniji i stabilni i što je najvažnije, svoji i nepokolebljivi. Pogledajte oko sebe, ljudi koji vole ono što rade, ljudi koji prije svega rade, ljudi koji imaju svoje fokuse i ciljeve… Ljudi koji se u prenesenom značenju „drže svoje motike“ neće biti destruktivni i depresivni. Kada se posvetimo davanju i služenju drugima kroz svoj rad, a uz to osjećamo poniznost i zahvalnost prema životu, tada nam postaje važnije biti u miru, nego u pravu. Tada nam nije problem oprostiti da ne usporavamo svoj rast. I tada možemo samo biti sretni i zadovoljni. Budite zahvalni, živite i sada, i ono što radite, radite za dobrobit svih i s puno ljubavi. To će vam se sve vratiti.

Petra Parać, član Hrvatskog književnog društva, mag.bibliotekarstva i i Informacijskih znanosti