Kako osigurati „vrijeme nasamo“ unatoč roditeljskim dužnostima? Poželjno je u određeno doba dana (ili večeri kada su djeca spremna za noćni počinak) isključiti mobitele, televizore i drugo i stvoriti vrijeme za roditeljske (partnerske) razgovore.
Život u obitelji je prva škola međuljudskih odnosa koja u velikoj mjeri utječe na način na koji će se dijete kasnije u životu ponašati. Obiteljsko ozračje, odnosno odnosi, suradnja i obilježja komunikacije koji vladaju između roditelja, između roditelja i djece, između djece i drugih članova obitelji, stvaraju temelje za to kakvi će ljudi djeca postati. U zdravom obiteljskom ozračju komunikacija je iskrena i direktna, svaki „veliki“ i „mali“ član obitelji doživljava potvrdu visoke vlastite vrijednosti, pravila su fleksibilna, ljudska i primjerena trenutnim potrebama i situacijama.
Vrijeme za obitelj
Obitelj treba biti zajedno što više. Djeci ranog i predškolskog uzrasta treba osigurati doba dana u kojem su roditelji posvećeni samo njima. U to doba dijete mora biti sigurno da će imati jednog ili oba roditelja za igru, pitanja, nježnosti… U to doba dana potrebno je da su roditelji s djetetom bez pritiska, bez žurbe i pogledavanja na sat, bez gledanja tv-a, bez vođenja međusobnih dugih razgovora i bez posjeta. U to doba dana roditelji djetetu pružaju svu svoju pažnju kako bi ono osjetilo da to čine zato što žele, a ne zato što moraju.
Bitno je da roditelji razgovaraju s djetetom/djecom kad god pronađu vremena – to može biti prilikom obavljanja obiteljskih dnevnih aktivnosti i rutina, prilikom vođenja u vrtić, tijekom vožnje u autu, prilikom zajedničkih odlazaka u kupovinu, u šetnjama… Potrebno je govoriti o sebi, o svom danu, što vole ili ne vole činiti i slično, slušati dijete i potaknuti ga da ono govori o sebi, o tome što voli činiti, što mu je zanimljivo ili nije zanimljivo… Od najranije dobi potrebno je uključivati se u zajedničke aktivnosti s djecom, a djecu u obiteljske obveze. Planiranje i njegovanje obiteljskih rutina (npr. priča za laku noć) zajednički je zadatak, kao i planiranje i provođenje kvalitetnog slobodnog vremena obitelji (npr. zajednički vikendi i izleti). Roditelji ne moraju biti sveprisutni, važno je da svom djetetu pružaju pažnju i potporu kad je to potrebno i da dijete zna da može računati na njih.
Vrijeme samo za roditelje
I roditelji trebaju vrijeme samo za sebe. Brojna istraživanja pokazuju da su odnosi roditelja (partnera) osobito važni, kako za kvalitetu obiteljskog života sada, tako i za kvalitetu budućih partnerskih odnosa njihove djece. Odnos pun smisla ne podrazumijeva da u njemu neprekidno vladaju sklad i sreća. Odnos pun smisla je odnos u kojem svatko napreduje kao pojedinac i u kojem se svaki član obitelji neprekidno razvija kao ljudsko biće.
Kvalitetan odnos ne nastaje sam od sebe. Više je „psiholoških zadataka“ koje roditelji (partneri) moraju obaviti na održavanju dobrih odnosa, razumijevanja i zadovoljstva.
Uz izgradnju područja bračne privatnosti tu je i uspostavljanje načina zajedničkog provođenja slobodnog vremena, te nastupanja kao par i u druženju i razonodi izvan kuće. Kako osigurati „vrijeme nasamo“ unatoč roditeljskim dužnostima? Poželjno je u određeno doba dana (ili večeri kada su djeca spremna za noćni počinak) isključiti mobitele, televizore i drugo i stvoriti vrijeme za roditeljske (partnerske) razgovore. Ne zato što se mora, već zato što se želi. I govoriti o sebi, o svojoj svakodnevnici, o svojim doživljajima, dogodovštinama, potrebama, interesima, željama… Dobro je govoriti o tome što koga zaokuplja, bez obzira odnosi li se to na aktualni dan ili na nešto sasvim drugo, raspravljati o tome što je dobro, a što ne valja. Razgovarati o problemima, rješavati ih međusobnim raspravljanjem, slušanjem i uvažavanjem partnera, traženjem kompromisa.
Kroz naviku zajedničkog suočavanja s problemima i pružanjem međusobne potpore u njihovom rješavanju izgrađuje se i spremnost za moguće krize bilo koje vrste.
Svi imamo jednaku ljudsku potrebu osjećati se vrijednim drugoj osobi. Poželjno je povremeno zajedno (bez djece, bez prijatelja i drugih) otići na izlet. Nekoliko puta godišnje sami otputovati na dan-dva, kako bi razgovarali o svojim osjećajima, o odnosu, sjećali se svega lijepoga što je partnere privuklo jedno drugome, razgovarali o neminovnim promjenama koje dolaze s vremenom, opažali pozitivno u tome. Da bi jedno drugome pokazali koliko su si važni, i na koji način. Rođendani i druge obljetnice odlična su prilika za takve stvari.
Autorica: Ivanka Jukić Lušić, prof. psihologije
Preneseno iz časopisa Dijete&Roditelj
