Sve u svemiru ima svoje cikluse i ritam. Postoji vrijeme aktivnosti i pasivnosti. Postoji vrijeme mirovanja. A mi te ritmove gotovo nikada ne pratimo.
Aktivni su stalno aktivni, pasivni su stalno pasivni ili se minimalno aktiviraju onda kad baš moraju. Svi oni koji previše rade, koji se previše daju su aktivni i ignoriraju vrijeme mirovanja. O pasivnima neću pisati u ovome tekstu jer ne vjerujem da će se aktivirati da ga pročitaju. Ja također spadam u grupu aktivnih.
Ubijao sam se da zadovoljim rokove, svoje želje, obećanja, tuđa očekivanja… Trudio sam se sve to posložiti i zadovoljiti cijeli svijet. Na kraju dana, kući sam se vraćao nezadovoljan. I imao sam osjećaj da me svijet sve manje cijeni. Da, svi oni koje sam se trudio zadovoljiti nisu cijenili ono što radim „za njih“. Rezultat cijele priče uglavnom je popularni „burnout“, razočaranje, odustajanje, ovisnost o nečemu…
No, što ako na trenutak zamislimo sebe i kako se zaista želimo osjećati?
Bi li burnout, razočaranje, odustajanje ili ovisnost bili naš izbor? Sumnjam. Vjerujem da bi većina nas rekla da želimo biti ispunjeni, sretni, zadovoljni, priznati, cijenjeni… Sve ili bar nešto od toga.
Krenuo sam stoga proučavati put prema zadovoljstvu. Shvatio sam da ovaj dosadašnji baš ne daje rezultate. Jedna od bitnih stvari je bilo to famozno „slušanje sebe“ o kojem svi govore, a nitko ga ne zna objasniti, a tek rijetki to zapravo rade.
Vrijeme mirovanja
Druga bitna stvar je prepoznati svoj ritam i shvatiti da postoje periodi mirovanja. Kada sam saznao za periode mirovanja, nisam mogao vjerovati da to nisam ranije shvatio. No, moj um koji je bio ovisan o akciji jednostavno nije mogao prihvatiti mirovanje kao opciju. No, počeo sam mirovati. I umjesto da učinim bilo što kada ne znam (ne osjetim) točno što trebam učiniti, u tim situacijama jednostavno nisam učinio ništa.
To se s vremenom proširilo. Stoga sam si dopustio nečuveni bezobrazluk neodgovaranja na poruku, poziv ili mail ako u tom trenutku ne osjetim da to želim. Stvari su nekim čudom počele teći lakše i jednostavnije. Shvatio sam da se najveća frustracija događa u trenucima kad nemam energije za nešto, a „moram“ to napraviti baš sada jer mi um daje tristo razloga da to ne ostavim. Tada ide najteže, najsporije i dovodi samo postizanje željenog cilja u prostor (energetske) neisplativosti.
Povezano: Na ovaj jednostavan način uštedi pola do dva sata dnevno
Dvije velike lekcije iz perioda mirovanja
Naučiti osjetiti kada je dosta i stati
Ne znam što mi je bilo teže. Svladati ovo ili sljedeću lekciju. No, kada na desetke puta pokušaš nešto i uvjeriš se u jednak rezultat, izbor postaje lakši i jednostavniji.
Počeo sam pridavati pozornost onome što osjećam. Kada sam osjetio da sam „gotov“ , stao sam. Kad god sam to učinio, bez obzira koliko nešto „morao“ učiniti upravo sada, nikada, ali doslovno nikada se nije pojavio problem kao rezultat. Svaki put kad sam dovršio, bilo je nezadovoljstva, problema, frustracije ili neuspjeha. Meni je to ipak bilo previše dokaza i počeo sam raditi ono što osjetim.
Ne započinjati dok nije vrijeme
Budući da je akcija oduvijek bila moj „potpis“, sve je kod mene moralo biti odmah. Jednostavno nisam razumio koncept „sada nije vrijeme“. Bilo mi je teško čekati da se stvore uvjeti. Da je vrijeme za ono što želim. A primijetio sam da nisam jedini s tim problemom.
Kad sam saznao za vrijeme mirovanja, počeo sam te periode prepoznavati i slušati sebe tako da sam na nekim sitnicama počeo prakticirati nezapočinjanje dok ne osjetim da je vrijeme.
Rezultat: Frustracija i strah. Bojao sam se propuštanja nečega jer ne radim ništa. Osjećao sam se beskorisno. Nisam mogao samo sjediti i čekati. Bilo je teško. Ali rezultati su bili bolji nego prije.
S vremenom sam postao sve bolji u tome. Ne kažem da mi je lakše čekati. No, sada energiju „čekanja“ preusmjerim u nešto što mogu raditi upravo sada i onda se čekanje pretvori u zadovoljstvo.
Nije sve za svakoga i ne možemo sve uvijek.
Ako vas ima sličnih meni, ovo će vam vrijediti puno. Ja znam da bi mi značajno smanjilo frustraciju u životu da mi je netko ovo rekao prije.
Povezano: Prostor i vrijeme kao rješenje – Odmor od svega je prvi korak k zdravlju, snazi, ljepoti
