Mnogi žive u zabludi misleći da mentalne bolesti ne pogađaju toliko djecu i mlade. Nažalost, djeca i mladi se osjećaju sve usamljenije, imaju svega osim dovoljno pažnje, razumijevanja, bezuvjetne podrške i ljubavi. U nastavku pročitajte mali vodič za roditelje.

Od mentalnih bolesti obolijevaju i djeca

Ako ste roditelj i idete linijom manjeg otpora i iz neznanja dopuštate svome djetetu da po čitav dan bulji u ekran računala, video igrica, tableta i da traži smisao života promovirajući sebe putem društvenih mreža, da vam dijete praktički nepismeno završi osnovnu školu, iako je ”odlikaš”, moram vas razočarati da je takav roditeljski stil katastrofa prilično velikih razmjera koja će se prije ili kasnije negativno odraziti ne samo na mladi život vašeg djeteta, nego i na čitavo društvo. Da ne govorim o učincima na njihovo mentalno zdravlje. Ne možete vjerovati u kolikom broju djeca i mladi obolijevaju od mentalnih bolesti.

Mnogi žive u zabludi misleći da mentalne bolesti i ne pogađaju toliko djecu i mlade. Nažalost, pogađa sve više i više, jer se djeca i mladi osjećaju usamljenije više nego ikada unatoč tome što roditelji misle da im ništa ne fali. Imaju svega osim dovoljno pažnje, razumijevanja, bezuvjetne podrške i ljubavi.

Praksa pokazuje da:

• nepoklanjanje pažnje i izostanak kvalitetnog provođenja vremena s djetetom;
• fokus na školski uspjeh i ocjene, uz koje se često vežu i emocionalne ucjene tipa ako prođeš s pet ili imaš 5.0, dobit ćeš… kupit ću ti…
• prebacivanje odgovornosti i krivnje na nekog drugog i štiteći samo svoje dijete koje je ”uvijek u pravu”…

… da je jednako katastrofi, i po meni puno gore nego koja pljuska. Posebno me nervira odnos roditelja prema školi jer se sve svodi na ocjene. To što su djeca uistinu (na)učila, koliko se toga uopće sjećaju jer su učila samo za ocjenu, i znaju li to što su (na)učili praktično primijeniti i u svakodnevnom životu, čini se da uopće i nije važno.

Povezano: Epidemija popustljivog odgoja šteti i djeci i roditeljima

Prečacem do uspjeha dugoročno je glupa strategija

Ne znam što se mnogi čude kada djeca izađu iz srednjoškolskog obrazovanja i ništa ne znaju. Doslovce, znaju što ne žele, odnosno ne znaju što žele. Nitko ih nije učio praktičnim vještinama, poglavito kada su u pitanju ine iz područja emocionalne inteligencije, kao što su rješavanje problema, emocionalna samosvijest i samoregulacija, preuzimanje odgovornosti, komunikacija, društvene vještine, upravljanje vremenom itd.

Tako primjerice postoje roditelji koji misle da mogu nadmudriti neke prirodne zakone pa zajedno s djecom smišljaju ”pametne” strategije kako da se prošverca, prevari i učini sve što treba da bi dobilo odličnu ocjenu. Uče djecu da je ponekad bolje ići prečacem kako bi došli do uspjeha, da se ne isplati učiti i slično. Po meni je to mnogo veća tragedija, ne samo za dijete i roditelje, nego i za društvo. Upravo se tim putem stvara baza muljatora, manipulatora, pokvarenjaka, nesposobnih i neodgovornih ljudi koji će čitav život okrivljivati nekog drugog za svoje neuspjehe i nesretan život. U posebno ”rizičnoj kategoriji” roditelja da odgoje takvu djecu su svi oni koji kupuju ljubav djece neprestanim poklonima i obećanjima. Taj je pristup puno opasniji od bilo koje strogoće.

Zdravi temelji grade se od malih nogu u obiteljskom domu

Kada bi barem imali petlju, odnosno znanja, pa da od malih nogu uče i nauče svoju djecu da itekako postoji u životu, odnosno da je najnormalnije reći „ne može”  i ”nema se”. Život nije shopping. Problemi i nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi ne može se kupovati poklonima. Tada bi sve bilo puno bolje pa bi i društvo imalo zdravije temelje.

Ne možemo uvijek prebacivati odgovornost na sustav, državu, političare, korupcije itd. Stoga se zdravi temelji i ispravan način razmišljanja i vrijednosti uče i grade od malih nogu, u kući, a ne na ulici i u školi.

Ako to već ne čine, uglavnom iz neznanja, ili krivo usađenih sustava vrijednosti i uvjerenja disfunkcionalnih obitelji, mentalnih poremećaja i sl., tada bi bilo idealno – iako će vam to možda zvučati utopijski, kada bi barem ovo društvo moglo objasniti djeci da nije najveća vrijednost novac, broj lajkova i pratitelja na mrežama. Da je krivo kada dobrostojeći mladi dečkići i mladići izigravaju pijane milijardere i hvale se time ili da cure traže pod svaku cijenu bogate sponzore, i slično. Ukratko, kada bi takve teme bile češće medijski zastupljene u edukativnu svrhu. Ali ne. Promovira se i promiče na široka vrata posao influencera i jutjubera odnosno kako se ”obogatiti” bržim putem i postati ”slavan”. Nije bitno koliko znaš i vrijediš kao čovjek, nego koliko zarađuješ i koliko imaš pratitelja na mrežama i slične gluposti.

Povezano: Jesu li sretna djeca zalog dobre budućnosti i zablude oko odgoja

Vodič za roditelje kako odgojiti pametno i  odgovorno dijete

Evo nekoliko ”klasičnih” strategija za odgoj djece koja će od malih nogu učiti kako se postaje odgovornim pojedincem u društvu . Ova strategija odnosno razvijanje odgovornosti najbolje se postiže ako se djeci dopusti da i sama iskuse na vlastitoj koži malo stvarnih životnih problema.

1. Naučite ih da razlikuju svoje “želje” i “potrebe”

Na početku svakog mjeseca dajte djeci manji iznos novca – ovisno o dobi, s tim da će taj novac sami zaraditi kroz neke sitne poslove. Dakle, nećete to zvati džeparcem, nego plaćom koju su zaradili svojom radom i zalaganjem. Neka potom djeca koriste svoju plaću i neka i kupe ono što “žele”. Vaša je uloga kao roditelja da im ukažete na razliku onoga što oni žele i što im je potrebno. Tako primjerice neke potrebe uključuju: higijenske potrepštine, novi par obuće, novi odjevni predmet, korisnu igračku, knjigu, izlazak na kolač s prijatelje ili u kino, šišanje itd. “Potrebe” svakako ne uključuju toksične slatkiše (objasnite im zašto), najnovije video igre i igračke.

2. Ne može sve sada i odjednom

Današnja kultura funkcionira po principu potrebe za trenutnim zadovoljstvom – što god da želimo, mora se sada i odmah. Međutim, ako od malih nogu naučimo djecu da naporno rade, uštede svoj novac i postignu svoj cilj da kupe nešto što stvarno žele, budite uvjereni da ne samo da će više cijeniti novac do kojega se teško dolazi i mora se itekako naporno raditi, nego će i naučiti nešto, tj. steći vještinu odgođenog zadovoljstva, pa će više uživati kada dobiju nešto. I naravno, znat će to cijeniti.

3. Njegovati vrijednost napornog i poštenog rada

Ništa im neće biti ako se malo preznoje i zavrnu rukave. Težak rad ne samo da uči djecu da budu zahvalni na svemu onom što im vi omogućujete kao roditelj koji naporno radi, nego u djeci također stvara radnu etiku koja će ih pratiti i kada odrastu. Oblikovat će ih u vrijedne, snalažljive i odgovorne pojedince.

4. Dopustite im neka se sami pozabave vlastitim posljedicama koje su nastale kao rezultat loših izbora i odluka

Ako donesu odluku da ne naprave nešto što bi trebali i ostanu bez stvari koje žele, roditelj treba biti kristalno jasan i reći odlučno ”ne” na neke njihove zahtjeve da im se to što traže ili žele ipak omogući. Dakle, važno je da se nauče odgovornost i da snose posljedice svoje neodgovornosti.

5. Bezuvjetna podrška – ne dozvolite da odustaju svaki put kada posrnu

Mnoga djeca lako odustaju kada im ide teško, kada ne dobivaju ono što žele ili kada se ne ispune njihova očekivanja. Time što lako odustaju, djeca propuštaju priliku za učenjem i osobnim rastom i razvojem. Stvaraju naviku da to podsvjesno čine prema već naučenom obrascu pa će to činiti svaki put kada se susretnu s nekim izazovom u životu. Jednostavno, to postaje naučena navika, ali loša navika koja sabotira osobu da dalje napreduje.

Ako želite da vaš tinejdžer promjeni svoje ponašanje, onda se vi kao roditelj morate potruditi da to i ostane njihov problem, a ne vaš. U suprotnom će pokazati interes da rješavaju neki svoj problem samo ako i sami trpe posljedice svojih riječi i djela, odnosno ponašanja.

Povezano: Kako dijete odgojiti u dobrog čovjeka