Inspiraciju za ovaj članak sam dobio gledajući film „Golubica: Čudesna priča“ koji se radnjom nadovezuje na priču ispričanu u filmu „Čudo“ iz 2017. godine. Ovaj film je, kao i „Čudo“, inspirativan prikaz moći jednog čina dobrote koji može mijenjati sudbine i potaknuti druge ljude da počnu činiti isto.

Ima li čovjek uvijek snage pokazati dobrotu?

Radnja se vrti oko Juliana koji je izbačen iz bivše škole zbog nedoličnog ponašanja prema dječaku Augustu. Kako bi mu pokušala pomoći u prilagodbi na novu sredinu, Julianova baka odlučuje konačno ispričati mu vlastitu priču koju je dugo skrivala. Priču o događajima iz njezinog djetinjstva kada ju je, pod okupacijom nacista u Francuskoj, jedan dječak zaštitio od smrtne opasnosti. Njih su dvoje pronašli prvu ljubav u čarobnom svijetu koji su sami stvorili.

Ono što me posebno dira u ovom filmu, kao i mnogim drugima koji se bave tematikom velikih ljudskih patnji i životnih problema, je dobrota koja je sposobna promijeniti svijet. U tadašnjoj Francuskoj koja je bila okupirana, gubila se glava zbog uzvika vive l’humanite, koji ja u slobodnom prijevodu tumačim sa živjela dobrota. Jer humanost danas ima neki drugačiji prizvuk i ne predstavlja isto ono što je značila prije 70 godina.

Zašto dobrota? Ima li čovjek uvijek snage pokazati dobrotu? Ono što svaki režim pokušava napraviti je prvo zatrti bilo kakve naznake dobrote, jer je dobrota ono što ljudima daje nadu. Nadu da nije sve tako sivo, da bez obzira na okolnosti mi i dalje biramo svoje ponašanje i možemo biti tračak svjetla u mraku koji nas okružuje. Nosimo odgovornost za svoje odluke.

Tračak svjetla u mraku

U knjizi „Skrovište“ od Corrie ten Boom, sama autorica ukazuje na stanje u kojem se Nizozemska našla tijekom Drugog svjetskog rata i koliko je režim kažnjavao bilo kakvo pomaganje protivnicima režima. Njen otac je bio poznati urar, koji je od male urarnice napravio jedan od najpoznatijih pokreta otpora u cijeloj Nizozemskoj. Kao obitelj, spasili su stotine i stotine ljudi koji su kod njih tražili pomoć, svakodnevno riskirajući vlastiti život kako bi pomogli drugima.

Ono što je najopasnije za ljude je upravo nada. Vjera da nije sve gotovo, da se situacija ipak može promijeniti na bolje. Cijeli film „Schindlerova lista“ je kao iskonska borba dobra i zla, gdje glavni akter filma pokušava spasiti što više ljudi od logora smrti, suprotstavljajući se zlu koje pokušava uništiti svijet. Slična dobrota je bila vidljiva i kod nas u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, kada smo se u prvim mjesecima rata obranili upravo na vjeru, nadu i entuzijazam pojedinaca koji su spremno riskirali svoje živote kako bi nama ostalima osigurali bolje sutra.

Čovjek je društveno biće

Zadnja nama svima dobro poznata situacija za provjeru dobrote u nama je pandemija koja nam je svima bila nametnuta. Odnosno, ograničenja su nam bila nametnuta. Samo što smo skoro svi bili toliko usmjereni na fizičko zdravlje, da smo skroz zaboravili na mentalno zdravlje i posljedice koje će nam ostati nakon što pandemija (jednom) prođe. I sada, dvije godine nakon pandemije, još uvijek radimo na sanaciji mentalnih posljedica koje je dugotrajna socijalna izolacija izazvala. To je vjerojatno prvi put, nakon Španjolske gripe, da je preporučeni lijek bio „ostanak u kući“, mada su već stari Grci znali da je čovjek društveno biće, zoon politikon i da kao takav vodi uspješniji život u kohabitaciji s drugim ljudima.

Kada pitate ljude koji su bili u zatvoru koja im je najgora kazna koju su mogli dobiti u zatvoru, većina njih kaže boravak u samici. Kada smo prepušteni sami sebi, bez kontakta s drugima i bez druženja i gdje nam nitko ne može iskazati neki čin dobrote – to je samoća koja ubija duh.

Krajnje rizičnih ponašanja

Nemojte zaboraviti da djeca nisu išla u školu, imala su nastavu „na daljinu“ gdje su više gledali u ekrane i dosađivali se, nego što su upijali znanje. Djeca su se zaboravila družiti na normalan način i na svoj način su se prilagodila „novom normalnom“.

Socijalna izolacija je povećala i broj raznih depresivnih stanja opće populacije, došlo je do porasta obiteljskog nasilja, porasta djece s raznim potrebama koja nisu dovoljno rano ulazila u tretmane jer su termini pregleda otkazivani, došlo je do porasta krajnje rizičnih ponašanja poput grupa na društvenim mrežama u kojima srednjoškolci planiraju i međusobno se nagovaraju na izvršenje samoubojstva, o čemu se ne priča dovoljno zbog fenomena „socijalne zaraze“. Socijalna zaraza (eng. social contagion) se odnosi na spontani prijenos ili širenje ideja, emocija, stavova ili ponašanja unutar grupe ili društva.

Moć čina dobrote

Sjetite se sami, kada ste zadnji puta nekome iskazali čin dobrote? Ili kad su ga vama iskazali? Kako ste se osjećali? Jeste li se osjećali kao da ste popili „čarobni napitak“ koji vam daje svu snagu ovog svijeta?

Mene uvijek dira koliku moć ima jedan, ponekad na oko neznačajan, čin dobrote. Kao malena svijetla točka na kraju tunela. Svijetla točka koja ne može obasjati cijeli tunel, ali pokazuje u kojem smjeru treba krenuti. Koliko nam samo taj mali tračak svjetla može promijeniti raspoloženje, od krajnje zabrinutosti i straha, do ushićenja i radosti.

Budite razlog zbog kojeg će ljudi i dalje vjerovati u ljudsku dobrotu. Iskoristite taj čin dobrote kako biste se pokrenuli u životu. Kako biste konačno neke odluke oživotvorili i krenuli u smjeru kojem se dugo nadate. Ne zaboravite, svako veliko putovanje počinje odlukom da krenemo na put. Sretno!

Matej Čuljak
Vaš psiholog

Povezano: Umijeće življenja – Čovjek nije stvoren da bi živio sam