Ona je ljubiteljica sporta, dobre glazbe, kvalitetnog štiva i pisanja. Za nju je sport način života, sredstvo za uspostavljanje ravnoteže duha i tijela, oaza mira i bijeg od svakodnevnih stvari koje crpe životni elan i zahtijevaju obnovu energije. Ona je Vedrana Kucarov.

Njena izražena introvertiranost je igrala značajnu ulogu u djetinjstvu i odrastanju, a sport joj je pomogao da se otvori i stvori veći krug prijatelja. Koračajući kroz život, radeći na sebi, mentalno i fizički, odlučila je i posao prilagoditi svojim životnim navikama i principima – zaposlila se u Bowling bar-u. Uz sport voli i pisanje koje je odraz njenih neizgovorenih misli i emocija, katarzično iskustvo kroz koje dolazi do odgovora i rješenja svakodnevnih situacija i problema. 

Opiši nam svoje viđenje suvremene žene!

Vedrana: Svaka osoba koja korača ovim zemaljskim stazama je posebno i jedinstveno biće. Pa tako i žena. Pojam suvremene žene pretežno se veže uz pojam žene koja prkosi svim uvriježenim modelima življenja, temeljenim na odavno određenim obrascima ponašanja. Kada im se suprotstaviš etiketiraju te, postaješ „buntovnik bez razloga“.

Moje poimanje suvremene žene je možda malo drugačije. Za mene je to svaka žena koja je spoznala sebe, osvijestila koliko vrijedi i koja, uz to što zna što želi od sebe, života i od drugih, prvenstveno zna što ne želi. Ona je hrabra, emocionalno jaka žena bez obzira na svu njenu krhkost, koja hoda uzdignute glave, čak i onda kad joj se čini da joj tlo izmiče pod nogama (onako kao uslijed zemljotresa).

To je svaka žena koja se ne boji novih spoznaja, neustrašiva i odvažna, s ogromnom sigurnošću i vjerom u sebe i svoje sposobnosti. Ta nje sigurnost, naravno, ima pokriće koje se krije u mentalnoj snazi. Suvremena žena je mentalno jaka, inteligentna žena.

Ona nikad ne odustaje, vođena snažnim osjećajem da su sve prepreke, ako ne premostive, barem preskočive. To je žena koja, nakon što padne i razdere laktove i koljena, ustaje, ne tražeći oko sebe slučajne poglede, otrese svu prašinu sa sebe i nastavlja dalje. Karakterizira je zarazan, iskren osmijeh i upornost. Njoj ne trebaju pohvale ili kritike kako bi stvarala. Ona zna koliko vrijedi. Suvremena žena je ona koja sama zasluži poštovanje, povjerenje i naklonost drugih, a na kraju i ljubav.

Što je po tebi ono što najviše koči žene u uspjehu/napretku?

Vedrana: Unutarnje blokade koje ne dozvoljavaju osobi da se oslobodi od svega što joj je nametnuto su vrlo česte i teško ih je savladati. Krenem li od sebe, moram reći da mi je puno vremena trebalo da upoznam samu sebe, sve svoje talente i mane, svoje prednosti i slabosti, svoje afinitete. Da shvatim zašto nikada nisam znala složiti igračku iz Kinder jajeta, a svima je to jednostavno, ali zato znam hodati na rukama što većina ne može. Trebalo je puno samoanalize i samoprihvaćanja.

Strah je najveći neprijatelj koji nas koči. U njemu prestaje sav čovjekov osobni rast, svi oni kapaciteti, sve one mogućnosti, ono što bismo možda mogli biti, a nismo, ili što jesmo, a ne želimo biti. Kada se oslobodimo straha, tada se počinjemo i otvarati, i sve ono što zapravo jesmo ili možemo i želimo biti, dopire do nas.

Radiš li ono što voliš ili ima nešto čime bi se radije bavila?

Vedrana: U svemu što radim pronalazim nešto što volim. Rijetko mi se događa da radim nešto što ne želim ili ne volim. Gotovo nikada. Nekako uvijek nastojim gledati širu sliku svega oko sebe, male i naizgled nebitne stvari. Nekada to može biti samo pozadinska glazba unutar prostorije u kojoj sjedim i tipkam po tastaturi, radeći nešto što možda u meni ne izaziva pretjeranu radost, ali ta glazba mi podiže raspoloženje i sav taj, naizgled suhoparan i dosadan rad, na jednom postaje zanimljiv (padne ponekad i pokoji ples, a i pjevanje na uštrb ušiju onih u mojoj blizini).

Što najviše voliš u poslu kojim se trenutno baviš? Koji su najveći izazovi?

Vedrana: Bowling Bar u kojem radim je za mene pravi mali raj. Uz sve obveze koje donosi moje radno mjesto vrlo često si dozvolim i baciti pokoju kuglu. Volim to što trenutno radim jer je to mjesto koje dozvoljava da svatko od nas bude i ostane svoj. Puno je toga što u svom trenutnom poslu zaista volim. On obuhvaća sve one segmente koji su presudni kako bih bila ono što zaista jesam, a ujedno time i obavljala sve svoje zadatke s voljom i energično.

Kroz kuglanu u jednom danu procirkulira velik broj ljudi, što mi je kao introvertu u početku znalo teško padati, ali mi je i pomoglo da se više otvorim prema ljudima. Svi koji tamo dolaze zrače pozitivnom energijom, a ushićenje i adrenalin te ponesu i daju ti želju za druženjem i radom.

Postoji li neka osoba koja je presudno utjecala na tvoju karijeru?

Vedrana: Teško je izdvojiti samo jednu osobu jer svi ljudi oko mene sa svim svojim manama i vrlinama su me velikim dijelom formirali u ono što sam danas. Imam pregršt savjeta koje mi je baka tijekom odrastanja sipala kao iz rukava, na što bih ja, kao i svako buntovno dijete, odmahivala rukom, ali neke sam i zapamtila:
“Život je samo jedan i ne vrijedi se živcirati jer na kraju Svemir sve to posloži.”

Bez straha mogu reći da su takve rečenice, naravno, nakon što sam ih osvijestila, utjecale na svaki moj korak u životu. Sada ja, kao majka, nastojim neke svoje životne mudrosti prenijeti svojim kćerima i dok jedna upija kao spužvica, druga prkosno koluta svojim nježno zelenim okicama. Uz sav posao i rad koji volim, najvažnije mi je izgraditi „karijeru majke“ i svoje djevojčice oblikovati u snažne i suvremene žene.

Koje je tvoje najveće postignuće?

Vedrana: Mislim da su, kao i svakoj majci, moje najveće postignuće moja djeca. Možda zvuči kao fraza, ali to je jedini pravi i iskreni odgovor jer su sva druga postignuća relativna i prolazna. Imaju rok. Imaju vijek trajanja. Rijetka su ta koja ostavljaju dubok i trajan pečat. No, stvoriti, odgojiti, formirati, pripremiti na život, mala ljudska bića, to je zaista moj najveći uspjeh. Istovremeno i najteži i najljepši “posao” na svijetu. Biti odgovoran za ljudsko biće, u mom slučaju dva mala bića, nije bezazlena zadaća. To je doživotna zadaća. Nema te knjige, nema te šablone koja će ti reći kako i pripremiti te na sve što dolazi. A da bih znala kako treba najprije poznavati sebe.

Na što si osobito ponosna?

Vedrana: Ponosim se svojom djecom, a time i samom sobom jer smo postigle međusoban sklad, poštovanje i razumijevanje. Bilo je na putu do toga puno mečeva, ali mama je žilava. Ponosna sam na ljubav koju imamo. Na sarkazam koji dijelimo. Na gestikulacije kojima komuniciramo. Na odraze sebe u njima, a i obrnuto. Ima li većeg ponosa? Ako ikada doživim, podijelit ću i to s vama.

Što za tebe znači biti zdrava, sretna i uspješna, koji su tvoji prioriteti u životu?

Vedrana: Biti sretna i ispunjena je moj prioritet. Iako sreća nema definiciju i za svakoga znači nešto drugo, vježbati i tako brinuti o svom zdravlju je sreća, raditi posao koji voliš je isto sreća, imati dobre kolege na poslu, zdravu djecu, kao i dovoljno slobodnog vremena. Nastojim se uvijek osjećati dobro jer onda te pozitivne vibracije prenosim i na ljude oko sebe. Kamo sreće kad bi nas sve jednog dana pogodila pandemija sreće.

Kako održavaš tjelesnu aktivnost? Vježbaš li i koliko često?

Vedrana: Tjelesnom aktivnošću održavam svoju mentalnu aktivnost. Nekome pomaže boca vina, nekome parna kupelj, nekome nova odjeća, a meni šipka s bumperima (utezi) i onaj zvuk kada se odbije od poda. Crossfit je moj stil života. Moja ovisnost. Moja terapija. Moja je svakodnevica. Vježbanje me obnavlja. Služi mi poput prazne baterije prikopčane na ultra brzi punjač.

Vodiš li računa o zdravoj prehrani, što ti je osobito važno?

Vedrana: Hrana je naše gorivo. Nije baš mudro utočimo li u dizel motor običan benzin. Koštat će nas, vrlo vjerojatno, motora. Ono što unosimo u svoj organizam prehranom, održava se na naše raspoloženje, energiju, kosu, kožu i nokte. Stoga mi je važno kako se hranim. Osluškujem svoj organizam i u skladu s time se i hranim. Trudim se jesti zdravo i uravnoteženo, ali ponekad organizam traži i junk food. Smatram da se ničega ne treba odreći, ali uvijek nastojim odraditi malo jači trening kada konzumiram nezdravu hranu kako bih što prije svoje tijelo vratila u ravnotežu.

Kako voliš provoditi slobodno vrijeme?

Vedrana: Podjednako volim biti i sama i u društvu. Radeći nešto, ili ne radeći ništa. No, kako god bilo, uzalud potraćeno nikada nije. Ne skupljam salvete, ali radim dobre paštete. Uživam u glazbi, sportu, uživam dubiti na glavi, pisati, pjevati i plesati. Uživam u svojoj djeci i ljubavi. Volim i čistiti, no mrzim zvuk usisavača, stoga nataknem slušalice na uši. Nastojim uživati u svakom trenutku jer budem li ganjala samo slobodno vrijeme, postat ću maratonac.

Što bi voljela da možeš promijeniti u svom životu?

Vedrana: Promjena je jedina stalna. Nemam želju ništa mijenjati jer se ionako promjene događaju spontano.

Ali u tome i je sva čar života. Let it be.

S koje tri riječi bi te opisali tvoji prijatelji?

Vedrana: Kao mala sam imala tri nadimka; Roda, Rambo i Baltazar. No, bilo kako bilo, iz samo njima znanih razloga, vole me i poštuju. A i ja njih. Treba li više?

Koji su tvoji životni snovi?

Vedrana: Smatram da su snovi relativni, želje su ipak kompaktnije. Zdravlje i sreća te osjećaj pripadnosti su moje želje, a ujedno i moj san.

Što bi napravila kada bi na lutriji dobila veliki iznos novca? Koliko je po tebi novac presudan za sreću?

Vedrana: Nisam igrač na sreću jer kolo sreće uvijek se okreće. Moja majka igra loto, pa mašta i mašta, što će ako osvoji zgoditak na lutriji. Znam da će gurnuti nešto ispod jastuka svakome. Meni se ne razmišlja o dobicima na lutriji. O novcu na taj način, općenito o veselju koje nastaje na osnovu materijalnog. Novac je nužno zlo, potreban za osnovne životne potrebe. Naravno da nedostatak novaca otežava život i osobni razvoj svakog pojedinca, ali sreća i oni vrijedni životni užitci su najčešće besplatni.

Koji je tvoj omiljeni citat?

Vedrana: “Ja hoću da ličim na sebe.”
– Miroslav Antić

Tvoja poruka svima nama?

Vedrana: Budite ono što jeste jer to je jedini put ka sretnom i ispunjenom životu.

Foto: Vedrana Kucarov, privatna arhiva