Socijalne vještine nužne su kako bi pojedinac funkcionirao u društvu. Nekim ljudima neke vještine dolaze prirodno, dok druge trebaju savladati. Stoga je važna edukacija od malih nogu. A najbolje se uči na primjeru, zar ne? Zato socijalne vještine morate i sami primjenjivati ako ih želite vidjeti i kod svoje djece. I dok su sve vještine važne, ove 3 je posebno bitno rano savladati.
Važne socijalne vještine kod djece i kako ih razviti
Empatija
Sigurno znate barem jednu odraslu osobu kojoj nedostaje empatije. I sigurno vam nije ugodno u njihovom društvu. Nažalost, ako neke vrijednosti i vještine nismo razvijali kao djeca, kasnije ih je teško razviti. Posebice ako ih nismo ni svjesni. I dok se prije nije toliko važnosti pridavalo razvijanju socijalnih vještina, današnji roditelji puno su osvješteniji. Stoga važne socijalne vještine kod djece uvijek uključuju empatiju kao glavnu vodilju. Neka će djeca prirodno biti empatična, a kod nekih je potrebno malo truda. Najbolji način razvijanja empatije je kada dijete malo poraste i razumije što mu govorite.
Upravo kroz razgovor, životne primjere i iskustva dijete najbolje uči. Sljedeći put kada vaše dijete zaplače jer je pas umalo skočio na njih, nemojte im reći da pretjeruju ili “drame bez veze”. Umjesto toga recite: “Vidim da te preplašio ovaj veseli psić. To je sigurno bilo strašno. Vidiš, on se samo htio igrati, tako psi izražavaju veselje”. Važno je pokazati empatiju prema djetetu kao roditelj, ali i djeteta prema drugima. Kao kad vaše dijete ne želi podijeliti igračku s bebom koja je stalno otima. Možete reći: “Beba je tužna jer joj nisi dala igračku. Kada dijelimo s drugima, onda i oni dijele s nama. Što kažeš da joj malo posudimo da se poigra.”
Samokontrola
Život nije fer i nije kao u crtićima. I dok je dobro da djeca što dulje ostanu djeca, ne činite im uslugu noseći “ružičaste naočale”. Djeca od malih nogu moraju znati što se smije, što ne, kada i zašto. I da unatoč tomu, neki “ne igraju po pravilima”. Svugdje oko sebe nailazit će na primjere situacija koje si možda ne mogu još objasniti. To će izazvati frustraciju, bijes, ljutnju ili tugu. Na vama kao roditelju je zadatak da te emocije adresirate, usmjerite i budete podrška djetetu u procesu.
Dio toga je i učenje o samokontroli. Sljedeći put kada dijete zalupi vratima ili vrišti jer ste rekli “ne” važno je pravilo reagirati. Tada će vam služiti rečenice poput ove: “Lupanje vratima/udaranje neće promijeniti situaciju niti moj odgovor. Molim te uzmi pauzu od X minuta i razmisli o svojim osjećajima i postupcima”. Naravno, neke od ovih rečenica morat ćete prilagoditi dobi djeteta. Kada primijetite napredak u samokontroli, to i pohvalite.
Prihvaćanje različitosti
Brojni svjetski stručnjaci slažu se da djecu od malena treba izlagati drugačijim kulturama, jezicima, ljudima, glazbi.. Razna iskustva proširuju naše doživljaje, stvaraju razumijevanje pa i empatiju. Roditelji bi trebali težiti tome da oni sami pa tako i njihova djeca slave različitosti, a ne osuđuju ih. Potičite djecu da pitaju pitanja, da nije sramota ili nepristojnost pitati nekog zašto nosi maramu na glavi, piercing u nosu ili tradicionalnu odjeću svoje kulture. Tako će širiti vidike i učiti nove stvari. O mnogim kulturama i zemljama se uči samo pomoću školskih knjiga. Stoga su putovanja poseban doživljaj za svako dijete, ali i odrasle. Posjetite novu zemlju barem jednom godišnje i pretvorite to u obiteljsku tradiciju. Nakon putovanja djeca mogu sastaviti mapu ili pjesmicu o tome što su sve naučili i vidjeli.
