Valentina nije samo poduzetnica; ona je majka, supruga i primjer odlučnosti za sve nas. Njezin poduzetnički put nije bio uobičajen – započeo je nakon suočavanja s dijagnozom koja bi mnoge obeshrabrila. Ovo je njena priča!

Valentina Babić smatra da se premalo govori o poduzetnicama koje se suočavaju sa zdravstvenim izazovima te svojim primjerom želi doprinijeti rušenju stereotipa. Na svom YouTube kanalu hrabro dijeli priče iz vlastitog života o pomirenju izazova poduzetništva s dijagnozom, zdravim navikama i važnosti mindseta koji joj pomaže prebroditi teške trenutke. Svojim primjerom inspirira i osnažuje druge, pokazujući da se unatoč preprekama može “rasti” uz podršku i upornost.

Oduvijek se hrabro suočavala sa strahovima

Na svom životnom putu oduvijek se hrabro suočavala sa strahovima i odnijela pobjede nad brojnim osobnim izazovima. Njena je priča podsjetnik da se uz vlastitu posvećenost, hrabrost i odlučnost mogu postići izvanredni rezultati.

„Veliki sam borac, a kada mi netko kaže da nešto ne mogu napraviti, u meni se probudi inat i svojim im djelima pokažem da – baš mogu! Uvijek sam se izlagala situacijama koje su bile izvan moje komfor zone. Bojim se visine pa sam skočila u Pazinsku jamu (rope jump).“

„Voljela sam živjeti u svijetu mašte jer je svijet bio prilično strašno mjesto za mene. Naime, dugo sam se borila s anksioznošću, a komunikacija s drugim ljudima predstavljala mi je noćnu moru. Bojala sam se pričati pred ljudima, pa sam se natjerala da priđem nepoznatoj osobi i započnem konverzaciju. Danas držim predavanja pred dvjestotinjak ljudi.“ 

Dijagnoza multiple skleroze potaknula ju je na nove odluke

Iako je još u srednjoj školi maštala o poduzetništvu, smatrala je da nije dovoljno dobra ni u čemu što bi mogla pretvoriti u posao. Na fakultetu se susrela s besplatnim alatima za grafički dizajn, nakon čega je odlučila svoje znanje usavršiti učenjem profesionalnih alata na jednom privatnom sveučilištu.

“Želja za pokretanjem vlastitog posla polagano je rasla. No tek nakon iskustva rada u tiskari mogla sam reći da ovu profesiju uistinu razumijem. Smatrala sam da radim posao iz snova i da sam konačno pronašla nešto što mi ide. Unatoč tome, mislim da bi odluka da krenem u poduzetništvo došla mnogo, mnogo kasnije da nije bilo dijagnoze. Ona me natjerala da razmislim što želim od života. Rad za drugog koji mi upućuje poglede sažaljenja ili me osuđuje zato što obično sjedenje u meni izaziva bolne senzacije, nešto je što nisam htjela više trpjeti. Dijagnoza me nije natjerala u poduzetništvo, ali je taj proces svakako ubrzala.”

Svoje mirno utočište pronašla je u životu na selu

Iako je odrasla u gradu, Valentina danas živi na selu i ističe da se u grad više ne bi vratila. Liječi se mirom, svježim zrakom i organskim povrćem. Obožava čitati, knjige su njeno utočište. Iz njih uči, ali joj također predstavljaju izvor zabave.

“Htjela sam više vremena za sebe i brigu o svojem zdravlju. Htjela sam jutra započinjati šetnjom umjesto kavom i dugom vožnjom do radnog mjesta. Htjela sam slobodu da živim i radim kako i kada želim. Majka sam curice od uskoro 6 godina. Pametne, prekrasne i vrlo živahne curice. Ona je moja snaga. Zbog nje se trudim. Zbog nje mislim na sebe više no ikad prije. Jer tek kada sam ja dobro, mogu biti dobra majka svome djetetu.“

Poduzetnički put nakon dijagnoze multiple skleroze

Kako ističe, oduvijek je bila kreativac. Uz osnovnu diplomu magistre kulturologije, stekla je još dvije – onu grafičke dizajnerice i specijalistice digitalnog marketinga i brendiranja. Kao poduzetnica, svoj je poziv pronašla u educiranju drugih o online programu za grafički dizajn.

“Moglo bi se reći da sam svoj životni poziv otkrila slučajno. Iako sam u poduzetništvo krenula s idejom da ću kreirati vizualno atraktivan sadržaj za društvene mreže klijenata, okrenula sam se pružanju usluga edukacije kako bi ih naučila da sami koriste Canvu, online alat za grafički dizajn. Kreirala sam nekoliko online radionica koje su bile ekstremno dobro posjećene, nakon čega sam te iste radionice počela održavati uživo u sklopu učilišta ili poduzetničkih inkubatora iz čega su se razvile i neke dugoročne suradnje kao i ideja za online tečaj s pristupom od 0 do 24 kojeg planiram pustiti u prodaju krajem ljeta. Danas radim s klijentima individualno i grupno, a odnedavno sam svoje usluge preselila i na edukaciju zaposlenika kompanija i njihovog marketinškog odjela. Osim toga, nerijetko mi se javljaju i udruge za koje pripremam prilagođene edukacije.”

Inspiracija i kreativnost u svakodnevnom životu

Iako radi od kuće, nema osjećaj da je usamljena. Zahvaljujući stalnom porastu broja klijenata i online druženjima s malom grupom poduzetnica koje joj daju vjetar u leđa, osjeća podršku i povezanost. Kada osjeti umor, odlazak u šetnju prirodom, na trening ili masažu postaje njena terapija. Obično joj se tada inspiracija vrati, pružajući joj svježu perspektivu i snagu za dalje.

“Zanimljivo je to što mi najbolje ideje padaju na pamet upravo kada ne razmišljam o poslu. Inspiraciju za svoje digitalne proizvode, radionice ili webinare ponajviše pronalazim u razgovoru s ljudima, slušam njihove potrebe.”

Jedinstveni izazovi poduzetnice s dijagnozom

Poduzetnice s dijagnozom imaju jedinstvene izazove, ali i snage koje mogu donijeti u poduzetnički svijet. Ključna je podrška u obliku razumijevanja, prilagodbe okoline i resursa koji olakšavaju njihov put.

“Kada sam tek dobila dijagnozu osjećala sam se grozno, oštećeno, bezvrijedno. Smatrala sam da me upravo tako i drugi vide. Kao robu s greškom. No, kada sam se sa svojom dijagnozom pomirila, shvatila sam da me ništa, pa čak ni to što na papiru piše da sam osoba s invaliditetom, ne znači da ne mogu ostvariti svoje snove. Ono što je ključno kada se radi o ženama poduzetnicama s dijagnozom jest podrška bliže zajednice, umrežavanje i širenje svijesti o našem postojanju. Mi moramo raditi puno pametnije jer nam zdravlje mora biti prioritet. Ne samo fizičko, već i mentalno.”

Odlučila je biti glasna u ime onih koji se boje progovoriti o svojem zdravstvenom stanju

Predrasude mnoge tjeraju na šutnju, ali ona to želi promijeniti. Kada je pokretala posao, očajnički je pokušala pronaći nekoga, bilo koga, tko otvoreno govori o poduzetništvu uz multiplu sklerozu. Bezuspješno. Bila je očajna jer je trebala odgovore, i to odmah! Nakon što se odlučila objaviti svoj prvi video u kojemu je otkrila svoju dugo čuvanu tajnu o dijagnozi, javilo joj se nekoliko poduzetnica koje su prošle kroz isto ili slično iskustvo. Shvatila je da šute zbog srama. Svojim je djelovanjem odlučila to promijeniti i biti glasna u ime onih koji se boje progovoriti o svojem zdravstvenom stanju, poput nje u počecima.

“Mislim da je razlog mojem poslovnom uspjehu upravo disciplina koju sam uvela u svoju svakodnevicu zbog brige o svojem zdravlju. Isti sam princip primijenila i na razvoj vlastite karijere. Htjela sam uz brigu o zdravlju biti uspješna poduzetnica pa sam u vrlo kratkom roku ostvarila ciljeve koje su mi se u trenutku njihova zapisivanja činili suludima. U početku je bilo komentara određenih članova bliže obitelji ili prijatelja koji su smatrali da je bolje da o svojoj dijagnozi ne pričam javno jer bih mogla odbiti potencijalne klijente, no smatram da me je upravo to i oslobodilo. Omogućilo mi da stvaram posao prema vlastitim pravilima i da surađujem isključivo s klijentima koji me razumiju. Danas radim manje sati no ikad prije, ostvarujem trostruko veće prihode nego na prijašnjem poslu, a vikendi i popodneva rezervirani su, uz pokoju rijetku iznimku, za brigu o sebi ili obitelji.”

Svakodnevni izazovi

Kako ističe, sebe ne doživljava kao bolesnu osobu, već kao osobu kojoj je briga o vlastitom zdravlju prioritet. Svako jutro započinje šetnjom umjesto šalicom kave, a većinu posla, pa čak i sastanke s klijentima, zbog intenzivnih bolova u leđima obavlja stojeći. U svoj život je uvela brojne rutine prilagođene svojim potrebama, što bi joj, kako ističe, bilo teško ostvariti na redovnom radnom mjestu.

“Vjerujem da bi to na bilo kojem drugom poslu izgledalo čudno. Kuham i jedem tijekom radnog vremena, ako ne stignem pripremiti marendu večer prije. Zbog čestih pregleda moram jako dobro isplanirati svoje poslovne obaveze, kako mi to ne bi utjecalo na kvalitetu posla ili na susrete s klijentima. Nakon posla obično idem u još jednu dugu šetnju, a osim toga, tri puta tjedno idem i na trening. Što se tiče ograničenja, većinu toga moram zapisati jer često zaboravljam, no ne smatram da je to nešto što dobar planer ne bi mogao riješiti.”

Zahvalnost

Valentina napominje da nije lagano, no svaki se dan budi zahvalna što hoda, diše i živi život kakav želi.

“Kako sam u svoju svakodnevicu uvrstila brojne rutine kao što su: šetnja, tjelovježba, meditacija, psihoterapija, zdravi obroci i minimalna razina stresa, osjećam se bolje no ikad. Motivacija je i moja kćerkica zbog koje znam da moram biti dobro. Ako se ne pobrinem za sebe, ne mogu se pobrinuti ni za svoje dijete. Kada si poduzetnica, pogotovo poduzetnica s dijagnozom, moraš voditi dvostruku bitku i to na svakodnevnoj razini; onu za svoju karijeru i onu za svoje zdravlje.”

Savjeti ženama s multiplom sklerozom koje razmišljaju o poduzetništvu

Kada je pokretala vlastiti posao, osjećala se kao da je sama na svijetu, nije imala koga pitati za savjet jer nije znala niti jednu poduzetnicu s dijagnozom ili invaliditetom. Zato želi dati podršku drugim ženama koje se susreću s istim ili sličnim izazovima.

“Moj prvi savjet glasi: umrežite se! Pronađite osobe slične vama ili još bolje, one koje su već prošle kroz to kroz što vi prolazite. Pronađite mentoricu. Pokrenite posao samo i isključivo ako osjećate da je to jedini smjer u kojemu trebate ići. Poduzetništvo nije lagano i obilježeno je trudom, radom i zalaganjem. Iako sada radim manje sati no kada sam radila za drugog, radim toliko napornije, usmjerenije, efikasnije. No lako je zaglibiti i prijeći u burnout, što je nešto što bismo mi, poduzetnice s nekim autoimunim stanjem, trebale izbjeći pod svaku cijenu.”

“Nisam htjela pogaziti obećanje koje sam dala samoj sebi”

Njena snaga i odlučnost unatoč izazovima koje donosi multipla skleroza je ogromna.

“Kada mi je prije pola godine naglo preminuo otac koji mi je uvijek bio podrška i inspiracija, pomislila sam: „Kako bi bilo lako u ovom trenutku odustati od sebe i svojih životnih principa.“ Bilo bi tako jednostavno ugasiti laptop i pojesti pizzu, uzeti tablete za smirenje i zaboraviti na svoje životne ciljeve. No moje je tijelo već toliko usvojilo rutinu da je već samo znalo što treba činiti. Pokušala sam upravljati svojim emocijama i ne dopustiti im da dovedu do pogoršanja mojeg zdravlja. Uspjela sam preživjeti bez da dobijem relaps (pogoršanje simptoma zbog kojih bih ponovo morala otići na kortikosteroide.) Posao mi je u tom trenutku predstavljao utjehu i nisam htjela pogaziti obećanje svojim klijentima koji su mi povjerili svoje društvene mreže, baš kao što nisam htjela pogaziti obećanje koje sam dala samoj sebi – da ću učiniti sve što je u mojoj moći da budem i ostanem dobro.”

Kako ostati u balansu

Valentina jako pazi na balans privatnog i poslovnog života. Laptop gasi nakon 15:30, osim u slučaju da ima gostujuća predavanja u popodnevnim satima. Vikendi i praznici su rezervirani za obitelj. Redovito odlazi na preglede, masaže i fizikalne terapije što pogoduje njenom fizičkom zdravlju.

“Puno vremena provodim brinući o svojem zdravlju. Od svakodnevne rutine koja uključuje tjelovježbu, kuhanje paleo obroka do brige o mentalnom zdravlju. Meditiram svaku večer prije spavanja i nastojim izbjegavati stres u što većoj mjeri. Imam veliku podršku obitelji pa oni uskaču kada želim uzeti malo vremena za sebe ili kada mi treba predah. Do neba sam zahvalna na svim divnim ljudima koji me okružuju bez kojih znam da bi ova borba bila nekoliko puta teža.”

Što joj je najteže u ovoj cijeloj priči

Ponekad su najteže borbe one koje bi trebale biti najjednostavnije. Tako Valentina priznaje da joj je s obzirom na to da se liječi alternativnim putem, ponekad teško objasniti svoj stil života pobornicima konvencionalne medicine.

“Najneugodnije situacije doživljavam u restoranima kada pokušam objasniti da mi čak i kontaminacija glutenom može izazvati neugodne simptome na što ugostitelji redovito kolutaju očima. Mislim da su hrvatski ugostitelji nedovoljno educirani o intoleranciji na određene namirnice u prehrani i nadam se da će se to uskoro promijeniti. Također, mnogi su me prijatelji prestali pozivati na ručak baš zbog specifičnosti moje prehrane. Ponekad imam osjećaj da je nekim osobama iz moje okoline teže pala promjena mog stila života nego sama dijagnoza.”

Što je najviše veseli

Bez razmišljanja Valentina ističe da je iskreno veseli kada joj se javi neka osoba koja se nalazi u sličnoj situaciji i kaže da joj je ona dala vjetar u leđa i vratila vjeru u život.

“Nakon žaljenja i plakanja, shvatila sam da sam možda ovu dijagnozu dobila s razlogom. Da pokažem i dokažem da život uistinu ne prestaje nakon dijagnoze. Zato često progovaram o svojem zdravstvenom stanju, čak i na svojem poslovnom profilu.”  

A Pazinska jama?

Prije kraja, vratimo se na Pazinsku jamu i prevladavanje straha od javnog govora.
Oduvijek je bila tiha, sramežljiva, svjesna da je vlastita ograničenja sputavaju da živi kako želi. Izbjegavala je druženja u velikim grupama, a najsigurnije se osjećala kod kuće. Shvatila je da ne živi, već samo preživljava. Nakon dužeg razdoblja depresije i suicidalnih misli, odlučila je svoj život uzeti u svoje ruke i poraditi na svojim strahovima. Uz pomoć psihologa odlučila je svaki dan napraviti jednu akciju koja se nalazi izvan njezine zone komfora.

“Do kraja fakulteta već sam bila u stanju dignuti ruku na predavanju ili započeti konverzaciju s nepoznatom osobom na željezničkoj stanici. Što se tiče skakanja u pazinsku jamu, moram priznati da sam to napravila kao odgovor na svojevrstan izazov. Već sam se do tada vozila zip-lineom nekoliko puta, neka su spuštanja bila prilično ekstremna. Uvijek sam, naravno, umirala od straha, no nikada nisam dopustila strahu da prevlada. Skakanje u Pazinsku jamu nije bilo u planu, no u to sam vrijeme radila na regionalnoj televiziji i snimala sam prilog o ovom događaju, intervjuirajući ljude koji su upravo prošli kroz to iskustvo. Snimatelj mi se s podsmjehom obratio riječima: „Ma nema šanse da bi ti to probala!“ Ja sam u tom trenutku prihvatila izazov i na veliko čuđenje kolege, skočila. Na kraju smo upravo tu snimku uvrstili u prilog za vijesti.” 

Poruka svima nama

Valentina Babić je inspirativna osoba, a njezin put od dijagnoze multiple skleroze do poduzetničkog uspjeha i otvorenog dijeljenja svojih iskustava na YouTubeu zaista je primjer snage, odlučnosti i pozitivnog stava. Važno je da se čuju priče poput njezine jer ruše predrasude i otvaraju put za razumijevanje i podršku poduzetnicama koje se suočavaju s izazovima zdravstvenih problema. Svojim primjerom, Valentina pokazuje da se mogu ostvariti velike stvari unatoč preprekama i da je podrška zajednice vrlo važna za uspjeh.

“Čak i kada vam se čini da je sve pošlo naopako i da nema izlaza, sjetite se da ste zapravo vi kreator vlastitog života, a ne netko drugi. Ono što se danas čini kao izazov, možda je prikrivena prilika.”