Čovjek nije stvoren da bi živio sam i brinuo se samo o sebi. Niste sami. Život zuji oko vas.

Umijeće življenja nas potiče da živimo s namjerom i smislenošću, vodi nas ispunjenijem i sretnijem životu. Pokazati drugima da nam treba pomoć prvi je korak k ispunjenijem životu.

Priča o pčelama

U jednom selu živjela je mala obitelj. Otac, majka i sin. Živjeli su od onoga što im je priroda pružala, brinući se da ne remete prirodni sklad i suživot drugih. Sin je na putu do polja susreo jednog dječaka kojem je ispričao situaciju koja im se dogodila: „Moj tata ima pčele. Danas mi je pokazao sav med koji je dobio ove godine. Skinuo je poklopac kante meda, a na vrhu su bile tri male pčelice. Bile su prekrivene ljepljivim medom i koprcale se u njemu. Pitao sam ga možemo li im pomoći, a on je rekao da tu nema pomoći jer zasigurno neće preživjeti. Te su male pčelice za njega bile jedne od redovnih žrtava prikupljanja meda. Ponovno sam ga pitao možemo li ih barem izvući i ubiti, ipak je on bio taj koji me naučio da skratim muke životinji ako drugog izlaza nema. Nakon što nisam htio odustati napokon je popustio i izvadio ih je iz kante. Stavio ih je u praznu posudicu i ostavio vani. Budući da je uznemirio košnicu, pčele su počele letjeti posvuda. Stavili smo tri male pčelice u posudu na klupu i prepustili ih njihovoj sudbini. Tata me pozvao malo kasnije da mi pokaže što se događa. Ove tri male pčelice bile su okružene drugim pčelama koje su čistile gotovo nepokretne pčele, pomažući im da skinu sav med sa svojih tijela. Vratili smo se malo kasnije i u plastičnoj posudici ostala je samo jedna pčelica. Još uvijek su je druge pčele marljivo čistile. Kada je došlo vrijeme da odemo, provjerili smo posljednji put i posudica je bila prazna. Te tri male pčelice preživjele su jer su bile okružene drugim pčelama koje nisu htjele odustati od njih i pustiti ih da uginu.“

Svaki život je bitan

Kao što vidimo, svaki život je bitan. Za svaki se treba (iz)boriti. Svaki život je vrijedan življenja, bez obzira na okolnosti u kojima se trenutno nalazimo. Svaki. Bez obzira koliko nam se činilo da nas život šiba s jedne na drugu stranu. U bilo kojem trenutku, naš život ima smisao, a naša je dužnost da ga otkrijemo jer u suprotnom živimo besmislen život. Ponekad se osjećamo kao da nas je život toliko stisnuo da jedva dišemo, da jedva držimo glavu iznad vode i tada je potrebno da nas netko „izvadi iz kante“ i pruži nam drugu šansu ili da si napokon priznamo da ne možemo sami i da nam treba pomoć.

Čovjek nije stvoren da bi živio sam i brinuo se samo o sebi. Pokazati drugima da nam treba pomoć je prvi korak k ispunjenijem životu. Prva stepenica promjene. A kasnije nas život može odvesti u smjeru da mi na isti takav način pomognemo nekom drugom. Razmislite malo o tome.

Briga o sebi će u konačnici rezultirati da budete zadovoljniji sobom i da budete spremniji pomagati drugima. Vaša odluka da ne pomognete sami sebi nema za posljedicu samo to da vi ostajete „zarobljeni u medu“, već isto tako zarobljeni ostaju i svi oni ljudi kojima biste vi svojim iskustvom donijeli pozitivnu promjenu u njihovom životu. Sjetite se toga kad vam bude teško. Niste sami. Život zuji oko vas.

Važna je osobna posvećenost svrsi

Uključite se jer dani prebrzo idu, prolaze, a mi se ponekad osjećamo kao vozači Formule 1 koji brzo uđu u boks da im promijene gume i natoče još malo goriva da se što prije vratimo na stazu života. Život nije utrka na sto metara, već maraton. Svatko ima svoj tempo i zadani cilj. Kao pčele. Sve izađu van iz košnice i kasnije se vraćaju praveći med. Ne uspoređuju se po tome koja pčela je bila na kojem cvijetu i koliko je peludi donijela. Bitan im je krajnji rezultat – dobar med.

Povezano: Kako naučiti vjerovati u sebe

Matej Čuljak, psiholog