Odeš van, upoznaš nekoga, nađete se još koji put, super ti je s tom osobom i zaljubiš se. Sretna si, leptirići u trbuhu ne prestaju, sve je savršeno…
U što si se zapravo zaljubila?
Tijekom tog vremena koje provedeš s tom super osobom događa se puno ugodnih emocija. Osjećaš se lijepo. Sviđa ti se tako osjećati, takva se sama sebi više sviđaš.
Ti se zaljubljuješ u ono što ti jesi dok si u određenom odnosu!
Naravno, želiš se tako osjećati stalno. Stoga ti padne na pamet „Zašto ja ne bih tu osobu povela sa sobom u svoj život, da uvijek bude tu pored mene i da se ja uvijek osjećam ovako divno?“
Sjajna ideja. Zaista. Zašto ne?
No, što ako ta osoba nekad odluči nešto drugo? Ili ne osjeća što ti osjećaš? Ili ne želi biti dio tvog života? Ili ne može zbog ranije-preuzetih-obveza kao što je na primjer brak? Ili jednostavno ode na posao pa nije s tobom? Kako se nosiš s tim gubitkom? Koliko znam, svi smo slabi na gubitke. Jako je teško izgubiti ono nešto što nas čini sretnima. Nama je čak teško izgubiti i ono što nas čini nesretnima. Mi ljudi jednostavno ne volimo gubiti.
Što ako ne moramo gubiti?
Za ovo će vam trebati velika hrabrost, prihvaćanje sebe i drugih.
No, jednom kad se naviknete, cijeli život i svaki odnos bit će potpuno drugačiji. A možda najvažniji benefit prepoznavanja ovoga je prestajanje potrebitosti. Najodbojnije energije u svemiru.
Dakle, kao što sam rekao ranije, ne zaljubljuješ se u drugu osobu niti u ono što ona radi.
Zaljubljuješ se u sebe dok se osjećaš tako dobro dok si s tom osobom.
Želiš li živjeti zaljubljena, prestani taj osjećaj ljubavi povezivati s drugim osobama ili okolnostima.
Tako možeš samo ostati povrijeđena i udaljiti se od ljubavi prema sebi i tog predivnog osjećaja koji ti se toliko sviđa.
Trebaš li živjeti sama?
Ne, naprotiv! Veze i odnosi su nam jako važni i imaju svoju svrhu u životu. Dapače, imaj partnera, uživaj u odnosu. Osjećaj se dobro dok ste zajedno, no odvoji se od potrebe i želje da te netko drugi učini sretnom i zaljubljenom. To možeš samo ti. Nemoj trebati partnera da te voli, voli sebe toliko da možeš neopterećeno uživati u odnosu s partnerom. Time zapravo smanjuješ mogućnost da ode.
Kada nekoga staviš u kavez, makar to bio i kavez „želim da me voliš jer sam zaljubljena u tebe“, stavljaš osobu u poziciju da želi izaći iz kaveza. Da joj je kavez dominantna misao. Kada ju ne vežeš nego ju svaki put ponovno dočekaš sretna, ta će osoba željeti dolaziti ponovno i ponovno.
E, sad, napomena! To ne znači da trebaš biti nečiji otirač, dopuštati da radi što hoće, navrati k tebi kad hoće… Govorim o vezi s osobom dostojnom veze. Ne s nekim tko ne poštuje sam sebe toliko da ne može poštovati niti cijeniti nikoga oko sebe. Nadam se da nisi u takvoj vrsti odnosa.
KOLUMNA U AUDIO OBLIKU KLIKNI
