Što je sa svim onim izgubljenim ljubavima koje su nas slomile? Što je s osjećajem koji nas tjera da se vratimo toksičnom partneru, iako znamo da će nas ponovo slomiti?

Previše sam se naslušala mržnje u ljubavi od prijatelja, poznanika, obitelji, a prošla sam i sama isto. Koja je svrha odnosa ako nas tjera na dno svih slabosti? Zašto nam se takvi odnosi ponavljaju? Čemu veze u kojima je dobar jedino seks, dok je sve drugo muka i tuga? Znam da zvuči previše lako, ali svrha takvih odnosa je upravo da rastemo. Da se, ili prepustimo mržnji do kraja, ili izronimo iz ponora kao nove, drugačije žene. Naravno, naš identitet ostaje isti, naš lik, ali naša unutrašnjost se mijenja od boli koju proživimo u takvim izgubljenim ljubavima. Zato se one nikada ne završavaju sa sretnim krajem, koji je sretan jedino za naš ego, već razdvajanjem. Toksične ljubavi ne mogu opstati, jer su od početka osuđene na propast.

Kako bismo bez njih spoznali što je loše u emotivnom odnosu, što ne želimo, kakve ne želimo biti, ako ne prođemo to loše? Kako znati dobro, ako ne okusimo loše? Ako ne osjetimo najgoru verziju sebe?

Nikakve ljubavi nema u toksičnom odnosu

Žao mi je što postoji mnogo mladih koji se bore s toksičnim ljubavima na pogrešan način. Žao mi je što su u stanju godinama sebe iscrpljivati misleći kako će se njihov partner promijeniti, kako postoji nada za boljim sutra. Ali vjerujte mi da najčešće ne postoji. Nikakve ljubavi nema u toksičnom odnosu, već samo patnje i lekcije, u krug, beskonačno, sve dok se lekcije ne nauče. Kada spoznate svoje lekcije u lošem emotivnom odnosu, spoznat ćete i da ste tu osobu preboljeli. Dizanje ruku od ljubavi koje nas kidaju je najpametnije rješenje, ali je ono jako teško dokle god nismo u potpunosti odustali od iluzije sretnog kraja, vjenčanja i djece s tim partnerom.

Ono što je primarno kako bismo izašli iz toksične ljubavi je prestati vjerovati u zajedničko bolje sutra, a početi vjerovati u naše samostalno bolje sutra, bez partnera koji nas kida. Najčešće se partner ne mijenja, najčešće je u toksičnim odnosima iz dana u dan sve gore i gore, i najčešće smo primorane ili trpjeti, ili ako smo spremne, odustati.

Odustajanje od poboljšanja loše veze me odvelo na drugi kraj sveta, na Bali, gdje sam shvatila koliko ljubavi zapravo mogu imati i u sebi, i oko sebe.

Odustajanje od voljenja drugog me navelo da razmišljam u pravcu voljenja sebe

Ako bih zamislila sebe kao djevojku koja je ostala u toj lošoj vezi, jedino što bih vidjela je tuga, mračan svijet, mržnju prema sebi i tom nesretnom partneru. Vidjela bih da sam jedan dan presretna s njim, a narednih pet nesretna. Vidjela bih krug ponavljanja – čas smo zajedno, čas nismo, čas uživam, čas se raspadam, čas ga volim, čas bih mu se svetila, čas se smijem, čas plačem.

Nemojte praviti bajke od onoga što više liči na pakao.

Ljubav je kada vas partner podržava. Kada imate povjerenja jedno u drugo. Kada je on zaista vaš oslonac, pun razumijevanja, kao i vi njemu. Kada imate slične ciljeve ka kojima koračate zajedno. Zvuči skoro pa nemoguće, je l’ da? Eh, pa razočarat ću vas – MOGUĆE JE!

Komunikacija iz duše, čistog srca

Moj današnji cilj je moksha, oslobođenje od ropstva rađanja i umiranja u ovom svijetu, a kada sam to osvijestila, došao mi je partner koji se također duhovno razvija i ima za cilj upravo oslobođenje. On to čini na svoj način, ja na svoj, ali putevi mogu biti različiti sve dok nam je cilj sličan. Tako se u potpunosti razumijemo i podržavamo, otvorenog uma, otvorenog srca.

Tako zajedno evoluiramo i koračamo životom bez tereta, mržnje i neslaganja. Sve nesuglasice u takvom, zdravom odnosu, daju se lako riješiti, jer smo oboje voljni prevladati prepreke na koje nailazimo. Nema svađa, tjeranja inata, ljubomore, zagorčavanja života, manipulacija egom. Tako postoji komunikacija iz duše, čistog srca, potpuno otvorenih i golih emocija, jer znamo da nas partner može razumjeti, i jer znamo da nema namjeru igranja igrica s nama, varanja i laganja. Sve je otvorenog tipa, i tako se sve prevladava. Međutim, u takvom odnosu nema planiranja, niti vezivanja za zajedničku budućnost. Jednostavno postoji obostrana ljubav koja koliko god da traje, traje. Možda cijeli život, možda par godina, možda koji dan. Koliko god, neka je za najuzvišenije dobro. Bez misli o braku, djeci, jer i to ako treba, dođe onda kada tako mora biti.

Toksične ljubavi treba shvatiti kao lekciju

S druge strane, toksični odnosi potpuno su drugačiji od navedenog. U njima nas partner ne razumije, nema iste želje i snove kao i mi, a nema čak ni slične stavove, poglede na svijet. Potpuno smo drugačiji, stoga opcija za razumijevanje ne postoji, sve dok se u potpunosti ne razdvojimo. Tu postoji samo nagon za tjeranjem inata. Nagon za osvetama, brojnim manipulacijama i jako dobrim seksom kojim se uglavnom jedino i razumijemo. Čim se progovori, počinje svađa, pakao, neslaganje. Poigravanje egom, ljubomorom, svim lošim emocijama.

Nitko tu nije bolji, i nitko tu nije u pravu. Jednostavno ne postoji prosperitet i nada za boljim danima, jer smo totalno drugačiji. Jer smo zajedno samo kako bismo nešto dublje naučili jedno uz drugog, kroz bol teškog odnosa koji imamo, a ne kako bismo provodili život s takvom osobom nadajući se da će se promijeniti i nadajući se da ćemo spojiti dva čitava dana, a da ne izbije rat između nas. Zato takve odnose, toksične ljubavi, treba grubo i shvatiti, kao lekciju. Lekciju do spoznaje što ne želimo, što je loše za nas, kakvi smo mi kao loši, te kakvi želimo biti, s kakvim boljim čovjekom želimo biti.

Zdrava ljubav postoji za svakoga

Taj bolji čovjek postoji, taj idealan čovjek koji će vas podržavati i iskreno iz dubine svoje duše voljeti na potpuno slobodan način. On će doći tek kada vi odlučite biti bolje, tek kada odlučite iskoračiti iz loših odnosa kao bolja verzija sebe koja se nada svakom boljem danu. Kada ostavite toksičan odnos iza sebe, bit ćete same koliko treba da budete, sve dok se ljubav ne integrira u potpunosti u vama, sve dok zaista ne iskorijenite ono što vam šteti, kako izvana, tako i unutar vas, sve dok jednostavno ne udahnete čist zrak vlastite slobode.

Život postaje savršen čim se izmaknemo iz kruga problema, čim ugledamo ogromnu veličinu svijeta i mogućnosti bez mržnje koju smo nazivali ljubav. Zato se opustite i ne jadikujte kako se ljubav koju sada osjećate prema toksičnom partneru neće ponovo desiti. Hoće, naravno da hoće, ali u zdravom obliku, onom koji će vas voljeti, a ne boljeti.

Zdrava ljubav postoji za svakoga, ali također čeka da joj pokucaš na vrata kao nova, sretna žena, koja zna što želi, koja se više ne vraća bivšem partneru, jer zna da zaslužuje mnogo više.
Tada će ti sva vrata svijeta biti otvorena.

Voli vas vaša Eka,
Namaste!
Radha Kund, Indija, toksične ljubavi