Vrijeme je adventa, sve je u predblagdanskom raspoloženju. Na svakom kraju lijepe naše osjeća se nadolazak velikih blagdana.
Božić i Nova godina su dani kada se osjeća onaj poseban ugođaj koji ne možemo doživjeti ni jedan drugi dan u godini. Dok promatram grad i divim se ljepoti ukrasa, pomalo me obuzima nostalgija za onim davno zaboravljenim vremenima. Sve više se pitam zašto smo dopustili da nam ukradu Božić. Zasigurno se pitate tko je to nama ukrao Božić. Tko nam je ukrao ljepotu Božića, koliko smo i sami odgovorni za sustavno oduzimanje čarolije Božića? Jurimo po domjencima. Kupujemo i poklanjamo beskorisne poklone. Razmišljamo o blagdanskoj trpezi, usamljeni u okružju obitelji, prijatelja i radnih kolega. Sve je postalo tako patvoreno i neprirodno.
Ponekad se pitam što jednom agnostiku ili ateisti znači vrijeme došašća, proslava Božića i sva ona okupljana vezana uz blagdane. U narodu kažu „daj ljudima kruha i igara kako bi zatomio njihove boli“.
Neki dan sam prolazila centrom grada. Redovi pred bankomatima, u trgovinama. Nesnošljiva gužva u prometu. Ljudi se međusobno sudaraju noseći pune vrećice nepotrebnih stvari.
Sve više smo usamljeni iako nismo sami
Svi mi pokušavamo, barem na trenutak, kroz kolektivno ludovanje zaboraviti na one svakodnevne životne probleme i nevolje. Sve više smo usamljeni iako nismo sami. Nemamo više osoba s kojima bismo mogli porazgovarati, otvoriti dušu i pusti pokoju suzu. Ako nisi lažno sretan, onda nisi niti prihvaćen.
Jutros, dok sam u mraku tražila put do crkve kako bi pristigla na zornicu, pitala sam se gdje su svi oni pojedinci koji su nekoć hrlili u susret Božiću. Sve je manje ljudi koji imaju potrebu u dane došašća očuvati ono dobru staru tradiciju iščekivanja Božića ranim bdjenjem kroz molitvu, susrete i odricanje.
Moderan čovjek zagovara moderno odricanje. Ulaže u skupe i ekskluzivne poklone koje će otplaćivati pola godine. Na blagdanskoj trpezi za Badnju noć jedu se riblji specijaliteti i posni kolači kao neki novi oblik provođenja posta i nemrsa. Stanovi i kuće, umjesto da odišu blagdanskim mirom i spokojem, postali su mjesta na kojima u dane blagdana izranjava sva tuga i očaj međusobnog opiranja zajedništvu.
Što smo to učili od blagdana, uništili smo ono najsvetije i najljepše što nam od davnina poručuju blagdani. Uništili smo ljubav koju poneseni marketingom kupujemo u robnim kućama, tražimo u markiranim predmetima i finoj klopi.
U dane blagdana šaljemo i primamo lažne poruke dobrih želja, primamo i dajemo skupocjene poklone, punimo trpeze i skrivamo prazna srca.
Dopustili smo da nam ukradu ljepotu Božića
Dopustili smo da nam ukradu ljepotu Božića jer smo na trenutak prepustili drugima da oduzimaju tu ljepotu, uvjerili su nas da to nije krađa, da je to u skladu s vremenom. Povjerovali smo jer nismo imali svoj stav o tome. U jednom trenutku smo shvatili da smo i sami postali dio te kolektivne priče. Sada više ne možemo viknuti – uhvatite lopova – jer smo svi uhvaćeni.
Osobno sam odlučila napustiti cirkus po cijenu još veće usamljenosti. U konačnici, biti sam u rane jutarnje sate, probijajući se kroz zastor magle i hladnoće, razmišljajući kako je to najmanje što mogu učiniti za dolazak malog Isusa, daje onaj osjećaj snage i punine duha koju mi ne može pružiti niti jedna osoba, poklon ili bogato ukrašena trpeza.
Punina duha, koja se svakog Božića nadograđuje, daje snagu za trenutke kada ljudsku osamljenost, probleme i terete svakodnevice nadjača vjera i nada u Božju prisutnost. Čak i onda kada se ugase novogodišnje lampice i pospremi zadnja kuglica s novogodišnje jelke.
Povezano: Ne razbacujte se novogodišnjim odlukama
