Kad smo zaručnica i ja krenuli na tango, učitelji su nam rekli jednu važnu stvar. Muškarac vodi, žena prati. To je nešto na što je važno pristati kada se odlučite krenuti na tango.
Napredovali smo. Onda sam se sreo s jednom prijateljicom koja već dugo i jako dobro pleše tango. Pohvalio sam joj se kako plešemo i bilo joj je drago. Rekla mi je ono što sam i sam već shvatio: tango je duhovni put i puno stvari možeš spoznati o sebi i partneru dok plešeš. No rekla mi je još nešto. Rekla mi je: “Svađat ćete se!”.
Počeo sam to očekivati jer sam joj vjerovao, no nikako da se posvađamo. Onda sam shvatio. Zbog tanga se možeš posvađati isključivo ako ne prihvatiš svoju ulogu. Ako si muškarac koji krivi partnericu, nisi prihvatio ulogu koja ti pripada, a to je da vodiš. Ako vodiš, ne možeš se na nju ljutiti zbog greške. Preuzevši mušku ulogu i time vođenje, odgovornost za pogrešku je na tebi. Ako si žena i govoriš što treba raditi, ti nisi prihvatila svoju ulogu.
Jer ako si ona čija je uloga da prati, ne možeš govoriti što treba raditi. Kad bolje razmislim ovo me jako podsjeća na život. Ne mora nužno žena pratiti, a mužjak voditi. No, kada prihvatimo ulogu moramo je se držati.
Zato pazite kod dodjele uloga. Imate li energije za voditi? Imate li mudrosti za pratiti? Nemojte birati uloge prema onome što biste voljeli biti nego po tome u čemu ćete biti najbolji i što možete u potpunosti prihvatiti.
Povezano: Autentičnost ili kakav to moram biti?
