Ustrajnost vs strast, odnosno disciplina vs motivacija – što je važnije u procesu ostvarivanja ciljeva, usvajanja novih navika, donošenja novih odluka?
Postoje zagovornici motivacije i strasti dok postoje i oni koji tvrde kako je važnija disciplina odnosno ustrajnost. Učestalo donosimo nove odluke, postavljamo ciljeve u svrhu poboljšanja navika, ostvarenja želja ili samoostvarenja. Postavljanje novih ciljeva često proizlazi iz neke naše strasti ili bivamo motivirani konkretnim rezultatom.
Ako mijenjamo prehrambene navike, motivacija nam može biti bolje zdravstveno stanje i osjećaj dobrobiti za sebe. Učenje je navika na koju nas motivira ishod koji time dobivamo. To mogu biti nova znanja, diplome, mogućnosti zaposlenja, prenošenja znanja. Na određene akcije motivira nas i činjenica da ćemo usrećiti nekog oko nas (volontiranja, dobrotvoran rad…). U svakom slučaju, najčešće krećemo iz stanja motiviranosti i strasti koja može biti više ili manje razine.
Putem do ostvarenja cilja ili postignuća, krajnjeg rezultata, mogu se pojaviti svakojake prepreke. Put se može oduljiti ili krenuti smjerom koji nismo predvidjeli. Može doći do zasićenja ili frustriranosti i tada se često postavlja pitanje – ustrajati ili odustati? Ponekad je dobro odustati, a ponekad je ipak dobro i ustrajati. Ovaj korak često je pod upitnikom motivacije odnosno discipline.
Što kad dođe do gubitka motivacije
Naime, najteže je nastaviti putovati ka cilju/rezultatu kad ne vidimo pomak, kad dođe do zasićenja, nezadovoljstva, umora, frustracije. Posebno je teško ljudima vratiti motivaciju i vrlo je lako naći brojne razloge zašto odustati u odnosu na razloge zašto nastaviti. U ovom dijelu ljudi tvrde kako više nemaju motivacije. Tu je ključna disciplina, ustrajnost odnosno samodisciplina. Moguće je pod utjecajem više faktora lagano gubiti motivaciju.
Uz kratak odmak i predah od putovanja, nastavak se odvija pod velom discipline i ustrajnosti, a motivacija vrlo brzo nađe put do nas. Dakle, odgovor na pitanje iz naslova je – oboje! Važno je imati i strast prema nečemu, biti motiviran, a ujedno disciplinom održavati motivaciju i obrnuto. Kad motivacija uzme predah, nastupa disciplina koja ujedno održava putovanje i budi motivaciju. Naime, bez motivacije ni disciplina ne bi imala smisao. Uspješni ljudi znaju tajnu, a to je da u svakome od nas tinja nit vodilja, nit kojoj je malo potrebno da nestane ili da se rasplamsa. Na nama je da donesemo odluku.
Zamislimo nekog sportaša ili sportašicu. Njih mogu motivirati želje za uspjehom, dokazivanjem, karijera, priznanja, vlastite pobjede, rekordi… Kako bi bili uspješni, često moraju trenirati jako puno i naporno, možda se i odricati koječega. Ujedno su i visokomotivirani. No, kako i kod svakoga, i kod njih može doći do gubitka motivacije, ugasle strasti za onime što ih vodi. Ujedno, uspješni sportaši su često i jako disciplinirani ljudi i oni treniraju i u trenucima gubitka motivacije. To je ono što ih čini uspješnima i to je ono što im postepeno vraća motivaciju, posebice u kombinaciji s rezultatima koje očekuju. Specifično je i to što se lako razočaraju pod utjecajem neželjenih ishoda. To ih može motivirati ili demotivirati, no oni ustrajno nastavljaju dalje.
Tajna osobnog uspjeha
Pa koja je onda tajna osobnog uspjeha? Prije svega snažna motiviranost, strastvena želja koja se ostvaruje uz disciplinirane stope kojima koračamo prema cilju! Htjeli mi to ili ne, jedan dio procesa utječe na drugi. Međusobno se isprepliću i samo tako dovode do željenih rezultata! Motiviranost i disciplina, strast i ustrajnost zajedno, a ne jedno nasuprot drugome recept su za uspjeh! Ostalo je na nama!
Povezano: 4 pitanja o kojima trebate razmisliti kada poželite odustati
