U dobu u kojem živimo, sigurna sam da često čujete new age ljude kako govore, kada se osjećaju loše, da se čiste.

Što je unutarnje čišćenje i kako ono izgleda?

“Čistim se, u procesima sam.” Normalnim ljudima to može zvučati suludo, jer misle: od čega li se čiste? Što više i dokle više se čiste?! Pa ću od toga i početi. Utjecaj prošlih života na sadašnjost intrigantno je pitanje.

Svako biće, svatko od nas, ima mnoštvo slojeva sebe i svoga identiteta koji vode do unutrašnjosti naše duše. Duša je pokrivena debelim naslagama ega, trauma, nagomilanih emocija, sjećanja, raznoraznih uvjerenja, onoga što su nas učili i u što vjerujemo. Sve što mislimo da jesmo, najčešće nismo, jer to što mislimo da jesmo upravo je ego, uvjerenje našeg kratkotrajnog identiteta, a ne duše, koja je vječna. Ona ne umire kada naše tijelo umre. Sve što nas vezuje za ovaj materijalni svijet i što je prolazno, nije dio naše duše. Ona je iskra svjetlosti u svakom od nas. Ona tanka slamka trave za koju se držimo kada padnemo. Ona nas izvuče iz tame, pošalje nam bolje ljude, situacije, daje nam snagu i vjeru da nastavimo dalje i da izdržimo što god da osjetimo i kroz što god da prolazimo.

Ljude koje volimo zapravo voli naš ego, jer često te ljude volimo uvjetno: volim te ako ovo, ono, ako si dobar, ako mi činiš, ako se ponašaš ovako, onako. A naša duša ih bezuvjetno voli, kakvi god da jesu. Ona ne bi patila ako bi oni napustili svoje tijelo, ako bi umrli, jer ona zna da je svako biće vječno, da nema ni početak ni kraj, da nitko od nas i naših voljenih ne može uistinu umrijeti. Može samo promijeniti oblik, otići u druge svjetove, ili nas čekati na mjestu gdje smo već bili zajedno i gdje ćemo jednom ponovo biti zajedno.

Potisnute emocije

Čišćenje naše nutrine može trajati mnogo života, stoga je legitimno kada čujete da se netko “čisti”. Baš zbog toliko slojeva ega koje imamo, svaki treba razbiti, jer poanta duhovnosti je ostati čist, bez ikakvih drugih utjecaja, sama duša, što oduvijek i jesmo bili. Tada, kada postanemo jedno sa svojom dušom, doživljavamo oslobođenje od ovog svijeta, patnje, tuge. A ono što nas vezuje za ovaj život su iskustva koja smo prošli i koja ćemo tek proći, a kojih ima milijun, jer smo imali mnogo života prije ovoga. Zašto bismo se onda plašili smrti? Već smo je stotine puta proživjeli, samo je se ne sjećamo. Ali jesmo. I činjenica da smo danas ovdje, u tijelu u kojem jesmo, dokaz je da smo i prije njega bili rođeni u drugim tijelima.

Koliko imate potisnutih emocija u sebi? Koliko svjesnih i nesvjesnih trauma? Koliko ste bijesni, ljuti? Koliko ljudi postoji kojima želite oprostiti ili kojima još niste spremni oprostiti? Koliko ste (ne)iskreni prema sebi? Koliko ste puta lagali, bili nefer? Koliko ste puta doživjeli nešto loše, iako ničim to niste zaslužili?

Zamislite količinu svega toga na hrpi. Svega lošeg što ste proživjeli. Svih emocija, boli, tuge, razočarenja, neuspjeha, pokušavanja da prebolite, nastavite dalje. To bi bila ogromna hrpa raznog smeća koje treba počistiti, zar ne?

Život je veliko more koje pluta

A sada zamislite tisuće i tisuće svojih prethodnih života, a onda i svih trauma, sjećanja i memorija iz svakog od njih. Kolika bi sada ta hrpa bila? Nema joj kraja, zar ne?

E, zato se mi ljudi konstantno “čistimo” kada radimo na sebi. Zato svaki dan mijenjamo raspoloženja. Zato nekad plačemo bez razloga. Zato budemo bijesni, a da ne znamo zašto smo bjesni. Zato smo rođeni takvi kakvi jesmo, u obiteljima u kojim jesmo. Zato se ponašamo kako se ponašamo. Zato smo naučeni onome što smo naučeni. Zato je čitav život veliko more koje pluta, čas u malim, čas u velikim valovima. I zato to čišćenje može trajati vjekovima.

Ne moramo biti svjesni zašto se tako osjećamo, da bi ti osjećaji bili opravdani i valjani. Oni su opravdani samim time što postoje.

Unutar nas postoje zapisi svih života koje smo živjeli, a svi ti zapisi sa sobom nose sve uspone i padove svakog života koji smo proživjeli. I sve to treba otpustiti, sve lekcije treba naučiti, i u ovom životu čistiti, spoznavati, rasti, opraštati, a ne praviti još više karme, mrziti, odbacivati, potiskivati. Zato je važno razumjeti sebe, biti blag prema sebi, ali također i koračati putem ljubavi, a ne bijesa, ljutnje, ega, patnje.

Netko sam tko radi na sebi. Kada ću doživjeti oslobođenje ili prosvjetljenje, ne znam, ali znam da imam još puno toga čistiti iz sebe, spoznati i otpustiti.

U gradu sam koji ima povijest Bogova

Kada sam došla u Indiju, već u prvih nekoliko dana sam prošla sva moguća psihička stanja. Od najboljih do najgorih. Bila presretna, osjećala se kao da sam došla u raj, kao da sam pronašla svoj pravi dom, razboljela se, dobila potres mozga, mislila kako ću napustiti tijelo, umrijeti.

Sve to Indija radi, jer kada koračamo svetim tlom, iz nas izlazi mnogo toga što nam škodi. Nisam napustila tijelo, umrla. Prošla sam sva ta stanja u nekoliko dana i od tada do sada, živim u miru. Dakle, tih prvih nekoliko dana, čistila sam se. Tko zna što sam sve nakupila za sve ove godine, pa još i hiljade godina prošlih života. Ali sve to se počelo čistiti kako sam kročila ovom zemljom, posebnom Indijom, i kako sam počela sretati svece, samospoznate ljude, koji znaju Istinu života, smrti, postojanja.

U gradu sam koji ima povijest Bogova koji su koračali njime, ta energija se još uvijek osjeti. Ta energija u meni, u svima koji ovdje dođu, budi sve moguće emocije koje trebaju otići od nas.

One se probude iz svog dubokog sna naše unutrašnjosti, i odlaze. Jednostavno odlaze, jer ono što ih je probudilo iz sna ima namjeru da ih potpuno očisti. A to što ih budi upravo je svjetla i snažna energija ovog svetog grada, koji hiljadama godina postoji, i koji je toliko poseban, da su i Bogovi koračali njime.

Povezano: Ispovijest o odlasku za sobom

Pustiti, disati, otpustiti

Zato je važno da kada se čistite od nečega, prepoznate to. Ne morate raditi posebne tretmane da biste mislili kako se čistite, ići na theta healinge, sound healinge, regreso-terapije, reiki, Bog zna što, već se to može događati i u svakodnevnom životu. Može biti izazvano susretima, obilascima, jednostavno životom.

I što trebamo napraviti kada osjetimo da nešto izlazi iz nas? Da kada smo bijesni shvatimo da nije bijes dio naše ličnosti, već je on neka energija koja nas je obuzela. Trebamo pustiti. Disati. Otpustiti. Pokušati se smiriti, doći k sebi. Shvatiti da uvijek možemo izaberati bolje, a ne se prepustiti bijesu i emocijama koje osjećamo.

Biti nježan prema sebi kada krenu procesi ključan je dio svih procesa. Bez te nježnosti ne možemo nastaviti dalje. Bez ljubavi prema sebi ne možemo očistiti ono loše u nama i postati bolje verzije sebe, bolji ljudi.

To mi ova zemlja čini. Čisti me. A ja samo postojim. Puštam da ozdravim, puštam da se priviknem. Puštam da jednostavno bude. Neka bude ono što treba biti, ono što je za najveće dobro, jer sam za to spremna.

I spremna sam da izaberem bolje, pa makar to značilo potpuni krah mom egu.

A nadam se da ste i vi, gdje god da ste.

Namaste!
Voli vas vaša Eka!
Radha Kund, Indija, ožujak 2024.