Čekam novi početak! Odnosno, ne čekam ga, nego ga stalno pokušavam započeti. Izroniti napokon na površinu i zaplivati, izaći na čvrsto tlo i krenuti ispočetka.
Bojim se neuspjeha u poslu jer me depresija u bilo kojem trenutku može onesposobiti i pretvoriti u zombija. I taj uteg me drži stalno na istom mjestu, na dnu dna. Svjesna sam zapravo svega. Svjesna sam svoje nemoći. Ne znam postoji li nešto što još nisam pokušala kako bih se oslobodila depresije, kako bih se izliječila. Uz stručnu pomoć, koja je davala rezultate, ali ne dovoljno dobre da se pokrenem, pokušavala sam si i sama pomoći. Pokretačku snagu koju sam nekad imala, izgubila sam, i jako mi fali. Tako bih je htjela vratiti, ali ne ide. Svakodnevna borba s depresijom uzima mi strašno puno energije, uzima mi svu snagu, i mentalno i fizički.
Imala sam u životu teške situacije, ali sam ih izdržala. Premostila sam ih, riješila ih. Velike stvari sam riješila, velike stvari sam napravila. Ovakva kakva sam sada, ništa od toga ne bih mogla. Bila sam jaka i neustrašiva, depresija me učinila slabom, plahom i prestrašenom.
Željela bih posložiti svoj život
Pospremim stan, pobacam sve što je nepotrebno, presložim ovako, pa onako, pa kupim nešto novo da bude lijepo i ugodno. Svako malo slažem ormare da odjeća bude složena lijepo, uredno, po bojama, po vrstama. Gledam ormar, tako je sve lijepo posloženo. Pogledam svoj dom, tako je udoban, toliko ima sitnica koje ga čine toplim i ugodnim. Tako je lijepo. Sređujem špajzu, svako malo, razbacamo je, jer to je špajza. Gurneš ovo, ono, na brzinu, pa sve to ponovo složim. Opet je u redu, opet je skladno, opet je sve na svojem mjestu, nadohvat ruke.
Željela bih tako svoj život posložiti. Da u njemu vlada red, mir, ljepota, smijeh, zadovoljstvo, sreća, opuštenost, lakoća. Da budem sposobna i veseliti se i raditi i stvarati i napredovati. Željela bih sebe posložiti da nema vrtloga, da nema magle, zbunjenosti, straha, bespotrebne brige, paralize od sitnice, prevelikog stresa koji izazove i najmanja sitnica, da nema depresije, anksioznosti i napadaja straha.
Željela bih biti posložena kao moj ormar. Da je u mojoj glavi sve na svom mjestu, da nije sve razbacano, da se ne trebam svaki dan tražiti u zbrci, u gužvi u kojoj se ne snalazim. Da imam jasnoću, da su sve boje skladne, da ih sve jasno vidim, da znam u koju ladicu ili policu trebam posegnuti kad mi nešto treba, kad nešto radim ili naiđem na problem, da znam kako ću naći rješenje. Da u mojoj glavi vlada red kao prije, prije nego što je depresija sve razbacala, izgužvala, pomiješala.
Što da napravimo?
Vidim da se veliki broj ljudi bori s depresijom. I vidim da su to strašne borbe. Voljela bih pomoći sebi, voljela bih svima nekako pomoći, ali ne znam kako. Znam što svi prolazimo.
Što da napravimo da dobijemo pomoć koja nam je svima potrebna? Što da napravimo da se shvati da je depresija bolest koju nismo tražili, da to nije lijenost ili loš dan? Da pišemo u nedogled kako smo slomljeni i kako nas depresija čini nesposobnima za normalan život? Da pišemo što nam je sve depresija ukrala? Koliko godina života nam potrošila? Da izađemo na ulice i organiziramo paradu, hod, trčanje? Pišemo peticije? Što da napravimo da nas se čuje, da nas se shvati ozbiljno, da nas se ne osuđuje, da nas se ne žali, da nas se ne etiketira, da nas se ne otpisuje, da nas se razumije? Što da napravimo i kako da se prestanemo sramiti svoje depresije? Da prestanemo šutjeti o tome, praviti se da smo ok, jer, što ako okolina sazna, osuđivanje i žaljenje samo će nam pogoršati stanje.
Imam osjećaj da se alkoholičare i ovisnike prihvaća bolje nego na oboljele od depresije. Neki od njih su sami izabrali alkoholizam ili drogu, neke je možda život natjerao. Ne osuđujem nikoga. Ali depresiju, depresiju nitko nije izabrao.
Potrebno je vrijeme
Potrebno je vrijeme. Puno vremena. To je opaka bolest, rekla bih da je apstraktna, nejasna, neopisiva, jer je teško reći i opisati što ti je, znaš samo da više ne možeš, nemaš pojma što ti se dešava, kriviš sebe, gledaš život kako prolazi, gledaš kako ide, a ti stojiš na tom mjestu zarobljen.
Self help literatura – probala sam, čitala sam, nije mi pomogla. Rekla bih da mi je naštetila jer mi je samo podcrtavala moju nesposobnost da se izborim, da mislim pozitivno, da preuzmem kontrolu nad svojim životom, da napišem ciljeve i korake koje nisam sposobna ispuniti. Gledala sam na YouTube neke gurue, njihova silna pozitivna energija kao da me napada, kao da me udara, kao da sam čavao koji čekić zakucava do kraja. Zarobi me još više, a nemam kliješta koja bi me izvukla nazad van.
Svjesna sam zapravo svega
Dok pospremam i čistim stan kao da se nadam da ću počistiti mozak, emocije, izbaciti sve smeće van, ali ne ide. Smeće ostaje, taloži se, guši me, paralizira me, ne znam kako da ga očistim i izbacim.
Svjesna sam zapravo svega. Svjesna sam svoje nemoći. Svjesna sam da sam izgubila onu sebe koju do jučer nisam voljela, a danas je tako volim. Nisam tu staru sebe puno voljela jer nisam bila svjesna koliko vrijedim, ali sada vidim tko sam bila, koliko sam vrijedila. Vidim onu sebe koja je bila moj oslonac, onu sebe koju mi je otela depresija.
Zahvalna sam na svakom danu, svakom satu u kojem se osjećam normalno i funkcioniram normalno. Bez mog liječnika i terapije to ne bi bilo moguće. Ali i dalje šutim o svemu tome i pravim se da je sve u redu. Kad ne mogu izdržati, zatvorim se u svoju ljušturu.
Sakrijem se da me nitko takvu ne vidi.
Autorica: anonimna čitateljica
Serijal “Iz dnevnika depresivne žene”:
1. Dijagnoza depresija
2. Zaboraviš tko si jer predugo traje tvoja unutarnja borba
3. Probudila sam se uobičajeno, a onda me obuzeo demon depresije
4. Sretno lice
5. U bolnici je bilo lijepo, na početku
6. Depresija u božićno vrijeme
7. Nepobjedivi heroj je u meni
8. Život u pratnji depresije
9. Depresija i debljanje, kombinacija koju ne želite
10. Načini borbe s depresijom iz mog osobnog iskustva
11. Imaš li pravo na depresiju?
12. Svjesna sam zapravo svega
Napomena: Sadržaj na portalu, uključujući iskustva čitateljica, kreiran je i objavljen u informativne svrhe. Nije zamjena za profesionalni medicinski savjet i ne treba se na njega oslanjati kao na zdravstveni ili osobni savjet. Uvijek potražite savjet svog liječnika ili drugog kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka za sva pitanja koja imate u vezi sa svojim zdravljem ili medicinskim stanjem.
