Živimo u zanimljivom vremenu, vremenu obilja te istovremeno siromaštva.
Ipak, nije sve tako crno i ima nade za nas sve dok postoji šačica onih koji su svjesni da lajkanjem fotografije beskućnika ili gladnog djeteta, nismo nahranili to dijete ili pružili dom beskućniku. Želimo li nešto napraviti, morat ćemo zasukati rukave i primiti se konkretnog posla. Društvene mreže su super jer glas brzo putuje i daleko stiže ali stvarni život ipak je nešto drugo!
Ono što želim je skrenuti pozornost na one koji su spremni okrenuti svoje planove za neki dan ili tjedan, a kako bi organizirali vrijeme i nekome pomogli. Prošlu subotu održana je prodajna akcija povodom izlaska novog broja Uličnih svjetiljki i 12 volontera sudjelovalo je u akciji kako bi pomogli beskućnicima. Neki od volontera jurili su s jednog kraja grada na drugi, a kako bi mogli sudjelovati u akciji i pomoći. Neki od volontera otkazali su planove za taj dan kako bi mogli sudjelovati u akciji i pomoći, a neki su poveli svo troje djece sa sobom jer baka-servis nije mogao uskočiti i nisu imali kome povjeriti djecu na čuvanje. Svatko od volontera uložio je dodatni trud kako bi se organizirao da stigne na vrijeme i može sudjelovati i pomoći. Znam da ih nitko to nije tražio i to je njihova slobodna volja ali svatko od nas ima tu slobodnu volju odlučiti kako će provoditi svoje dane i upravo u tome i je razlika što neki gledaju dalje od sebe i svojih potreba i svjesni su da svojim trudom čine promjenu na bolje. Stvar je u tome što nitko od nas ništa ne mora, osim jednog dana umrijeti ali je pitanje kako provodimo dane do tog trenutka i što nam je u životu bitno!?
Pitanje je što želimo ostaviti iza sebe i kakav primjer želimo dati svojoj djeci, a više od svega pitanje je što nam je uopće bitno jer svatko od nas upravo je ono što voli i čemu pridaje najviše pozornosti.
Najčešća isprika zašto nešto ne činimo je zato što nemamo dovoljno vremena ali svakome od nas dan traje 24 sata samo je pitanje što nam je u fokusu. Sami sebi najveći smo neprijatelji i u svemu pretjerujemo, a osim u zahvanosti na onome što imamo i što možemo, a možemo puno više od života na relaciji „kuća-posao-kuća-posao…“. Razmišljamo li tako, nije ni čudo da smo u vječitoj gužvi i stalno negdje jurimo, a na kraju opet ništa ne stižemo. Ako se nešto ne promijeni, ništa se neće promijeniti i provest ćemo život čekajući i kukajući kako ništa nije kako treba.
Želimo li promjenu, za početak izađimo iz uloge žrtve i dežurnog hejtera za sve što smatramo da nije kako treba. To što je nešto teško, ne znači da je nemoguće okrenuti na dobro. Ne odustajte prije nego budete sigurni da ste dali sve od sebe kako biste na ovaj svijet donijeli malo dobrote. Ne bojte se da ćete pogriješiti jer jedina pogreška koju možete učiniti je da ne pokušate baš ništa.
Sreća se rađa iz zahvalnosti i zato budimo zahvalni na prilici što možemo darivati komadić svog vremena i pomoći jer na taj način drugom čovjeku vraćamo radost postojanja i kreiramo bolji svijet. Zaista nije teško kreirati ljepšu stvarnost jer potrebno je samo da svatko od nas čini ono što može i to čini s ljubavlju.
Vlatka Burić, volonterka „Uličnih svjetiljki“
