Bez obzira što mi mislili, novac JE važan.

Činjenica jest – ako mi ne upravljamo novcem, novac će upravljati nama. I to svakim aspektom našeg života.

Što to sve brine jednu suvremenu ženu po pitanju novca?
Kakav to ona odnos ima s novcem?
S kojim se izazovima susreće?

Jeste li znali da je vrijednost besplatnog rada žena (odgoj djece, kućanski poslovi, briga za starije članove obitelji i sl.) tri puta viša nego vrijednost IT industrije?

Dakle, istraživanja kažu da ekonomija kakvu danas poznajemo zapravo počiva na besplatnom radu žena. (Izvor: Oxfam report, Time to care)

Ženama, kažu mi često, novac nije presudan. One su sretne s malo, da rade ono što vole, da imaju dovoljno da ne moraju brinuti, da sebi i djeci priušte, bez zbrajanja svake lipe, ono što žele. Jer skromnost je vrlina.
Odnosi su bitni, ne želimo se nikome zamjeriti.

Pa ne utjerujemo alimentaciju jer on je dobar otac.

Pa onda pustimo i odreknemo se u korist braće nasljedstva jer ne želimo se zamjeriti obitelji – budemo se mi već snašle. Nema veze što ćemo se i baš mi brinuti o roditeljima, a ne taj brat i njegova žena.

Nemamo svoj novac u braku jer ionako je sve po pola i sve je zajedničko. I onda nam se desi razvod, a mi smo se brinule za kuću i s pedeset godina smo na cesti, on nas je zamijenio mlađim modelom, a mi nemamo dana radnog staža…

I tako. Rijetko tko misli o svemu tome, a još rjeđe otvoreno razgovara o novcu.

Patrijarhat, nažalost, ženama sustavno nameće osjećaj manje vrijednosti.

Kako se konkretno patrijarhat reflektira u poslu i u odnosu s novcem?

Ako žena radi za nekog drugog, teže se zauzima za sebe. Čeka da je otkriju, lošije pregovara za plaću i povišicu. Rezultat – napreduje do srednje razine menadžmenta, ne usudi se preuzeti vodeće pozicije jer nije još savršena u svojim očima i zarađuje i do 20 % manje od muških kolega za isti posao. (U Hrvatskoj je prosjek 11 % manja zarada uz 7 godina duže života od muškaraca)

Ako je sama svoja gazdarica, određeni broj sati radi gratis. Poklanja prijateljima, poznanicima, rodbini svoj rad, klijentima previše daje da bi dokazala svoju vrijednost. Teško i s otporom utjeruje dugove i ima problema naplatiti svoj rad. Jer njoj je to „samo pet minuta“ i ona to voli, i novac joj nije na prvom mjestu.

Žene su također sklonije i perfekcionizmu i teško prihvaćaju da je dovoljno dobro 60 % do 80 % nečega i da je tada vrijeme da se krene u akciju.
Jer nema smisla čekati da sve u našem životu bude posloženo 100 %. Nikad neće biti, ne postoje savršene okolnosti. Nikad nećemo imati dovoljno vremena, novaca i ljudi. Na nama je da budemo snalažljive. I da uvijek iz postojećih resursa izvučemo maksimum.

Zbog sklonosti perfekcionizmu žene često idu na još jednu i još jednu edukaciju prije nego nešto pokrenu i usude se napraviti.

Zbog sklonosti perfekcionizmu žene prečesto propuštaju brutalno delegirati i tako propuštaju rasti u poslu pa ostaju samozaposlene ili vode mikro firme i obrte. I kasnije kreću u poduzetništvo. U zrelim, ne mladim godinama. Teško delegiraju jer one znaju najbolje. Jer one će to prije, bolje i brže nego da nekom objasne. I onda i kad konačno nešto odluče delegirati, sada namjerno karikiram, primjerice čišćenje kuće, prvo idu počistiti jer će čistačica reći kako je ona neuredna ako to vidi.

Tu je onda i problem neću se ja izlagati. Dakle, javni nastup, skrivanje – ono što ja kažem, izađi iz ormara, izloži se. Ako ne zbog sebe jer misliš da nisi još dovoljno dobra onda zbog drugih. Tako ćeš pomoći i sebi i drugima.

Dakle ne znamo se prodati, ne znamo se zauzeti za sebe, čekamo da nas netko otkrije, čekamo savršen trenutak. A netko drugi poduzima akciju. Nesavršenu, ali akcija donosi reakciju i rezultat. Čekanje i puko razmišljanje ne donosi.

I tako dođe do toga da ženski besplatan rad hrani cijelu ekonomiju danas. I vrijedi tri puta više nego cijela IT industrija.

Dokle?

Ako bilo što želimo promijeniti u životu potrebno je promijeniti naše mišljenje o sebi i o tomu nečemu što želimo promijeniti.

Dakle, ako želimo transformirati naš odnos s novcem, potrebno je osvijestiti da smo dovoljno dobre ovakve kakve jesmo, da vrijedimo i da zaslužujemo.

I da promijenimo odnos prema novcu, da znamo da je on samo alat i sredstvo razmjene, mjera vrijednosti, da je nužan i potreban, i važan, da je posljedica stvaranje vrijednosti i rješavanja problema.

Da iscijelimo svoja negativna uvjerenja o novcu – da ne treba dugo i teško raditi i mučiti se za novac, da duhovnost i novac idu zajedno.

Da iscijelimo svoje emocije prema novcu, nahranimo svoje unutarnje dijete itd itd. Da znamo što je obilje, što imovina, što bogatstvo, kako razmišljaju bogataši, želimo li biti bogati ili financijski slobodni…

Samo se USUDI. AKCIJA je ta koja uvijek čini presudnu razliku.

Sretno na vašem putu.

Autorica: Kristina Ercegović