Ovo je pitanje koje mi je stiglo u poruci prije nekoliko dana. Dogovorili smo se za telefonski razgovor. Nazvala me. Njen je problem što joj ništa ne ide od ruke. Što ne može ništa učiniti niti se pomaknuti s mjesta.
Mislite da vam ništa u životu ne ide
Rekao sam joj da bi za početak bilo dobro da promijeni fokus na pozitivno, na što je odgovorila kako joj je fokus stalno na pozitivnom, stalno afirmira, stalno čita knjige samopomoći, zna sve autore, zna hrpu citata, zna… No ništa ne pomaže, još uvijek joj ništa u životu ne ide od ruke i to se ne mijenja. Počeo sam postavljati jednostavna pitanja.
Ujutro kad ste se probudili jeste li se umili i oprali zube? Jesam, naravno. Kakvo je to pitanje? Zamolio sam je da ostane na trenutak sa mnom, da će joj uskoro biti jasno. Jeste li doručkovali i popili kavu? Jesam. Imate li posao? Imam, ali nisam zadovoljna poslom. U redu, zadovoljstvo ostavimo po strani na trenutak. Jeste li danas otišli na posao? Jesam. Jeste li odradili sve što je bilo potrebno na poslu? Jesam i više. Uvijek moram više odraditi… Jeste li se vratili s posla? Da, naravno… Je li se danas dogodilo nešto što vam nije išlo od ruke? Pa nije danas, ali govorim općenito…
Je li se jučer dogodilo nešto što vam nije išlo od ruke? Nije, ali vi ne razumijete… OK, kad ste zadnji put poduzeli nešto što vam nije išlo od ruke? Šutnja… Kaže kako se ne sjeća što je bilo zadnje, ali joj se dogodilo prije nekog vremena ono, a prije toga ovo. Zamolio sam je da promisli i kaže je li zaista vjerovala u to što radi i da to može učiniti kada joj se to dogodilo? Je li znala sve što je trebala znati o tome što radi? Je li uložila dovoljno vremena u realizaciju toga što je željela učiniti, je li odustala nakon prvog pokušaja? Nije se neko vrijeme ništa čulo, zatim je počela plakati. Rekla je „ma vi ne razumijete“ i spustila slušalicu.
Što ako stvarno „zaglavimo“, ako nam ništa u životu ne ide
Ponekad će nam se stvarno dogoditi da zaglavimo. To se događa ako duže vrijeme gubimo energiju i činimo stvari koje nas energetski troše. Tada je potrebno početi stvari raditi drugačije. Ne morate odmah krenuti na velike stvari. Krenite od onih koje možete učiniti. Važno je da se nešto mijenja. Promijenite svakodnevne rituale, promijenite put kojim idete na posao, počnite prati zube drugom rukom, pokušajte biti ljubazni s ljudima koji vam nisu dragi, pokušajte biti aktivniji (ovo je možda i najbolji savjet kako doći do energije, fizički se aktivirajte). Samo pazite da nemate očekivanja od vaših dijela.
Nećete se sigurno prosvijetliti ako idete drugim putem na posao, ali ćete unijeti promjenu u rutinu kojom ste nezadovoljni. Da, trebat ćete se potruditi. Bez toga ne ide. Bez toga ćete biti kao gospođa iz razgovora. Bit ćete osoba koja je u svojoj rutini kojom nije zadovoljna i kojom savršeno vlada ali bez hrabrosti da nešto mijenja. Izgradila je uvjerenje da joj ništa neće poći za rukom. Koliko je to realno procijenite sami iz razgovora.
Povezano: Brijem na pozitivu – nije svaka pozitiva ista
Ne podcjenjujte male stvari
Sve velike stvari načinjene su od puno malih stvari. Nikad ne možete promijeniti veliku stvar odjednom. Čak i kada se to dogodi, to je rezultat vremena i činjenja malih promjena, onoliko koliko možete u ovom trenutku. Ne sutra, ne jučer. Sada. Upravo sada promijenite jednu sitnicu. Npr. Uspravite se u stolcu. Sada ste počeli slagati mozaik promjene… ili niste.
Radite li ono što je potrebno
Ne možete biti u situaciji u kojoj želite biti ako ne radite stvari koje takva osoba mora raditi. Želite biti veliki sportaš, a „zaglavili“ ste? Naravno da ste zaglavili ako ne jedete zdravo, ne trenirate satima, nemate odličnog trenera, gledate TV do dva ujutro i budite se u 10… Zna se kako sportaš mora živjeti i što raditi kako bi postao vrhunski. Ni tada nema garancije da ćete biti najbolji, no značajno ste si povećali mogućnost. Tek kada ste voljni nešto raditi da promijenite stvari ima smisla nazvati mene. Tada je gotovo sigurno da ćete postići izvanredne rezultate.
Vratimo se na razgovor
Prema onome što sam učio tijekom školovanja, u gore navedenoj situaciji sam trebao drugačije postupiti. Priznati osobi da je njena situacija teška, ali da možemo učiniti promjenu. No baš zbog toga što sam imao slična iskustva krenuo sam odmah vidjeti želi li, odnosno može li osoba raditi na tome ili ne. Ispalo je da trenutno ne može. To bi se dogodilo prije ili kasnije jer ne postoji stvarna volja za promjenom. Ovo je tek pokušaj „ispuštanja viška pare“ kada ne može dalje.
Sada je nakon našeg razgovora mirna neko vrijeme jer sada sam ja kriv za to što se tako osjeća i potvrdili smo njeno uvjerenje kako joj ništa ne ide od ruke. Svojim sam pristupom možda naljutio potencijalnog klijenta, no smatram to boljim nego započeti rad od kojeg će ubrzo odustati, no ovaj put će za odustajanje kriviti sebe. Ne treba joj još i to.
Možda će početi mijenjati stvari korak po korak jer tu je informaciju dobila, možda će početi vidjeti one stvari u kojima uspijeva. Možda će jednoga dana imati dovoljno energije za proći proces i napraviti promjenu. Tko zna. A možda će ostati zaglavljena u svojim programima kao jako puno ljudi oko nas. Oni ne znaju da imaju izbor. Kada sam to objasnio gospođi iz razgovora, naljutila se na mene. Ne znači da je ona loša ili da ne želi. To znači da trenutno to ne može jer joj je nivo energije izuzetno nizak.
Čitanje nije dovoljno
Kako smo vidjeli iz ovoga primjera, osoba zna puno stvari, pročitala ih je, našla na internetu… u vremenu smo kada nam je sve dostupno. No ipak, nismo se još uvijek svi prosvijetlili. Zašto? Zato što je skupljanje informacija nedovoljno. Nekada će nam to pomoći da zaglavimo jer mislimo da čitajući nešto činimo, no čitanje je pasivna akcija. Oksimoron znam, no čitanje mnogima daje iluziju da nešto zaista čine dok je primjena ono što čini razliku. Koliko god ste brojeva „uradi sam“ pročitali to vam neće popraviti prozor koji se klima. To morate učiniti vi. Naravno, pomoću znanja koje ste između ostalog stekli čitajući.
Zašto joj nisam ja podigao energetski nivo kad misli da joj ništa u životu ne ide
Ovo je rješenje koje bi palo na pamet nekim učiteljima, coachevima, guruima koje puno ljudi prati. I na žalost, to je nešto što djeluje kod većine ljudi. Dođem kod tebe, dam ti toliko i toliko novaca, ti me napumpaš motivacijskim porukama, meni se digne energija i neko vrijeme pucam od zadovoljstva. Super stvar. No, to nije trajno.
Motivacija dolazi iznutra. To je ono što ja mogu pomoći probuditi, no samo kod osobe koja promjenu želi učiniti. Vi ćete se sigurno osjećati bolje nakon razgovora s ovima drugima, no vi ste tada „kupili“ određenu količinu energije koja se brzo potroši. Što onda? Otići ćete ponovno? Dobra ideja. Koliko dugo će trebati da nećete više moći funkcionirati bez nove injekcije tuđe energije? Što ako ta osoba ode na godišnji odmor upravo kada ste upali u krizu? Pazite stoga kome se obraćate za pomoć.
Otkrit ću vam jedan dosta pouzdan test. Ako se poslije razgovora osjećate sjajno, savršeno, u euforiji ste, mislite da je cijeli svijet vaš, to je dokaz da ste samo kupili energiju. Sjetite se kako se osjećate kada ste odlučni nešto napraviti. Bez obzira koliko je to veliko ili malo. Tu nema euforije, tu nema svih tih prštavih osjećaja. Tu je odlučnost, vjera da ćete dati sve od sebe, volja da mijenjate stvari i plan kako to učiniti. To je osjećaj kako se trebate osjećati nakon razgovora s osobom koja vam stvarno može pomoći.
Povezano: Kako možemo promijeniti uvjerenja?