U životu često nailazimo na trenutke kada nam nedostaje motivacije i inspiracije za daljnje korake. Što kad ponestane motivacije? Važno je prepoznati da svaka promjena, koliko god bila izazovna, nosi sa sobom priliku za rast i napredak. “Možeš ti to!” ključ je za otključavanje vašeg punog potencijala.

Bez motivacije nema inspiracije!

Ako nemate mogućnosti da dobijete ono što želite, za početak se fokusirajte na ono pozitivno što radite jer sigurno ima nešto pozitivno, zar ne? Ne može biti baš sve tako crno. Pored posla od kojega živite, važno je pronaći nešto u čemu uživate, odnosno što ispunjava vašu dušu. Svjesna sam da svi puno radimo. Ipak, mislim da svatko od nas može pronaći barem pola sata dnevno za to nešto u čemu uživamo i što nas ispunjava. To što nas ispunjava i puni je hrana za dušu kao pogonsko gorivo za pokretanje energije.

Na bojte se promjena – “Možeš ti to!”

Ljudi ne vole promjene jer im donose nešto nepoznato i ponekad neugodno. Odvlače ih iz njihove zone komfora. Iako ta zona često i nije baš nešto, ipak se u njoj osjećaju ugodnije i sigurnije nego kada trebaju zakoračiti u nove promjene; u nešto nepoznato što na početku može biti i neugodno. Ipak, znajte ovo – zona komfora je u suprotnosti od rasta. Nećete nikada rasti ako se ne maknete s iste točke.

Većina se ljudi baš teškom mukom odlučuje za promjene. To bude najčešće u ova dva slučaja:

• Kada je bol, muka, patnja toliko jaka da se više ne može trpjeti.
• Ako i kada imaju neki zacrtan atraktivan cilj koji ih motivira i pokreće na akciju (u rjeđem slučaju). 

Ako se niste prepoznali ni u jednom od dva navedena slučaja, možda da popričate sa sobom u drugom licu i kažete sebi – ”Možeš ti to!”

Pokazalo se da je ta fraza puno učinkovitije nego ako si govorite u prvom licu – ”Mogu ja to” zato što djeluje kao da nam neka treća osoba daje podršku i ohrabruje nas, pa naša podsvijest to sluša. ”Možeš ti to” nam proširuje percepciju jer se čini kao da nam je netko drugi to rekao i da vjeruje u nas.

Definiraj svoje ciljeve

Albert Einstein definirao je ludilo kao neprestano ponavljanje jedne te iste stvari uz očekivanje drugačijih rezultata. Prema toj logici, ako nemate zacrtane, realne i dobro osmišljene ciljeve, možete biti sigurni da će se naći netko drugi tko ih ima za vas pa ćete ispunjavati ciljeve drugih ljudi. Ako nemate cilj, kako da znate gdje idete? Imati jasno definiran cilj je preduvjet da nešto započeto i dovršite i da se pokrenete na akciju.

Treba osvijestiti, a potom izbjegavati sve ono što ometa našu motivaciju 

Distraktora, odnosno ometača naše pažnje, ima na svakom koraku – mediji, društvene mreže, Internet, igrice itd. Ja bih ipak istaknula na prvom mjestu naša ograničavajuća vjerovanja o sebi i o drugima. Primjerice da nešto ne mogu, da neću nikada to naučiti, da nisam sposobna za to itd. Tada ljudi najčešće nekome kontriraju da bi dokazali da su u pravu. Sva ograničenja koja imamo u sebi leže u našoj glavi, a ne u pravoj stvarnosti.

Nasuprot uvjerenjima koje imamo o sebi, leže jednako tako opasna i toksična očekivanja drugih ljudi. Moj je savjet da fokus stavite na ispunjavanje svojih umjesto očekivanja drugih ljudi koji kao znaju što je dobro za vas pa vam daju savjete. Nitko ne zna dovoljno dobro što je dobro za nekoga doli nas samih, ali samo ako radimo svjesno. Dakle, prisutni smo u sadašnjosti, a ne u prošlosti ili budućnosti, i fokusiramo smo na to nešto. 

Distraktor, odnosno nešto što ometa vašu motivaciju, može biti i strah od neuspjeha ili kritike od drugih ljudi, pa i vama bliskih koji vam možda nešto govore, ne iz zle namjere, nego zato što oni misle da bi to bilo dobro za njih – gledaju iz svoje mape. To vas također može blokirati. 

Lijenost sprječava našu akciju, a može se javiti primjerice kao posljedica pretjerano zaštitničkog odgaja od strane roditelja koji nas nisu naučili osnovnim životnim vještinama. 

Pasivnost proizlazi iz govora tijela i može utjecati na to kako se osjećamo. Tijelo i um su jedno, jedna cjelina i kao takve povezane s našim emocijama.

Jedan od negativnih faktora može biti i zgrbljeni položaj ispred računala na kojem provedete više od 8 sati dnevno. O internetu i društvenim mrežama, uspoređivanjima itd. suvišno je i govoriti. Sve znate kako se osjećate ako se uspoređujete s nekim ”boljim od vas”.

Kako se motivirate?

Postoje dvije vrste motivacije – unutarnja i vanjska:

Unutarnja – ono što proizlazi iz vas samih, ono što nas pokreće, inspirira pa je ni jedna nagrada izvana ne može kupiti. Nema cijenu. Statistike govore kako samo oko 20% ljudi ima sposobnost samomotivacije iznutra. To je karakteristika ljudi s visokim kvocijentom emocionalne inteligencije.

Većina ljudi, nažalost, traži motivaciju izvana – u nagradama, školskim i poslovnim uspjesima (ocjenama, tj. promaknućima), općenito napredovanju u karijeru ili na društvenoj ljestvici, u djeci i njihovim postignućima, potvrdama i pohvalama kako smo dobri, pažljivi, vrijedni, pametni itd. Sve je to dio vanjske motivacije koja nije dobra ako se isključivo nakačite na nju.

Ništa ne može biti toliko jako kao motivacija koja dolazi iznutra

Sigurna sam da ćete se složiti sa mnom da ništa ne može biti toliko jako kao naša unutarnja motivacija koja dolazi iznutra. No, za to postoji i jedan preduvjet, a to je da znate što želite, da imate ciljeve i znate u kojem smjeru želite ići dalje.

Također je jako važno da uvijek završimo s nečim što smo započeli ili jako dobro napravili i što nas veseli. Tada nam neće trebati ničije pohvale i potvrde, jer tako sami na sebe postajemo ponosni, a drugi ako to primijete i udjele nam kompliment ili pohvale dolazi samo kao dodatni bonus.  

Povezano: Motivacija za nove početke