Što ako briga nije samo strah kojeg se trebamo riješiti da bismo otišli na višu frekvenciju?
„Kada djelujem iz svoje zone genijalnosti, uživam u onome što volim raditi i sretan sam zbog onoga što imam. Moje zabrinute misli u vezi novca su jednostavno bile znak. Znak koji govori da je vrijeme da ekspandiram moj kapacitet uživanja u zadovoljstvu obilja i ljubavi koje sam stvorio. Koliko znam ta je kombinacija nešto novo u mojoj obiteljskoj liniji. To je novi teritorij i ja učim živjeti na njoj. Kako bih u tome uspio, trebam prevladati tisuće godina programiranja. Mi trebamo uživati u okusu našeg uspjeha. Prvo nekoliko sekundi, onda minuta, a zatim narasti do mjeseci. To je herojski zadatak…“
Ovo je isječak iz knjige „The big leap“ Guya Hendricksa i ovih nekoliko rečenica mi je promijenilo svijet.
Što ako briga nije samo strah kojeg se trebamo riješiti da bismo otišli na višu frekvenciju?
Naš nas um konstantno želi zaštititi, no on je prilično kratkovidan. Dakle, ne vidi što će neka akcija dugoročno donijeti. U svrhu zaštite naše energije, taj mehanizam nas obavještava da idemo u smjeru na koji nismo navikli. Da se mogu dogoditi dvije grozne stvari.
- Možemo na novo ponašanje potrošiti više energije od uobičajenog prosjeka potrošnje za uobičajene akcije što nas dovodi u opasnost ostanka bez energije za sve one stvari koje nas drže na životu.
- Drugo, novo ponašanje je neprovjereno. Ne znamo kamo nas vodi. Zato je umu na umu samo da nas vrati na pravi put, kao ovčice da idemo starim stazama.
Što kad bismo sljedeći put kad osjetimo nelagodu i brigu propitali sebe koji dio nas se sada želi, treba i može ekspandirati i čiji stari program to dovodi u opasnost?
Kada se to upitamo, informacija dolazi jako brzo. No, i ako ne dođe informacija o tome čiji je program, svakako ćeš prepoznati dobrobiti prostora u koji se ekspandiraš.
Na kraju, moram toplo preporučiti gore navedenu knjigu za one koji zaista žele dobro i duboko protresti svoja uvjerenja i načine na koje vide svijet.
Iz srca, Miro
