Moja je odluka konačna. Sutra, u jutarnje sate, moja depresija dobit će nogu! Zauvijek! Prekidam s njom!
Ali još uvijek postoji jedan problem. I čini se nerješivim. U minusu sam na računu… a tu je kartica i… novčanik je definitivno prazan. No, nema veze. Odlučila sam. Snaći ću se već nekako. Neću valjda cijelu noć razmišljati o tome. Nema mjesta panici, a niti depresiji. Šoping „agresija“ na depresiju.
Sutra, čim otvorim oči, popit ću kavu. Zatim slijedi šminkanje i polazak u šoping „agresiju“. Sve mora biti savršeno. Šminka, frizura, garderoba, auto! Ali, kad bolje razmislim, pa ja uopće nemam svoj auto! Nema veze. Ići ću gradskim prijevozom. Nešto se mora i pretrpjeti. Tko će znati kako sam do tamo došla…
I opet mi san ne dolazi na oči. Prevrćem se po krevetu. Ustajem. Pijem vodu. Gledam kroz prozor. Hvata me panika. Kako ću sutra sve to riješiti? I sjetim se! Pa ja uopće nemam markiranu garderobu! Kako ću sutra izaći na ulicu? Što će mi ljudi reći? Što će misliti o meni? Jedino što imam su poštanske marke. A i one su već izgubile boju… Ne dolaze više poštom ljubavna pisma. Dobro. Nema veze. Romantika nije u modi. Treba se prilagoditi…
Eh, kada bi barem mogla zatvoriti oči. Naspavati se. Ponoć je odavno prošla. Ako se ne naspavam, vidjet će mi se podočnjaci. Što će mi ljudi reći? Šminka ih neće moći prekriti! Ali kada bolje razmislim, ja se baš i ne znam našminkati. Pa to rijetko činim… ljubim majku prirodu…
Zatvorit ću oči. Već su tri sata! Jutro je već blizu. Kako ću u šoping pospana? Ja se moram naspavati! Ali, čekaj malo! Kako ću sklopiti oči kada znam da već dugo nisam bila u frizerskom salonu! A i nokti su mi u očajnom stanju. Pa dobro. Tko će mi gledati nokte? Kosu ću zavezati u rep i bit će sve u redu…
Mislim da mi hitno treba nečiji stručni savjet. Morala bi potražiti modnog gurua… on će riješiti sve moje probleme. Na sve se mora misliti u današnje vrijeme.
Šoping „agresija“ na depresiju
Neka sve ide k vragu! Budilica se javlja. Sedam je sati! Dobro. Nema veze. Nakon prve kave sve će izgledati bolje. Sigurno…
Trebala bih krenuti. Devet je sati prošlo. Ma, mogu ja i pješice. Ući ću u neke trgovine i čisto iz radoznalosti vidjeti što ima. Možda se nešto nađe i za mene. A sigurno će se naći. Ako sama sebi obećam da više neću jesti i piti tako skoro… I da neću platiti režije. Što će mi struja? Kako su ljudi prije živjeli i bili sretni…
Najbolje bi bilo bez obzira na sve, držati se toga da šoping „agresija“ liječi depresiju… To je jedini i pravi recept. Već isproban. Žene ga rado same sebi prepisuju… A za sve moguće nuspojave i reakcije na lijek, ne mogu se obratiti svojem liječniku ili ljekarniku…
Autorica: Sunčica Orešić, književnica, prozaistica, ilustratorica, tekstopisac, dramski pisac
