Neverbalna komunikacija je upravo to – vrsta komunikacija kojom pratimo koju nam poruku prenosi sugovornik. I svjesno ili nesvjesno, na temelju nje donosimo ili primamo važne životne odluke.
Govor tijela može biti odlučujući u tome hoćete li dobiti neki posao ili ne, hoće li vam se netko svidjeti dovoljno da ga pozovete na kavu. Socijalna psihologinja Amy Cuddy u svom TED govoru spomenula je i odlične primjere navedenog.
Poput istraživača Nalini Ambadya, koji je na Tuft Universityju proveo zanimljiv eksperiment. Publici je pustio video od 30-ak sekundi bez zvuka koji pokazuje interakciju fizijatra i pacijenta. Publika je na temelju ljubaznosti fizijatra odlučivala treba li istoga tužiti ili ne. Publika uopće nije obraćala pozornost na ispravnost vježbi koju izvodi, već samo na njegov govor tijela i ljubaznosti. “To samo pokazuje koliko dominantna neverbalna komunikacija može biti i koliko je snažno naša okolina doživljava”, dodaje Cuddy.
Urođeni pokazatelji moći
Ako ste mislili da u online komunikaciji nema mjesta za fokus na onu neverbalnu, zapravo itekako ima. Neka istraživanja pokazuju kako pravilna uporaba emotikona u online pregovaranju može biti itekako djelotvorna. Suprotno tome, koristite li krive emotikone uz ono što pišete, možete stvoriti kontraefekt.
Cuddy se u svom govoru najviše dotakla neverbalnog pokazivanja snage i dominacije, posebice u poslovnom svijetu. Zanimljivo je da ljudi i životinje koriste iste gestikulacije još od pamtivijeka. Kada smo ponosni, sretni ili pak želimo pokazati dominaciju i moć služimo se sličnim pokretima. To obično uključuje istezanje, “zauzimanje prostora”, dizanje ruku u zrak kada slavimo. Upravo je dizanje ruku (u slovo V uz lagano dignutu glavu) zanimljiv pokret za koji je Jessica Tracy otkrila da ga kod pobjede jednako koriste slijepe osobe kao i one koje vide što znači da nam je ovaj pokret nekako prirodno urođen.
View this post on Instagram
Suprotno tomu, kada smo nesigurni ili bez samopouzdanja, skrivamo se, sklapamo ruke, pokušavamo ne dodirnuti ljude oko nas. I ovaj pokret je jednak ljudima i životinjama.
Amy Cuddy koja inače predaje na fakultetu, imala je prilike iz prve ruke vidjeti moć neverbalne komunikacije i kako govor tijela utječe na profesionalni i privatni život. Ono što ne čudi je saznanje kako muškarci prirodno iskazuju više dominacije i moći kroz neverbalni govor od žena. Isto tako, oni studenti koji se više uključuju u rasprave i daju odgovore na pitanja javno pokazuju to i komunikacijom tijela. U želji da sazna možemo li lažirati govor tijela kako bi utjecali i na bolje ishode, Cuddy je odvela svoje istraživanje korak dalje.
Vrijedi li ona “fake it until you make it”?
Znamo da naš govor tijela utječe na to kako nas drugi doživljavaju, no utječe li i na to kako sami sebe doživljavamo? U nekoj mjeri da. Primjerice, smijemo se kada smo sretni, ali smijemo se i ako držimo zubima olovku vodoravno.
Dokazano je i da naš um djeluje na naše tijelo, a krilaticom “fake it until you make it” poručujemo i da naše tijelo može djelovati na naš um. Ako po prirodi nismo osoba koja lako pokazuje svoju snagu i moć, možemo to promijeniti. Koristeći govor tijela kojim signaliziramo moć i snagu, šaljemo poruku svome umu da smo to mi, a onda takvi i postajemo. Ljudi koji su snažni i “moćni” imaju više samopouzdanja, asertivni su i optimistični. Ujedno imaju i veću sposobnost apstraktnog razmišljanja zbog čega se lako usuđuju i na, naizgled rizične korake. Usporedimo li hormone onih koji su snažni i koji nisu, vidimo kako ovi prvi imaju višu razinu testosterona i nižu razinu kortizola.
I 2 minute su dovoljne
U istraživanju ove teze, Cuddy je zamolila studente da 2 minute zauzmu neku od poza moći i poza nemoći. Iznenađujuće ili ne, osobe koje su bile u pozama moći, njih 86% pristalo ne na ponuđenu igru kockanja. Od onih koji su bili u pozama nemoći, njih 60% pristalo je na kockanje, što je u principu velika razlika. Razlika je bila i u razini testosterona i kortizola, prema očekivanjima.
View this post on Instagram
Fascinantno je da su 2 minute, pravilno iskorištene, dovoljne kako bi mozak poslao poruku da ste asertivni, optimistični i bez stresa ili u strahu i nemoćni, ovisno o pozi koju ste zauzeli. Kako dalje s ovim informacijama? Jesu li 2 minute zaista dovoljne da bi značajno promijenili život?
Cuddy tvrdi da jesu i da se ova saznanja mogu mudro koristiti u stvarnom životu. Primjerice, prije važnog sastanka, držanja prezentacije, prije prvog spoja, mogućnosti su neograničene. Zauzmite “power poze” i tako ćete uvelike utjecati na ishod koji želite. Ako i ne, barem ste dali sve od sebe i vježbom, malo po malo, situaciju po situaciju, stvari će se sve više odvijati baš kako vi želite.
