Ako imate sina, bez obzira na njegovu dob, postoji jedna knjiga koju svakako trebate pročitati – Odrastanje Kaina: kako zaštititi emocionalni život dječaka. Napisali su je dva vodeća dječja psihologa u Americi, a donosi duboke uvide o odgoju, osjećajnom svijetu dječaka i načinima kako ih podržati u odrastanju. Snaga zagrljaja ima posebnu ulogu.
Premisa je sljedeća: Dječaci trebaju dvije stvari koje često zaboravljamo jer se fokusiramo na njihove fizičke sposobnosti i veću aktivnost. Oni trebaju više dodira i više razgovora.
Neka istraživanja pokazuju kako, iako djevojčice češće iskazuju anksiozne poremećaje i pokušaje samoubojstva, dječaci imaju veću stopu izvršenih samoubojstava. Jedan od razloga može biti nedostatak pažnje, komunikacije i adekvatne pomoći. I majke i očevi u većini obitelji lakše prilaze i razgovaraju sa svojim kćerima te ih češće grle i pokazuju nježnost nego sa sinovima, neovisno o dobi djeteta.
U ranom djetinjstvu navedeno nije toliko izraženo kao u pubertetu. Toddleri trče u zagrljaj svima, svakome i stalno. Kada im treba nježnosti, jasno to traže. I dok djevojčice taj stav zadržavaju kroz odrastanje, dječaci se obično kroz godine povlače te prije potrebe za zagrljajem u roditelju traže “znakove”.
Ako je roditelju neprirodno i neobično grliti sina koji više nije tako mali, dijete će to prepoznati te će se povući. Neće, kao kada je bio toddler, tražiti tu nježnost tako prirodno i otvoreno. Na roditeljima je da to prepoznaju i da pruže jednaku nježnost svojoj djeci, bez obzira na dob. Da osiguraju dovoljno zagrljaja i prilike za razgovor, a posebice dječacima.
U suprotnom, oni će tu potrebu zadovoljiti kroz agresiju, neprerađene emocije i na druge nepoželjne načine.
Povezano: Kako kao roditelj možete pomoći svom problematičnom djetetu?
Snaga zagrljaja
Na Balkanu su stvari jasne: ili si macho frajer ili mamin sin, druge nema. No, u 2025. godini krajnje je vrijeme da ovakve podjele ostavimo u prošlosti. Neka europska istraživanja pokazuju kako 17 % roditelja dječaka od 12 – 15 godina priznaju kako se nikada ne maze niti grle svoje sinove. Očevi djece iste dobi prije će takvu privrženost pokazati kćerkama. No, priroda je tu jasna: Oxytocin, koji se naziva i hormon ljubav i privrženosti, najviše se otpušta u prvih 20 sekundi zagrljaja.
Kada su zagrljaji dulji i učestali tijekom dana, osoba je sretnija, manje depresivna i anksiozna, neovisno o dobi i spolu.
Ako naše sinove, dječake i momke grlimo rijetko i kratko, gdje je njihov hormon ljubavi? Kako da se opuste, osjećaju sigurno i znaju da su voljeni? Naravno, neka djeca se ne vole grliti niti maziti od rođenja, a posebice ne kada uđu u pubertet. No, dijete uvijek osjeća energiju u svom okruženju i prisutnost ili nedostatak nježnosti i privrženosti. Roditelj je taj koji uvijek mora biti spreman pružati dovoljno fizičke i emocionalne ljubavi i razvijati otvoren, podržavajući odnos. Obitelj se kao institucija mijenja i prilagođava modernim vremenima, a pozitivnu promjenu treba pokazati i u odgoju prilagođenom i djevojčicama i dječacima.
Za roditelje koji i dalje vjeruju da živimo u muškom svijetu: možda i živimo, ali mi smo ti koji imaju najveći utjecaj na to kakvi će ti muškarci biti. Grliti svoje sinove, nije znak slabosti već snage.
Emocionalno dostupni, sigurni i ispunjeni muškarci doprinijet će društvu i svijetu puno više nego oni koji to nisu. Svaki zagrljaj poručuje “vidim te i tu sam za tebe”, a to je poruka koja treba svakom djetetu, i kada je malo i kada poraste.
Povezano: Vodič za roditelje: kako odgojiti pametno i odgovorno dijete te izbjeći mentalne bolesti
