Nakon što smo kreirali svoju „veliku sliku, i definirali ciljeve, potrebno ih je raščlaniti na manje dijelove i odlučiti na koje ćemo se dijelove usredotočiti. Ti dijelovi zapravo predstavljaju područja osobnog razvoja.

Poželjno je da definiramo više područja, ali najviše tri, kako bismo održali ravnotežu u našem životu. To ne znači da ćemo u potpunosti zanemariti ostala područja, već samo to da ćemo na njih trošiti manje resursa, a da ćemo većinu usmjeravati u prioritetna područja. Drugim riječima, ničega se ne moramo se odreći u potpunosti, ali da bismo stigli do cilja i ostvarili ono što nam je važno, moramo usmjeravati svoje aktivnosti i njima aktivno upravljati. Svako područje potrebno je opisati, odnosno napraviti kratki sažetak o našem trenutnom stanju na tom području. Ta područja mogu biti razvoj karijere, obrazovanje, obitelj, umjetnost, fizička aktivnost, duhovni aspekti, zdravlje, financije, hobi itd.

Kada konačno odlučimo što je to što u životu želimo, i naše želje i ambicije izrazimo kroz jasno formulirane ciljeve, naša podsvijest počinje u svakodnevnom životu tražiti mogućnosti za ostvarenje tih ciljeva. Zapravo, mi smo i prije bili okruženi tim mogućnostima, samo ih nismo mogli povezati s našim ambicijama, dok sada mogućnosti uočavamo i koristimo ih.

SMART metoda – metoda pametnih ciljeva

Bez obzira na to da li ćemo najvišim prioritetom označiti razvoj naše karijere ili će to biti neki osobni aspekti života, postavljanje ciljeva i određivanje prioriteta slijedeći je korak do ostvarenja ciljeva. Za postavljanje ciljeva korisna je SMART metoda – metoda pametnih ciljeva. SMART je akronim kroz koji se želi ukazati na najvažnije karakteristike ciljeva, koje ih čine konkretnima i razumljivima, a to su:

• S – Specific – Specifični: jasno definirani ciljevi, koji precizno izražavaju očekivanu razinu performanse, odnosno konkretni rezultat. Da bismo znali da li je ovaj kriterij zadovoljen, možemo si postaviti slijedeća pitanja: Tko (treba nešto napraviti)? Što (treba napraviti)? Kako? Gdje?; tako ćemo znati da li znamo što je sve točno potrebno napraviti da bi se ovaj cilj smatrao ostvarenim.
• M – Measurable – Mjerljivi: znači da redovito možemo mjeriti napredak do ostvarenja cilja.
• A – Achievable – Dostižni, ostvarljivi: ako cilj nije dostižan, nitko ga neće niti pokušati ostvariti. Zato svaki cilj treba biti dostižan, ali istovremeno i izazovan. Za cilj možemo reći da je realan ako postoje razumno dobre šanse da će se uz dovoljno vremena i truda, ostvariti. Ponekad je najteže odrediti što je realno ostvarivo, a što nije te definirati cilj na način da on bude izazovan, da od nas traži dodatni napor kroz koji ćemo ostvariti bolje rezultate, a da istovremeno ne bude preambiciozan i time demotivirajući. Ovaj kriterij u obzir mora uzeti vrijeme i resurse koji su na raspolaganju.
• R – Relevant – Relevantni: znači da se oni odnose na nešto što je za gospodarski subjekt ili za osobu važno, relevantno. Ciljevi se ne postavljaju za rutinske, operativne poslove ili zadatke, već za one stvari koje imaju veće značenje za osobni razvoj. Da bi ciljevi bili relevantni, oni moraju biti povezani i usklađeni s osobnom vizijom.
• T – Time based – Tempirani, vremenski određeni: znači da su postavljeni vremenski okviri, odnosno krajnji rok kada cilj mora biti ostvaren. Znamo li odgovor na pitanje “kada?” ili “do kada”, tada je ovaj kriterij zadovoljen.

Kako mjeriti napredak prema cilju?

Kod definiranja ciljeva može biti problematično postavljanje kriterija mjerljivosti. Mjerenje napretka do cilja važno je iz nekoliko razloga. Prije svega, na taj način možemo pratiti da li ispunjavamo naš plan, da li u ostvarenje cilja usmjeravamo dovoljno pažnje i resursa, te da li je potrebno mijenjati plan. Pored toga, mjerenjem napretka prema cilju stvara se i motivacija za daljnji rad, jer kada vidimo da postižemo određene rezultate oni nas motiviraju za daljnji rad.

Međutim, kako mjeriti taj napredak prema cilju? Neke je ciljeve moguće izmjeriti egzaktno, npr. ostvareno je povećanje plaće od 5% ili dobiveno je 5 novih klijenata od željenih 7. Neki se ciljevi ne mogu mjeriti na skalama, već je njihovo izvršenje ili 0% ili 100% – na primjer, želim završiti prvi stupanj francuskog jezika do ljeta – cilj je ili ostvaren, ili nije ostvaren. Međutim, postoje i ciljevi koje je teško mjeriti. Na primjer, moj cilj je da poboljšam svoje komunikacijske vještine, prije svega svoju verbalnu komunikaciju. Da bismo pratili napredovanje u ovom području, možemo osmisliti sami neku svoju skalu (na primjer od 1 do 10) i prema njoj ocijeniti postojeće stanje, definirati željeno buduće stanje i na toj skali pratiti naše napredovanje. Također, jedna od mogućnosti je koristiti neki od testova za komunikacijske vještine, ali to će imati vrijednost samo ako ćemo iskreno odgovarati na pitanja iz testa.

mr. sc. Nataša Trojak