U području duhovnosti, ono što nazivamo čovjekovom dušom ne objašnjava se funkcioniranjem mozga, ne rađa se i ne umire s našim tijelom, već prelazi iz tijela u tijelo, iz života u život. Nastanjujući novo tijelo duša dolazi u novi život kako bi stjecala nova iskustva, učila kroz njih i rasla odnosno, sazrijevala. Slobodna volja postaje naša supermoć samo pod jednim uvjetom.

Dakle, duhovnost objašnjava život kao iskustvo učenja i sazrijevanja duše kroz različite lekcije koje tijekom njega prolazimo i svladavamo. Obično najviše učimo kad nam je teško i izazovno, kad nailazimo na prepreke i probleme. Kad nas boli, kad patimo, umijeće je pronaći razloge za nastaviti živjeti i biti zahvalan na čudu koje nazivamo životom. Umijeće je nadići teške životne okolnosti, nastaviti živjeti nakon bolnih gubitaka bilo koje vrste. Svjedočimo sudbinama ljudi koji su iz vrlo ograničavajućih okolnosti izvukli maksimum, ostvarili naizgled neostvarivo i onima kojima je sve bilo servirano na dlanu da bi oni to sve izgubili, obezvrijedili, uništili.

Duhovnim rječnikom, mogli bismo pojednostavljeno reći da su duše onih prvih uspješno svladale lekcije koje je život pred njih postavio, a duše onih drugih su zakazale u procesu učenja i sazrijevanja. Možda su lekcije u svojoj suštini bile potpuno iste, ali su im pojedinci drugačije pristupali. Ako na okolnosti koje nam se ne sviđaju gledamo kao na lekcije, onda možda iz njih nešto i naučimo i izađemo mudriji. Ako ih doživimo kao gnjavažu ili „lošu karmu“, onda će iz toga proizaći samo patnja i ništa drugo.

Slobodna volja postaje naša supermoć samo pod jednim uvjetom

A mi, ljudska bića, nevjerojatno smo moćni. Imamo jednu supermoć koja se zove slobodna volja, odnosno mogućnost izbora. Imamo mogućnost donositi odluke što ćemo i kako ćemo u svom životu i sa svojim životom. Nekad ćemo biti njegovi kreatori i stvarat ćemo okolnosti koje želimo, ostvarivati ciljeve, ispunjavati si želje. Nekad ćemo se zateći u okolnostima koje su nastale nekom višom silom, koje su izvan naše kontrole i samo ćemo “spašavati živu glavu”, sanirati nastalu štetu, pokušati neutralizirati negativne utjecaje.

Ipak, ta supermoć ima svoju cijenu, a ona se zove odgovornost. Slobodna volja postaje naša supermoć samo pod jednim uvjetom, a taj je svjesno preuzimanje odgovornosti za svoj život. Kad svjesno donosimo određene odluke i činimo određene izbore onda prihvaćamo i moguće posljedice koje s njima dolaze. Posljedice su cijena izbora. I zato, kad kažemo da u nekoj situaciji nismo imali izbora, zapravo govorimo da smo ostali pri izboru čije smo posljedice procijenili najmanje neugodnima. To je najčešće ono što nam je, iako neugodno, otprije dobro poznato. Zato ostajemo na poslovima koji nas više ne ispunjavaju, u brakovima i vezama iz kojih su odavno iščezli ljubav, povjerenje, poštovanje i razumijevanje, prijateljstvima u kojima više nismo opušteni i svoji.

Život je i topao i hladan, i svijetao i taman

Život je iskustvo kojem je svojstvena dualnost. I topao i hladan. I svijetao i taman. I radost i tuga. I bol i ushit. Koji će doživljaji prevladavati ne ovisi samo o tome što će nam se događati, nego i što ćemo mi poduzimati, kao i kako ćemo interpretirati ono što nam se događa.

Ako zanemarimo kako duhovnost tumači naš pristup životu i prebacimo se pod okrilje psihologije, kao znanstvene i primijenjene discipline, onda slobodnu volju možemo povezati s konceptom razvojnog i statičnog misaonog sklopa.

Vjerojatnost vlastitog uspjeha

Profesorica psihologije sa Sveučilišta Stanford dr. sc. Carol S. Dweck dugi niz godina izučavala je motivaciju i ključne elemente uspjeha; zašto su neki ljudi uspješni, a drugi ne i na što sve možemo utjecati kako bismo povećali vjerojatnost vlastitog uspjeha. Istraživala je kako se učenici ponašaju kada su suočeni s neuspjehom. Uočila je da neki imaju tendenciju povući se i odustati od daljnjeg sudjelovanja u aktivnosti u kojoj su polučili loše rezultate, dok drugi pokazuju ustrajnost i nastavljaju se truditi ne bi li s vremenom poboljšali svoje postignuće.

Zanimalo ju je što je to što čini razliku između ove dvije skupine učenika i otkrila određene obrasce ponašanja koji su karakteristični za svaku od njih, a po kojima se one međusobno razlikuju. Kako bi ih opisala, upotrijebila je pojmove statičnog (eng. fixed mindset) i razvojnog (eng. growth mindset) misaonog sklopa.  

Uvjerenja

Pod misaonim ili mentalnim sklopom pojedinca podrazumijevamo njegova uvjerenja, odnosno način razmišljanja. Osobe sklonije statičnom misaonom sklopu vjeruju da su sposobnosti i talenti urođeni i nepromjenjivi. Oni koji teže razvojnom misaonom sklopu pretpostavljaju da se one mogu  mijenjati, štoviše, unaprijediti ponavljanjem, vježbom i ulaganjem dodatnog napora.

U skladu s tim, oni sa statičnim misaonim sklopom će neuspjeh u nekoj aktivnosti doživjeti kao nešto konačno. To ukazuje na ograničenost njihovih sposobnosti u nekom području. S druge strane, pojedinci s razvojnim misaonim sklopom će na njega gledati kao na priliku za rast i učenje.

Mjerenja električne aktivnosti mozga odražavaju različit pristup izazovnim problemima koji se manifestira u ponašanju ljudi s različitim misaonim sklopom. Učenici sa statičnim misaonim sklopom koji su se suočili s teškim zadatkom u kojem su griješili, izbjegavali su daljnji rad. Njihov mozak nije pokazivao električnu aktivnost. Učenici s razvojnim misaonim sklopom, bez obzira na pogreške koje su učinili, nastavili su se predano baviti rješavanjem zadatka. U njihovom mozgu je zabilježena vrlo intenzivna aktivnost.

Utjecaj izlaska iz zone komfora na naš mozak

Kada svladavamo nešto novo i time iskoračimo iz onoga što se naziva našom „zonom ugode“ (engl. comfort zone), mozak stvara i učvršćuje nove veze između neurona. Time nastaju novi živčani putevi koji predstavljaju osnovu za izgradnju novih obrazaca ponašanja. Plastičnost mozga radi za nas, jer podržava usvajanje novih poželjnih ponašanja i navika, kao i gašenje onih koji nam više ne služe. Ako prestanemo ponavljati neki obrazac ponašanja, s vremenom će veze među neuronima koje se na njega odnose oslabiti, a živčani se putevi ugasiti.

Naš misaoni sklop utječe na naš život

U slučaju statičnog misaonog sklopa, pretpostavka o nepromjenjivim sposobnostima čini situaciju u kojoj griješimo frustrirajućom i pobuđuje osjećaj bespomoćnosti. Uvjerenje o mogućnosti učenja i rasta, uz upornost i ulaganje truda, karakteristično za razvojni misaoni sklop, povećava našu motivaciju da ustrajemo. Upravo zato je prevladavajući misaoni sklop s kojim živimo iznimno važan za našu spremnost i potencijal za usvajanje novih znanja i iskustava.

Statični misaoni sklop nam nameće ograničavajući pogled na same sebe, život i svijet oko nas. To najčešće rezultira stvarnim postignućima koja su ispod razine našeg punog potencijala. S druge strane, razvojni misaoni sklop potiče izraženiji osjećaj osobne odgovornosti i mogućnosti izbora, odnosno slobodne volje da proaktivno i ustrajno djelujemo u željenom smjeru u svim životnim situacijama. Da uvažavamo okolnosti na koje nemamo utjecaja i tako maksimalno iskoristimo svoje potencijale.

Upravo u takvom stavu se krije ključna pretpostavka uspješnosti koja je nedostajala C. Dweck u objašnjenju zašto naizgled jednako sposobni ljudi nisu i jednako uspješni.

Povezano: Povratak u sadašnjost: Kako vratiti kontrolu nad svojim životom

Kako naša duša uči i sazrijeva?

Vratimo se sada na početak priče i primijenimo ovo što je spomenuta profesorica otkrila u području učenja i postizanja uspjeha na naš život u cjelini.

Dakle, ako na sebe gledamo kao na biće nepromjenjivih osobina, a na svoje životne okolnosti kao na nešto što nam se događa i mi na to baš i ne možemo previše utjecati, ostajemo zarobljeni u statičnom misaonom sklopu. Time značajno povećavamo vjerojatnost trajnog bivanja u okolnostima koje nam nisu ugodne niti zadovoljavajuće. Naša duša ne uči, ali pati.

Ako polazimo od pretpostavke da je neki dio našeg života s kojim nismo zadovoljni samo trenutno stanje stvari i da sigurno nešto možemo poduzeti da nam bude bolje, onda već usvajamo razvojni misaoni sklop. Spremni smo aktivno koristiti svoju supermoć – slobodnu volju i preuzimati odgovornost za svoje odluke. Naša duša uči i sazrijeva.

Kad je u pitanju preuzimanje odgovornosti i donošenje odluka u životu, poznati psihijatar i neurolog Viktor E. Frankl, koji je preživio iskustvo koncentracijskog logora i postavio temelje logoterapije – terapije utemeljene na smislu, kaže:

Slobodna volja kao naša supermoć

Kad na životne situacije gledamo kao na priliku za rast i sazrijevanje, pitajući se kako ovo loše, neugodno, negativno iskustvo koje mi se događa mogu iskoristiti za učenje, sazrijevanje i rast, onda se manje osjećamo žrtvom, a više subjektom svog života koji može i želi nešto poduzeti da mu bude bolje. I tu stupa na scenu slobodna volja kao naša supermoć. Okolnosti su kakve jesu, ali mi biramo kako ćemo se s njima nositi.

www.inspiracija.net