Sloboda. Širok pojam, znam. I znam da ga svatko gleda na drugačiji način. Svatko ima svoju priču. I znam da je ta priča podugačka. Sto posto je sada želite ispričati. 

Jeste li ikada bili bar malo robovi ovog razmišljanja koje ste mi kanili ispričati, da se nalazim sada pred vama? I da me naučite pameti što je prava sloboda. Ne zaboravimo da su vjekovima ljudi ginuli za slobodu, a i mi smo spremni braniti je želi li nam je netko oduzeti. Boriti se za nju.

Slatka je ta riječ. O slatka, o divna slobodo! Rekli bi stoljetni pjesnici.

Volimo tu riječ koju zamišljamo kroz prizmu kako nemamo okove oko sebe i ništa nas ne sputava. Sve možemo i osjećamo jednu veliku unutarnju snagu.

Gdje stvarno sloboda jest?

Gdje ona stanuje?

Zakamuflirana sloboda

Ona se skriva iza svih onih naših riječi, mišljenja, razmišljanja, emocija, stavova koje smo izgradili tijekom života kad smo osjetili da nemamo slobodu. Da nam je uskraćena. A danas nas one, ako nisu realizirane, blokiraju da budemo slobodni.

Tu su stvorene naše emocije zamjeranja, nevjerovanja nekome, pa i sebi. Emocije tuge jer neke stvari u životu ne možemo napraviti i možda ih nikada nećemo moći. Prevelika tuga sjedi na našim prsima, pa ne možemo slobodno disati. Možda i na leđima, pa glavu guramo i pogled prema tlu. Ljutnja i nezadovoljstvo jer neki uvjeti u kojima sada živimo nam onemogućavaju da budemo nešto što bismo željeli biti. Drugim riječima to su naši neuspjesi, bar smo ih mi tako nazvali.

Ponovno nemoć jer možda naše neke snage fizičke, intelektualne, obrazovne nisu na toj razini da možemo to nešto ostvariti što mislimo. A, možda nikad ni nećemo.

I onda taj osjećaj tuge, nemoći i žalosti je toliko jak, gust, taman i težak osjećaj koji čuvamo na sebi, u sebi. Ne možemo biti u potpunosti sretni jer je on stalno tu prisutan kao nekakva fleka, negdje na nama. Želimo je skinuti, a ne možemo jer smo je upravo mi stvorili s načinom razmišljanja koji sam navela. Na takav način mi nikada nećemo biti slobodni. Nikada nećemo doživjeti osjećaj slobode. Nikada nećemo biti slobodni.

Gore i ispred nas

Sloboda je gore i ispred nas, a ne dolje na tlu. Moj vidokrug je širok 360 stupnjeva, osim lijevo i desno trebat ću pogledati i oko sebe. Na tlu je put, a sloboda se može gledati ako podignemo pogled. Šira nam je perspektiva. Ima više detalja. Možda ima više vrsta slobode, pa ćemo baš onu našu tako moći zamijetiti.

Kad se svih tih najsitnijih, najglupljih, malih sitnica……. ono….. nezadovoljan sam jer se nisam na vrijeme probudio i sada kasnim…… Dobro i? ili kupio sam nešto što nisam trebao, evo shvatio sam za tri dana da sam kupio nešto što nisam trebao. Ma ne trebam dalje nabrajati, samo postaviti pitanje: “Može li čovjek biti sretan ako tako razmišlja?“

Ali ako razmišljam probudio sam se kasnije nego sam mislio da bih se trebao probuditi, može biti jedna od opcija. Nisam se probudio kasnije, moje tijelo je tražilo da toliko odspava. Probudio sam se tada kada sam se trebao probuditi. A to vrijeme kada sam se probudio mi naznačuje koliko još imam vremena do polaska.

To je to.

A tri dana nakon toga mogu misliti da sam baš kupio ono što sam trebao, ali još toga nisam svjestan. Jer kako bi drugačije mogao shvatiti treba li mi to ili ne. Kupio sam da mogu sada razmišljati o svojim potrebama. Koje su moje stvarne potrebe? Ova kupnja mi u tome pomaže.

Povezano: Komunikacijom do duhovne slobode – mi odlučujemo što ćemo slušati i čitati

Sloboda nije pasivna radnja

Drugim riječima, ako ste zaista shvatili ovo što pišem, onda znate kako će se svaka sekunda našeg života odvijati nježno, mirno i nesmetano bez naših beskrajno ludih i napornih zamjerki. Onda nećemo taj put blokirati. Naš životni put će lagano teći, nesmetano prema naprijed. Tek tada u našim glavama se stvara osjećaj SLOBODE. Kada možeš naprijed. Na ovome svijetu materijaliziranom ili nematerijaliziranom, odnosno mentalnom, gdjegod bio, kad možeš naprijed. Bez zadrške. Tu su začeci slobode, tu je izvor SLOBODE. To je sloboda zapravo, nema druge slobode. Ona je u glavi.

Jer jedino nakon osjećaja da bez obzira u koje si se vrijeme probudio, dobro je da si se probudio, da možeš sada polagano krenuti dalje. A pred tobom su sve varijacije ovog svijeta koje ovise samo o tebi hoćeš li ih iskoristiti i u kojem segmentu. To je SLOBODA.

Nekada ljudi nisu bili slobodni izražavati svoja razmišljanja, možda još to negdje na ovom svijetu vlada. No, nikada nam nitko ne može oduzeti slobodu kojim ćemo mislima šopati svoj um i pod tim komandama živjeti, to smo ipak slobodni odabrati sami. Taj izbor je samo naš.

U psihologiji, komunikaciji, pa i u životnom stilu leži reframing ili način gledanja na stvari takve kakve jesu. Mi ljudi imamo tu sposobnost da tumačimo stvari koje vidimo, jednostavno imamo potrebu objasniti ih sebi. Tu sposobnost nema niti jedno drugo biće. Sve zavisi od toga kako tumačimo. O tome ovisi i kako ćemo se prema tome odnositi i kakva ćemo ponašanja birati. Nekada nam to služi i zadovoljni smo jer smo izabrali dobro objašnjenje. No neki puta nikako jer objašnjenja idu protiv nas.

Imajući na umu ovakav podatak možemo biti sretni da smo slobodni apsolutno izabrati samo ona objašnjenja koja nas vesele, daju motivaciju i čine zadovoljnima, ali i slobodni da shvatimo što trebamo eliminirati kao prepreku.

Oh slobodo, slatka slobodo!

Ovu kolumnu možete poslušati i u audio obliku, uživajte KLIKNI