Istraživanja govore o tome da djeci ponekad razvod sam po sebi nije toliko štetan, koliko su svađe i prepucavanje roditelja preko njihovih leđa, te uskraćivanje prava djetetu na ljubav drugog roditelja.
Predškolsko razdoblje razvoja djeteta je razdoblje u kojem dijete nevjerojatnom brzinom postiže i usvaja nova znanja, vještine, sposobnosti. Uči o svijetu oko sebe, o sebi i svojim emocijama. Uspostavlja odnose s drugim bitnim osobama u svom životu, povezuje se i stvara veze koje mogu trajati čitav život. Ako ih dobro promotrite i uđete s njima u interakciju, sve će vam reći. Roditelji su prvi pozitivni modeli kojima se dijete divi i koje imitira. Isto tako, roditelji mogu biti i prvi negativni primjeri koji izuzetno nepovoljno utječu na rast i razvoj samog djeteta. Mala djeca ne skrivaju svoje emocije i raspoloženja. Razvod je jedna od najintenzivnijih stresnih situacija za dijete, posebno ako je prisutan sindrom zlonamjernog roditelja.
Istraživanja pokazuju da je razvod drugi najpotresniji događaj u djetetovom životu, odmah nakon smrti roditelja. Činjenica je da se svijet danas nalazi u razdoblju krize moralnih autoriteta, prvenstveno unutar obitelji, a posljedično i u društvu.
Sebični interesi
Posebno boli činjenica da danas rastavljeni roditelji sve manje imaju u primarnom interesu vlastito dijete, a sve više imaju svoje sebične potrebe. U primarnom interesu rastavljenih roditelja često je ostvarivanje njihovih vlastitih potreba i ispunjavanje želja, dok se negdje putem izgubio najbolji interes vlastitog djeteta. Radi se o tome da u procesu rastave često nitko ne bira biti korektan prema onom drugom zbog djeteta. Rijetki biraju ostati u nekim zdravoljudskim odnosima zbog djeteta.
Danas svi gledaju sebe i svoje sebične interese, te kako i na koji način uspjeti napakostiti onom drugom. Da mu se po mogućnosti osveti za neke stvari koje su učinjene prije u braku, a najbolji način osvete najčešće je, nažalost, preko vlastitog djeteta.
Kada nema zajedničkog jezika
Često dođe do toga da se roditelji prepucavaju preko djeteta, da međusobno kažnjavaju jedno drugo preko djeteta i onda na kraju dođemo do toga da dijete nijednom od njih nije u primarnom fokusu.
Kada roditelji nemaju zajednički jezik, kada se ne mogu dogovoriti kao dvije odrasle osobe, nego preko djeteta rješavaju svoje stvari koje uopće nisu dio dječjeg svijeta, na površinu izađu njihove niske strasti, koje su najgori oblik ljudske manipulacije.
Podijeljeno skrbništvo
Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja. Oni bez obzira na zajednički suživot ili ne, ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu osim u slučajevima propisanim zakonom. Samim tim se kao najbolje rješenje čini podijeljeno skrbništvo. Kroz njega dijete lakše ostvaruje kontakt s oba roditelja. Roditelji su međusobno prijateljski raspoloženi što stvara pozitivno ozračje za odrastanje, te se dijete uči ravnopravnosti uloga kod oba spola (Jusufbegović, 2016).
Pokazalo se također kako se sukobi među roditeljima smanjuju u slučaju podijeljene roditeljske skrbi, jer niti jednome roditelju ne prijeti gubitak važnog odnosa s djetetom. Djeca u ovakvom načinu skrbi pokazuju bolje rezultate, negoli u slučajevima samostalnog skrbništva. Pokazuju i manje emocionalnih teškoća i poremećaja u ponašanju. Cilj ovakvog modela je odvratiti roditelje od iscrpljujuće sudske bitke oko skrbništva nad djecom, te ih motivirati na razvoj zajedničkih i suradničkih planova u odgoju djece. No svega se 2-3 % roditelja odlučuje na ovakav model, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.
Zašto se premalo roditelja odlučuje za ovaj model?
Jedan od mogućih razloga je da kod manjeg broja bračnih partnera u isto vrijeme sazrije ideja o razvodu kao jedinoj mogućoj opciji. Najčešće jedan od supružnika donese odluku, a nakon toga onaj drugi tek počinje imati emocionalnu oluju u kojoj su isprepleteni razni osjećaji. Počinje se hvatati u koštac s problemom ostavljenosti. I upravo tu se događa da onaj „ostavljeni“ bračni drug, što iz povrijeđenosti, što iz osjećaja napuštenosti, počinje na najrazličitije načine usporavati ili otežavati razvod. To je pokazatelj da osoba tada ne razlikuje partnersku od roditeljske uloge.
Sindrom zlonamjernog roditelja
Ono što se u idućim danima, mjesecima, ponekad godinama događa je sindrom zlonamjernog roditelja. Tu se zapravo radi o tome da roditelji svoj razvod pretvore u dugotrajni „rat“, u kojem se ne biraju sredstva. Djeca često služe kao sredstvo obračuna i ucjene. Otežavaju komunikaciju djeteta s drugim roditeljem, iznose mnogobrojne netočne informacije, optužuju drugog roditelja i ruše pozitivnu sliku koju dijete ima o tom roditelju. To su roditelji koji više nisu vođeni najboljim interesom svoga djeteta, već osobnom boli inemogućnošću nošenja sa završetkom partnerskog odnosa.
Tijekom razdvajanja i neposredno nakon njega roditelji su skloni vlastite osjećaje prenositi na djecu čega su često nesvjesni. Neminovno, ovakva situacija dodatno zbunjuje dijete jer promatra mijenjanje odnosa dvaju osoba koje voli i koji njega vole. Emocionalna napetost koja je sadržana u postupku razvoda u znatnoj je mjeri povezana s neosjetljivošću na potrebe djece. Istraživanja govore o tome da djeci ponekad razvod sam po sebi nije toliko štetan, koliko su svađe i prepucavanje roditelja preko njihovih leđa, te uskraćivanje prava djetetu na ljubav drugog roditelja (Jakić, 2016).
Roditeljska manipulacija
Roditeljska manipulacija može ići u takve krajnosti da dijete razvije brojne psihosomatske reakcije kad je u blizini drugog roditelja, a kada dijete dođe u središte roditeljskog konflikta najčešće razvija karakter nesigurne privrženosti. Bitno je imati na umu da razvodom braka onaj drugi roditelj ne postaje djetetov neprijatelj.
Aktivan angažman oba roditelja
Što je odnos oba roditelja nakon razvoda kvalitetniji, to će djeca imati više uspjeha u svladavanju negativnih posljedica razvoda.
Da bi se krenulo u tom smjeru, to zahtjeva aktivan angažman oba roditelja, prvenstveno oko djeteta. Poseban naglasak stavljam na očeve koji znaju biti pasivni oko svojih prava na viđanje djeteta. Usmjereni su na svoje potrebe poput ostvarivanja nove veze ili smanjivanja usamljenosti kroz izlaske s prijateljima, sportske ili zabavne aktivnosti i sl.
Odgovornost i obveze roditeljske uloge nisu niti malo jednostavne. One ponekad od svakog roditelja zahtijevaju odricanje od nekih vlastitih povlastica, kako bi u konačnici zajedno odabrali što je za dijete najbolje.
Važno je ne zaboraviti da čak i u slučaju razvoda, supružnici ne prestaju biti roditelji djeci. To je nešto od čega se nitko ne bi trebao htjeti razvesti.
Svi imamo dva života. Drugi započinje kad shvatimo da imamo samo jedan…
Tom Hiddleston
