O smislu, savjesti, logoterapiji i njezinom pozitivnom učinku u privatnom i poslovnom okruženju razgovaramo s voditeljicom Hrvatske udruge za logoterapiju – Logos te osnivačicom studija logoterapije, psihijatricom Cvijetom Pahljinom.
V. Nucak: Što je logoterapija?
C. Pahljina: Logoterapija je psihoterapijski pravac po znamenitom bečkom neuropsihijatru Viktoru Emilu Franklu. Logos, grčki „smisao“, po definiciji znači „terapija smislom“. Ona naglašava da je čovjek duhovno biće te da je upravo ta duhovna dimenzija specifično ljudska jer ona nas čini osobama u punom smislu te riječi.
Logoterapija odgovara na osnovno čovjekovo pitanje:
- Kakvog smisla ima moje postojanje?
- Kakvog smisla ima sadašnji trenutak?
- Kakvog smisla ima sve što mi se u životu događa?
V. Nucak: Koja su područja primjene logoterapije?
C. Pahljina: Specifična područja primjene logoterapije su stanja životne praznine, besmisla, patnje, teških gubitaka, krivnje, smrti. Kod različitih stanja psihičkih smetnji može biti suportivna terapija. Posebno je dragocjena u vođenju obiteljske terapije, kao i kod rada s obiteljima teško oboljelih. Međutim, logoterapija se može primijeniti na sva područja ljudske djelatnosti što nam potvrđuje i široki spektar zanimanja naših studenata među kojima su zastupljena sva životna područja – filozofija, pedagogija, psihologija, teologija, medicina, biologija, inženjerstvo, veterina, kineziologija…
V. Nucak: Kako se logoterapija može primijeniti u poslovnom okruženju?
C. Pahljina: Jeste li ikada radili posao koji niste voljeli? Možda ste bili zadovoljni samim poslom, ali vam plaća nije bila odgovarajuća. Ili jednostavno niste imali osjećaj da vas taj posao ispunjava. Možda ste se u nekom trenutku i zapitali kakvog smisla ima posao koji obavljate?!
Svačiji život ima smisao i svaki posao ima smisao. Svi smo mi pozvani otkrivati smisao u svakom trenutku svojega života. Cilj je unijeti smisao i u rad kao i u osobni život. Jer, svakoga dana puno je situacija koje pred nas postavljaju određeni zahtjev kojega treba ispuniti. Što ćemo pri tome odabrati ovisi o osluškivanju vlastite savjesti, koja je kao što kaže V. Frankl „organ smisla“. A o nama ovisi hoćemo li ju poslušati ili ne.
V. Nucak: Što je savjest?
C. Pahljina: Prema Viktoru Franklu“ Savjest je intuitivna sposobnost naslućivanja jedinstvenog i neponovljivog smisla, koji je prisutan u svakoj situaciji.“
Savjest je naša intuitivna sposobnost razlikovanja među dobrim i lošim. Ona nije super- ego, kojega je Freud smatrao najvišim moralnim kriterijem. Super-ego je naučena predodžba pravila koja usvojimo u obitelji i ona koja nam određuje društvo. Savjest je mnogo širi pojam od super-ega i često nije u skladu s njime. Super-ego nam govori otprilike: Sve što nije zakonom zabranjeno ,to je dozvoljeno. Sve što se na sudu ne može kazniti, to je u redu.
Međutim glas savjesti je mnogo zahtjevniji. Često je u suprotnosti sa super-egom i upozorava nas da nije dobro sve što radi većina ili što određuju društvena pravila. Savjest nas upozorava da smo mi kao osobe jedinstveni, neponovljivi i potpuno slobodni. Možemo odlučivati drugačije od konformističke većine. Često je to i nužno da bismo mogli poštovati sebe.
Glas savjesti nam otvara područje vrijednosti,slobodne volje, odgovornosti, autotranscendencije i životnog smisla. Ako nema vrijednosti za koje bi vrijedilo položiti svoj život onda ni život nije vrijedan življenja. Često osobe kojih „ peče savjest“ učine samoubojstvo. Postoje situacije kada je naša savjest dovedena u iskušenje da postupimo tako (loše) kao što to radi većina.
Odlučiti se u skladu sa vlastitom savješću rezultira osjećajem unutrašnjeg mira i zadovoljstva. Osjećamo da smo učinili ono što smo trebali, ono što je imalo najviše smisla, dobro, koje nije dobro samo za nas nego i za druge oko nas.
Intervju: Cvijeta Pahljina, dr.med. spec. psih. i logoterapeut
Razgovarala: Vedrana Nucak, kineziolog i logorapeut
