Što je zapravo samosuosjećanje (suosjećanje prema sebi)?
Samosuosjećanje podrazumijeva “blagost” prema sebi. Mnogobrojna istraživanja su pokazala da samokritika blokira vašu sposobnost da učite iz situacije u kojoj se nalazite i stvara stres. Ako imate nisku razinu samopouzdanja i samopoštovanja, bit ćete depresivni, anksiozni. Prevelika samokritičnost će vas sprečavati u napredovanju, uz preveliku samokritičnost, osobni rast je teško moguć. Isto tako, previsoka razina samopouzdanja može biti problem, jer vodi napuhanom egu.
U istraživanju sveučilišta Duke i Wake Forest, sudionici su zamoljeni da naprave video predstavljanje u kojem će opisati sebe. Rečeno im je da će njihove snimke biti ocjenjene prema kriterijima koliko se čine topli, prijateljski, inteligentni, simpatični, zreli. Sudionici su podijeljeni u dvije grupe, jedna grupa nasumično odabranih sudionika je dobila pohvale, a druga grupa sudionika je dobila neutralne povratne informacije. Dakle, povratne informacije su bile izmišljene i nasumično dodijeljene.
Mnogi su prihvatili povratne informacije bez obzira jesu li bile dobre ili loše. Spremno su prihvatili primjedbe na svoju osobnost. S druge strane, mnoge su neutralne povratne informacije naljutile i uzrujale, jer se nisu mogli pomiriti da su samo prosječni. Krivnju su prebacili na recenzenta i njegovu lošu procjenu.
Što zapravo čini razliku između ove dvije skupine?
Zašto su jedni mirno prihvatili ocjene, a drugi su se uzrujali i zauzeli obrambeni stav? Razliku čini razina samosuosjećanja.
Prije istraživanja sudionici su testirani te je procijenjena njihova razina suosjećanja prema sebi – oni s visokom razinom suosjećanja prema sebi se nisu osjećali ugroženo, oni su mirno prihvatili i priznali svoje nedostatke – oni su bili otvoreni. Ljudima niske razine suosjećanja prema sebi je nedostajala ova emocionalna jakost.
„Prema sebi se trebamo odnositi s istom ljubaznošću i brigom s kakvom bi se obraćali najboljem prijatelju“, kaže dr. Kristin Neff, vodeća svjetska stručnjakinja s području istraživanja samosuosjećanja te naglašava da samosuosjećanje nije samosažaljenje. Kad pojedinci osjećaju samosažaljenje, postaju zaokupljeni problemima i zaboravljaju da i drugi imaju slične probleme. Ignoriraju povezanost s drugima, osjećaju da su oni jedini koji pate, preuveličavaju razmjere osobne patnje.
Što uključuje suosjećanje prema sebi?
Ljubaznost umjesto osuđivanja – razgovarate li sa sobom kao pouzdan prijatelj mirnim, opraštajućim tonom? Ili vičete na sebe? Ako ste otvoreni za svoje nedostatke, onda ste otvoreni za rast.
Ljudsko iskustvo – dr. Neff nas potiče da na svoje nesavršenosti, borbe i probleme gledamo kao dio normalnog ljudskog stanja. Ranjivost, nesavršenost – sve je to „ljudski“. Stoga, suosjećanje prema sebi uključuje i prepoznavanje da je osobna patnja i nesavršenost dio zajedničkog ljudskog iskustva.
Svjesnost umjesto pretjerivanja – suosjećanje prema sebi zahtijeva i uravnotežen pristup prema negativnim emocijama, tako da osjećaje ne smijete niti potiskivati niti preuveličavati. Kad pretjerujete s određenim osjećajima, „zarobit“ će vas negativnost ili ćete biti uhvaćeni u svom egu.
Uzmite trenutak svako jutro, recite si lijepu riječ, pokušajte prepoznati svoju povezanost s ljudima oko sebe. Vježbate svjesnost kroz meditaciju, jogu ili na neki drugi način.
Ako ste otvoreni za svoje nedostatke, onda ste otvoreni za rast. Sposobnost opraštanja samome sebi i učenje iz pogrešaka pomoći će vam da napredujete, da rastete, da mijenjate svoj život.
Izvori: self-compassion.org, success.com
