Moj dragi. Moj najdraži. Moje svjetlo…
Ma ne, neće ići. Glupo je. Ispočetka molim!
Moj dragi. Moj najdraži. Ja sam tvoja jedina!

Polako ženo. Nije dobro upotrijebiti baš te riječi. A, što ako nisam jedina? Smijat će se mojim stihovima, ali će mu goditi. I ona druga će se smijati, ako joj ovu poruku pokaže…

Može li se niže pasti od samoga jutra, sumnja i nepovjerenje?! To je čovjek koji me voli. Pa to je dokazao stotinu puta. No, kako se to dokaže i pokaže? Možda dobro glumi, jadna ja nisam na to niti pomislila! Njegov prijatelj je rekao u povjerenju mojem prijatelju, da mi je vjeran. Kao on to zna? Možda i on laže, pa jedan drugoga pokrivaju. Mudrice jedne!

Zašto ne bi jednostavno za “Valentinovo” otišli na večeru. I to je to. Čemu stihovi? Eto, to sam na brzinu smislila baš kada sam ostala bez ideja, kako mu pokazati da ga volim. Čekaj malo. Možda on misli da ga ja ne volim. Samo glumim i ništa više. To može biti obostrano! Idemo mi opet sa stihovima.

Moj dragi. Lijepo li je, pospremat za tobom. Vazda vući metlu, da sve bude čisto. To je ljubav, ljubim riječi svoje, koje nećeš zapamtiti isto. To je ljubav, nježna dušo. Da me voliš znam ja to. A kad krene laž svisoka, gledam ta dva mila oka. I kajanje, slutim, praštam…Oprosti mi i ti sada, što ti pišem, u stih tonem. Ljubav, ljubav, teško diše, mogu li te voljet više?!

Samo za tebe dragi!

Povezano: Ne dao ti Bog da na tavanu, svoju bivšu ljubav pronađeš!