Za osobe koje ostanu same, samački život je novi život. Život sa sobom. Ovisno o tome koliko se cijenimo, koliko nam je stalo do nas samih, koliko se s njim želimo upoznati i prihvatiti ga, samački život može biti dobar ili loš.

Zašto samoća može biti i dobra i loša?

Prvo da razjasnimo, čovjek u svojoj prirodi ne odabire biti sam na duže vrijeme jer je socijalno biće i rekli bi da to nije prirodno. Situacije nas međutim zaskoče iza ugla i dočeka nas samački život. Ostanemo iznenađeni, pomalo ili previše izgubljeni, opet normalno. Čovjek može ostati sam zbog prirodnog slijeda – odlaska naše djece, razvoda braka, ili na žalost, umiranja nam dragih osoba s kojima smo živjeli. Sve su to događaji na koje ne utječemo, već dolaze nekim prirodnim slijedom.

Na početku

Prvi, nešto duži korak i najteži korak do dobre ili loše samoće, bez obzira kako se ona zvala, je period tugovanja ili izgubljenosti ili protesta ili letargije. Kako ga god htjeli izbjeći, ne možemo. Prijeko je potreban i najbitniji kako bi nas naučio prihvatiti novonastalu situaciju. Učimo da ona nema nikakve veze s našom prošlošću jer preslikati je na novu situaciju, ne možemo. Kako je to teško prihvatljivo, ulazimo u kognitivnu distorziju. Drugim riječima, misli iz prošlosti se počinju šamarati, boriti, natezati s mislima o novoj situaciji, a mi se tada osjećamo grozno, izgubljeno i bespomoćno. Ta dva razmišljanja nikada ne mogu živjeti u suživotu jer su to dvije različite pozicije u vremenskom periodu jednog čovjeka.

Ako to usporedimo s dva različita grada na suprotnim krajevima zemaljske kugle, onda nam je jasno da ne možemo u njima živjeti istovremeno. Prije smo živjeli u jednom gradu, a sada u drugom. Oni se razlikuju i možemo ih uspoređivati do besvijesti i gubiti dragocjenu energiju. Još se više umarati glupim mislima. Novi grad stanovanja je arhitektonski sam po sebi različit. Ima drugačiju populaciju kojom je ispunjen. Možda drugačije vremenske prilike i ima svoju priču. Mi smo tu da se uklopimo i nađemo način, a ne da se žalimo na sitnice i onemogućavamo vlastiti napredak. Kako ćemo živjeti u njemu ovisi o nama i našoj kreativnosti.

Potpuno nam je jasno da u novi grad, novi stan, novi auto ne možemo samo uletjeti i odmah funkcionirati. To je apsolutno nemoguće očekivati, pa zato i postoji procesa učenja života u novoj situaciji.

Sve ima svoj početak i kraj

Jedan dan ćemo sve možda negirati, vidjeti negativno, drugi dan ćemo prihvatiti neke činjenice, treći dan ćemo se ponovno žaliti jer nema nečega na što smo naučili, a već četvrti naći nešto smisleno. Što nas zadovoljava i usrećuje. I tako to pomalo ide. Uglavnom, najbitnije od svega je da razumijemo da sve ima svoj vijek i tijek trajanja, svoj početak i kraj. U ovom teškom periodu u kojem sada učimo bliži se kraj kada počinje naš novi život. Život sa sobom.

Taj naš JA ili SELF upoznali smo u zajednici i on se tada ponašao na neki specifičan način. Danas je on pokazao drugačije lice, sebe. Više ga ne prepoznajemo ga. Plašimo ga se. Sada imamo sve vrijeme ovog svijeta da se s njime upoznamo i da ga prihvatimo. Tu počinje ljepota samačkog života.

Odnos prema sebi

Rečenica koja me rastuži kad je čujem, a u njoj je zapisano sve ovo o čemu piše glasi: „Pa, neću valjda kuhati samo za sebe?“ Ovo znamo čuti od onih koji su na kratko vrijeme ostali sami; da li zbog odlaska ukućana koji su otišli na neko poslovno putovanje, bolničko ozdravljenje ili nekakvu rehabilitaciju. U toj rečenici šaljemo poruku sami sebi koliko se cijenimo, koliko nam je stalo do nas samih.

Mogu postaviti pitanje: “Pa, ako ne cijeniš sebe, kako ćeš druge?“ Sad nam je svima podosta jasno kako upravo ovdje započinje dobar ili loš samački život.

Dobar samački život

Dobar samački život započinje ugađanjem sebi. Ne samo od redovitog kuhanja i pripremanja svih dnevnih obroka, nego već i u nabavci tih proizvoda. Ovisi o tome hoću li kupiti najjeftinije proizvode, tek toliko da popune frižider ili naš želudac, ili ću se potruditi te obići posebna mjesta na kojima ću kupiti kvalitetnu organsku hranu i pripremiti je na valjan i pravilan način.

Također ovisi o tome hoću li kuću ili stan zapostaviti ili ću ga redovito čistiti i uređivati. Ako radimo unutarnju renovacija ili kupujemo neki novi namještaj ne mogu više reći da to radim za djecu i svoju obitelj. Sada to radim za sebe, da mi bude lijepo u tom ambijentu, da se u njemu ugodno osjećam.

Mnogima bi ovo zazvučalo sebično, pa bježe od takvog načina razmišljanja smatrajući da bi trebali raditi za nekog drugog. U osnovi, mi uvijek radimo za sebe, samo to nismo imali prilike do sada primijetiti, a sada možemo.

Loš samački život

Loš samački život nastaje na temelju osobne zapuštenosti. Neodržavanja prostora, nebriga o sebi, nedovoljnog druženja s prijateljima. Dobra samoća dakako da će biti ispunjena redovitim druženjima s ljudima, i ne samo s prijateljima. Dapače, treba se što više družiti s nepoznatim ljudima jer od njih doznajemo nove informacije, pa i učimo. U konverzaciji s njima smo emotivno mirniji, pristojniji i puni razumijevanja. Trudimo se predstaviti sebe u najboljem izdanju i tako pokazujemo koliko cijenimo sami sebe. Zato preferirajte što više možete izleta i drugih događanja s nepoznatim ljudima.

I na kraju, ne biste trebali zaboraviti činjenicu da se ljudi izuzetno plaše biti sami što u osnovi nije dobro. Takav strah može osobe zadržavati u nekim zajednicama koje nisu zdrave, ugodne ni psihološki stabilne. Time ne preferiram samački život ili prisilni zajednički, već skrećem pozornost kako uspjeh života, kako god se on zvao, ovisi o nama samima.

Mi smo kormilari koji upravljamo svojim životom

Ljudi koji žive u vezama kažu da vezu treba njegovati iz dana u dan, brinuti se i razmišljati o njenom oplemenjivanju. Znači nema opuštanja. U potpunosti se to može preslikati na život u zajednici i na samački život. Ništa se ne dešava samo po sebi. Mi smo ti kormilari koji upravljamo svojim životom.

Kreativno ponašanje će nam pomoći da dobijemo volju pročitati neke zanimljive članke i knjige. Da se uključimo se u neke interesantne grupe. Da se aktiviramo u nekim nama nepoznatim aktivnostima i naučimo nešto do sada drugačije.

Od žaljenja nemamo ništa pa ga treba izbjegavati jer nas vuče u očaj. Unazad, A mi želimo ići naprijed, da budemo sretni, da budemo zadovoljni. Da možemo normalno funkcionirati u životu, raditi, stvarati i napredovati. Upravo stoga možemo izabrati između dviju misli, jedna, da je užasno biti sam ili druga, kako je lijepo biti sam. Što kanimo izabrati, tako će nam i biti.

Ovu kolumnu možete poslušati i u audio obliku, uživajte KLIKNI

Povezano: Kada otpustite kontrolu i pustite životu da se događa, tada radite čuda