Otputovala sam u Crnu Goru da vidim nešto što još nisam do sada vidjela. Tako to počinje…

Voliš li tek toliko ili voliš posebnosti?

Tek toliko znači – ajd da odradim još i ovo, a posebnosti znači da biraš manji broj, no značajnih odstupanja od običnog.

Ako imaš godina približno kao ja (50-ak), onda ti je jasno kad upotrebljavam ove fraze: „Pa većinu stvari sam već vidjela, ništa novo „na zapadu“, opet isto ili sve je tako providno…….“ Posebnost u ovim frazama karakterizira osobu koja traži posebnost, izbirljiva je i zbog toga mora dodatno istraživati.

Ima li uopće još nešto što me može iznenaditi? O da, ima toga mnogo.

Drugačiji ljudi

Otputovala sam u Crnu Goru da vidim nešto što još nisam do sada vidjela. Tako to počinje, pa se diviš ko malo dijete kojeg su roditelji odveli u novi park s novim penjalicama, pa tvojoj radosti nema kraja. More ko more, plaža ko plaža, kafići uz put, vreva glasnog grada noću, pogled ovamo, pa onamo i brzo tome dođe kraj. No, ono što nas ipak interesira više su ljudi koji tamo obitavaju, žive, rade i bave se nečim sa strane.

Ono što me privuklo u Crnoj Gori odnos je konobara u restoranima i kafićima. Visoka doza pristupačnosti, topline i susretljivosti koja te mami da ostaneš baš na tom mjestu. Jer osjećaj prije osjećaja stvoren je upravo u početku. A da služe domaću, tursku kavu ama baš u svakom kafiću i restoranu stvara dodatan osjećaj da sam kod kuće. Opuštenost povrh svega bitan je segment koji stvaraju ti ljudi. Bez obzira je li to restoran, možete popiti samo piće i izabrati stol koji želite. Oni će skloniti potom tanjure da vam ne smetaju. Ako želite Wi-Fi oni će vam ga dati i uputiti gdje da sjednete da bi on bio jači. Kada pogriješite u narudžbi donijet će vam novu i neće staru naplatiti.

Atelje na plaži Balun

Na ulici su beskrajno susretljivi. Željeli smo otići na jednu plažu da posjetimo jednog slikara, no ne znamo kako se zove ta plaža da bismo mogli reći taksisti kuda da nas poveze. Slikara znaju jer je poznat, pa su nam po tome objasnili da se plaža zove Balun.

Slikar Savo Pavlović je jedna prekrasna osoba koju smo u samo 5 minuta zavoljeli jer nas je oduševio svojim gostoprimstvom, kućom, ateljeom i slikama. Osim što smo upoznali njegovu obitelj, a ponajviše suprugu, koja je divna, primio nas je u svoju kuću kao svoju obitelj. Uz čašu izuzetno ukusnog bijelog vina i ohlađene smokve iz vrta pokazao nam je svoj atelje, cijelu kuću i prekrasne likovne radove. Kuća na stijeni s kafićem i restoranom ispod uz plažu, zaustavljeni smo bili do kasnih večernjih sati.

A moja draga istoimena Facebook frendica dala si je truda. Provela nas je po gradovima Petrovac, Bar, Ulcinj sve do same Ade Bojane. Došle smo avionom onako, misleći kako ćemo iznajmiti auto i proći same, no malo smo se zeznule jer smo došle u visokoj sezoni kad nije bilo moguće iznajmiti auto.

Svaki dan je završavao s uranjanjem sunca u more, a večer s uranjanjem mjeseca.

Drugačija priroda u Crnoj Gori

Facebook frendica nije mogla razumjeti kako mi pored naše prekrasne Jadranske obale dolazimo u Crnu Goru. Osim što smo željele vidjeti nešto novo, nismo ni znale kolika je ta ljepota u Crnoj Gori drugačija kad govorimo o tlu, stijenama i podmorju.

Pijesak je crven izmiješan sa smaragdno zelenim kamenjem, a podmorje puno stijena obloženih mahovinom. More čišće nigdje nisam vidjela nego upravo u Crnoj Gori. Kako je sve dio povijesnog konteksta svaka plaža je jedan maleni muzejski rezervat.

Otočić Sveti Stefan

Sveti Stefan je otočić spojen sprudom 50-tih godina prošlog stoljeća. Utvrda koja je nastala davno u 15. stoljeću ostala je ribarsko naselje. Danas to drže Grci jer sve se lako prodaje, pa i to. Pristup više nema nitko. No, možeš ga oplivati kao što smo mi to učinili.

Tu su dvije povijesne plaže od kojih je jedna Kraljeva plaža, a druga Kraljičina plaža. Kralj Aleksandar i Marija imali su svoju rezidenciju koja i danas postoji na plažama koje su ogromne. Kraljičina je nešto manja. Rezidencije čuvaju čuvari, ali su nedostupne za posjetiti. Kažu mještani da se tek od ove godine može kupati i da su otvorene za građanstvo. Do danas, njima se jedino moglo pristupiti uz plaćanje posebnih pristojbi za posebne goste. Nadajmo se kako će ih onaj Grk otvoriti za koju godinu, a tu će onda biti moguće razgledati i unutrašnjost utvrde Sveti Stefan.

Ono što je meni fascinantno je što je Sveti Stefan, koji je spojen s Budvom i Bečićima u produžetku, izniknuo na jednoj prekrasnoj stijeni koja slojevito čuva tajnu svog postanka.

Kako je ovo područje pretrpjelo mnogo razarajućih potresa, malo je ostalo ili gotovo ništa od starih jezgri tako da Budva više podsjeća na Las Vegas nego na stari primorski grad. Potresi su manjih amplituda prisutni i danas, osobito u proljeće.

Ada Bojana

Ada Bojana je jedno prirodno čudo. Posjetili smo baš ušće Bojane u more gdje s jedne strane spruda je morska voda, a s druge riječna. Rijeka je prepuna kućica koje su sagrađene na vodi i zapravo su apartmani. Plaža je dugačka 20 kilometara. Na svakih 500 metara nalaze se ogromni ugostiteljski kompleksi koji podsjećaju na Afriku, Karibe ili nešto tako posebno. Visoki valovi, a plićak dodatno me vratio u djetinjstvo, pa me se iz vode nije moglo natjerati van. Za one koji vole šetnje, a ne izležavanje na plaži, ovo je idealno mjesto jer pijesak i ugoda dok hodaš njime, a vjetar te rashlađuje, tjera na hodanje, hodanje, hodanje…

Nevjerojatni događaji

2019. godine prisustvovala sam na jednoj edukaciji za marketing na kojoj je prisustvovala i ona – Facebook frendica. Edukacija je trajala 3 mjeseca, tako da smo se često susretale. Nakon završetka svi smo razmijenili kontakte. Nešto kratko, u međuvremenu, u vezi jednog projekta nas dvije smo se čule i to je sve.

U lipnju ove godine, nas tri prijateljice smo se spremale na ljetovanje, ni same nismo znale kuda. Jedna je predložila neko organizirano putovanje u Crnu Goru. No, ja sam htjela to sama isplanirati i počelo je zvrckanje. Moja Facebook imenjakinja dala nam je potrebne kontakte i sve je bilo posloženo. Treći dan kako smo došle uspjele smo se dogovoriti za jedno piće, da se i u živo upoznamo.

Jedna posebna priča

Priče o NLP-iju, naravno, poslovanju, projektima, ljubavi. No nije nam bilo dovoljno 2 sata priče pa smo produljile drugi dio druženja kasnije popodne na jednoj drugoj plaži do koje se dolazi šumicom. Kako da dođemo do te Crvene Glavice objasnio mi jedan Marko kojeg sam upoznala na cesti. Naravno razmijenili smo Instagram kontakte, jer nikad se ne zna. Sad sam ja imala prilike biti vodič svojoj Facebook prijateljici jer ona za tu šumicu ne zna.

Nakon izlaska iz šumice i tamošnjih divnih 45° nastavile smo druženje u moru. Upoznala sam je s mojim prijateljicama. Ćakula amo, ćakula tamo i evo jedne udice, odnosno posebne priče. Moja prijateljica priča kako je imala davno, dok je tek počela, raditi jednu divnu prijateljicu iz Crne Gore, koja je govorila kad ode u mirovinu da će se vratiti kući u Žabljak pod Durmitor. Krasan opis pun slikovitosti svi smo pratili do trenutka dok nije izgovorila njeno ime. Naime, svi smo ostali bez daha kad smo saznali da je dotična prijateljica zapravo tetka moje Facebook frendice. Suze radosnice i ushićenje trebalo je prekinuti odlaskom na obalu na jednu hladnu pivicu.

O osjećajima koji su se izmiješali kad je ova nazvala svoju tetku ne moram ni pisati. Pokušajte tu dirljivu sliku punu smijeha, plača, ushićenja, pa i nenadane cike i vike, zamisliti sami.

Sad ne znam, jesmo li zbog toga išli u Crnu Goru ili zbog toga što smo tamo definitivno odlučili posjetiti je još jednom kako bismo je mnogo detaljnije upoznali.

Definitivno, idemo u post sezoni i uzimamo auto.

Poslušajte kolumnu u audio obliku!

Povezano: Kuc, kuc, ima li koga u pećini? Svatko ima svoju priču!