Pokušaj tj. želja za kontrolom je u pozadini mnogih nezadovoljstva, nedaća i izazova. Razumljivo je da mislimo da moramo kontrolirati stvari i time život jer mislimo da bi tako bilo najbolje. No, jedino čime bi trebali upravljati je sobom, svojim emocijama i tako doživljajem svijeta. I kada to ne uspijemo javlja se ljutnja, frustracija i nemoć.
Mnogi se boje ovih „negativnih“ emocija jer misle da su podbacili ako ih osjećaju, a zapravo samo treba promijeniti pogled na njih i shvatiti zašto su zapravo tu, razumjeti ih. Redefiniranje emocija je ključno.
Redefiniranje emocija donosi razumijevanje koje oslobađa
Glavni motivatori su zadovoljstvo i bol tako da si ne treba uskraćivati bol. Bježanjem problem neće nestati, važno je razumijevanje koje oslobađa. Događaje procjenjujemo i potom donosimo sud o njima i javljaju se emocije koje podupiru reakciju. Mogu biti toliko intenzivne da nas preplave i ukopaju na mjestu i identificiramo se s patničkom ulogom. Dobijemo ispriku za nedjelovanje, a na kraju dana važni su rezultati odnosno izostanak istih.
Do njih se dolazi odgovaranjem na 2 ključna pitanja: “što želimo i koliko smo spremni platiti za to“ pošto se stvari mijenjaju tek kada ih priznamo, prihvatimo i iskoristimo za rast i napredak. Tada koristimo samorefleksiju kako bi iz svake situacije izvukli najbolje, ono što nam je korisno.
Stoga kada se promijeni pogled i malo bolje razmisli, „negativne“ emocije ukazuju na neku slabu točku, nešto s čime se ne slažemo i čime bi se trebali pozabaviti.
U ljutnji, tuzi i boli krije se velika pokretačka snaga jer kada dođemo do dna, možemo samo gore. Zbog ljutnje, tuge i boli mogu se „pomaknuti planine“ i upravo zato su nam potrebne. No, u trenutcima tame trebamo si dopustiti i da u život uđe malo svjetlosti. Ranjivost je moćna jer je iskrena, sirova i nefiltrirana i dok ju iskusimo, osnažit će nas i potaknuti na dalje.
U posljednje je vrijeme jako popularno misliti da smo „stvoreni za nešto posebno i da to moramo pronaći pa će tada sve samo od sebe teći“. Problem s tim je to što se tako pojedinca lišava odgovornosti za disciplinu, trud i posvećenost koju je potrebno uložiti. Osjećaj pripadnosti se gradi, a za rezultate se radi. Stoga odluke, emocije i vjerovanja nisu dobra ili loša već ona koja nas guraju u smjeru postavljenog cilja ili u suprotnom smjeru. Ta disciplina koračanja kroz život je temeljena na našim uvjerenjima i željama koje su se pretočile u potrebe i time postale esencijalni dio života poput zraka.
Povezano: Kako iskomunicirati što (ne)želimo?
