Nekad zvuči nemoguće. No postoji taj neki put bez otpora. Često je to put koji nas ne vodi tamo gdje želimo, kojim smo kročili bezbroj puta. Na koji smo toliko navikli da je jednostavno postao dio nas.
Ok, dakle misliš da trebamo ići tim putem i dalje? Ne. Želim reći da kako postoji taj put bez otpora, postoji još bezbroj puteva bez otpora. No, ne možemo ih vidjeti. Stoga je naše da se potrudimo pronaći za početak samo jedan put bez otpora, a da nas vodi prema nekom zadovoljstvu ili bar prema boljem osjećaju od onoga u kojem smo sada.
Budući da smo uvjetovani na ono što ne želimo, ono što imamo i ono čega se bojimo, bit će nam teže prepoznati taj put bez otpora koji nas vodi tamo gdje želimo. Zamišljam to kao da je obrastao gustom prašumom koja se godinama i desetljećima razvija i netaknuta osvaja taj put. No, ako dovoljno tražimo, ako se potrudimo, pronaći ćemo ga. Krenemo li njime polako ćemo dotaknuti bolji osjećaj, polako, nježno, malo. No za početak i više nego dovoljno.
Povezano: Učinite najbolje za sebe!
Mali koraci
Znam da ima onih koji misle kako im ovo neće biti dovoljno. Taj malo bolji osjećaj, taj mali korak naprijed ne spašava stvar. „Pa zaboga, Miro, meni o tome ovisi karijera, veza, stan, posao, obitelj… a ti tu govoriš o malim koracima! Trebam nešto veliko i trebam to odmah! Ništa drugo mi nije dovoljno dobro.“
Problem je s ovim razmišljanjem to što na prvom mjestu mi ne možemo prihvatiti veliku promjenu odjednom. Evo opet slike koja vam to može predočiti.
Dolazite na prvi trening u teretanu. S krevetom imate 50 kg i trener, nabildana mrcina, vas pita što želite. Vi kažete da želite izgledati kao on. „Sjajno“, na to će on. Za početak vas upućuje da legnete na klupu i podižete uteg iz ležeće pozicije. Dok se vi udobno namještate na klupici, on odlazi po uteg i bez upozorenja na vas baca 130 kg željeza. Nakon što vam je polomio ruke, rebra i tko zna što još, pita vas jeste li vi bili ozbiljni kad ste rekli da želite izgledati kao on? Jer mu se vaša volja i ne čini baš prejakom. Sljedeće što kaže je: „Ja dižem 130 kg u benču, ako želite izgledati kao ja, morate toliko dizati.“
E, upravo ovo mi sebi radimo kad odjednom želimo napraviti dramatičnu promjenu.
Biste li bili ljuti na glupana koji na vas baci 130 kg utega? OK, zašto onda ne biste i sami malo promijenili stav prema sebi?
Kako izgleda put bez otpora?
Ne mora biti niti potpuno bez otpora. Neka bude s najmanjim mogućim otporom. Za početak. To je nešto što vam je prihvatljivo upravo sada. Ako želite promijeniti fizički izgled, izgledati bolje ili biti zdraviji, pronađite način da učinite prvi korak.
Vidjeli smo gore iz primjera kako veliki iskoraci baš ne funkcioniraju. Ako niste nikada išli trčati, teško da ćete idejom da počnete trčati nešto učiniti. Zašto za početak ne biste počeli hodati? Većini nas je i to nepoznanica. I nemojte hodati dvanaest kilometara odjednom. Opet je to prevelik korak ako to niste učinili zadnjih dvadeset godina. Zašto ne biste sljedeći mjesec parkirali automobil ulicu dalje? Za one koji se pitaju kako mi to može pomoći, evo jednostavne matematike. Parkirate li automobil samo 300 metara dalje nego inače kad idete na posao i s posla, vi ste svaki dan prehodali 1.2 km više nego inače. Za trideset dana to je 36 km. Znam ljude koji toliko ukupno nisu prehodali u zadnjih pet godina.
U ovom sam slučaju pretpostavio da vam hodati 300 metara više u jednom smjeru nije problem nego da to možete odraditi bez problema. Ako je drugačije, ako možete manje ili više, prilagodite dužinu.
Sljedeći mjesec već ste spremni za dodatnu žustru šetnju tijekom svakog dana u trajanju od pola sata. To će vas dovesti do nova cca tri kilometra dnevno što je dodatnih devedesetak kilometara mjesečno… Možda ćete već sljedeći mjesec biti spremni krenuti trčati.
Ova vam se promjena čini dugom? U usporedbi s čim? Cijeli život živimo na određeni način, sada to želimo promijeniti za tjedan dana da nam se smanji nivo stresa, da se spusti krvni pritisak ili da skinemo dvadeset kg viška kako bismo se mogli vratiti na staro? Stvarno?
Na ovaj način promjena je trajna i to je ono što nam je potrebno. Tek promjena životnih navika i uvjeta može dovesti do drugačijeg osjećaja u životu. A drugačiji osjećaj do drugačijih okolnosti.
Zato krećemo onim našim putem najmanjeg otpora i povećavamo ono što želimo onoliko koliko u ovom trenutku možemo prihvatiti.
Postoje li drugi načini?
Naravno. Umjetnici to najbolje znaju. Umjetnost se obično radi zato što želimo. Ne zato što moramo kao što je češće slučaj s poslom. Kada radimo ono što volimo, idemo putem bez otpora. Problem je što većina nas odustane od tog dijela sebe kad „pritisnu obveze“ ili kad nas „pravi život“ udari. Tada gubimo i to malo svjetla koje smo radili bez napora i otpora.
Vratite se tome i poboljšajte si život. Čak i ako to radite samo petnaestak minuta dnevno, osjećat ćete se bolje i postati drugačija osoba. S vremenom će se sve polako početi mijenjati.
Napomena: Važnije je raditi to svaki dan po petnaest minuta, ako ne možete više nego jednom tjedno raditi to dva sata. Kontinuitet je ono što nas vodi naprijed. Ako već morate od nečega odustati, odustanite od onoga što ne želite u svom životu ili od onoga što vam je sporedno.
Koje su vam se ideje pojavile dok ste čitali ovo? Poslušajte ih! Bar malo, toliko koliko možete da ne stvorite otpor.
Napomena: Bez otpora ne znači bez napora. Napor na putu kojim želimo ići zapravo znači da rastemo. Napor je normalan, prihvatljiv i prijatelj je našeg uspjeha. Probajte narasti bez napora na bilo kojem planu, uvjerit ćete se da je nemoguće.
Povezano: Zašto krenuti drugim putem
