Imam prijateljicu koja živi u svjetioniku, imam prijatelja koji je menadžer, ali nikad nije odustao od bavljenja glazbom, imam prijatelje koji vode svoje firme i istinski se trude, imam i one koji su vidjeli svijeta, otputovali daleko, izborili se za sebe pod nekim drugim nebom.
Uistinu nam trebaju snovi, ali neće se ostvariti bez nas
Okružena sam dokazima da se može, da prilike postoje, a većinu tih prilika kreiramo i stvaramo sami. I tu bih rekla da leži jedna velika mudrost: dok jedni čekaju prilike, drugi ih stvaraju iz ničega, drugi ih kreiraju, drugi ih mukotrpno izbore.
Jutros me sin pitao je li OK da u nekoj dječjoj emisiji kažu da samo trebamo sanjati što želimo i da će se to ostvariti. Rekla sam mu da to nije krivo, ali nije ni točno. Treba nam san jer se sve ideje prvo rađaju u našoj mašti. U nama zaživi čežnja i već i samu tu čežnju možemo shvatiti ozbiljno, ona je nedosanjani san. Onda taj svoj san počinjemo šaputati dragim ljudima. Oprezno ga dijelimo s drugima i najednom postaje nekako stvaran, postaje opipljiv. Postaje nešto o čemu uistinu razmišljamo kao o mogućnosti, a onda počnemo poduzimati korake koji će nas dovesti do tog našeg cilja, do tog sna.
Uistinu nam trebaju snovi, ali neće se ostvariti bez nas. Neće se ostvariti bez naše borbe, bez da se shvatimo ozbiljno, bez da se potrudimo.
Ne gasite čežnje – prilike postoje
Neki ljudi imaju veliko samopouzdanje i ludu vjeru u ostvarenje svojih vizija. Nije im problematično zamisliti da će ostvariti sve što požele i što više toga ostvaruju, u njima raste pouzdanje u veće i odvažnije korake koje poduzimaju. Oni drugi sumnjaju u vlastite mogućnosti. Misle da se njima ne mogu dogoditi dobre, moćne stvari. Ne osjećaju se potentno, ne osjećaju se dovoljno dobrima i hrabrima za odvažne korake. U sebi gase čežnje, a snove i maštanja ostavljaju po strani kao djetinjarije koje trebaju prerasti.
U koju god grupu spadali postoji nešto što je uvijek prvi korak prema rastu i razvoju, prema boljemu, a to je sastanak sa samim sobom. Oni koji rastu i koji žele rasti, sastaju se sa sobom, komuniciraju sa sobom, osluškuju sebe. Sastanak sa sobom praksa je koja nas liječi, koja nas odmara. Koja nas zaustavlja da se izbacimo iz ustaljene kolotečine, iz brzine i dođemo k sebi, čujemo sebe, shvatimo što želimo i koji će nas koraci tamo odvesti.
Novi pogled i nova perspektiva
Bilo da si u zamahu ili stagniraš, sastanak sa sobom uvijek ćete osvježiti, donijeti novi pogled i novu perspektivu. Otvoriti nove ideje i dati ti vrijeme koje je prijeko potrebno da bi se čovjek zbrojio i odlučio što i kako dalje.
Ponekad ne zastajemo da o sebi ne bismo saznali nešto što naslućujemo. Ponekad jurimo da se ne bismo suočili s teškoćama koje su nas snašle na našem životnom putu. A ponekad dani prolaze po inerciji, stvari se odvijaju po inerciji dok ne shvatimo da smo propustili i pustili mnoge stvari koje su nam se nekoć činile važnima.
Nedavno sam kreirala e – knjižicu koja ti može poslužiti za odmor, za reset i susret sa sobom. Sastavljena je od divnih, jednostavnih koraka kojima se možeš vraćati kad god se život ubrza i iz glave izgubiš jasnoću vlastitih ciljeva i želja. Možeš je besplatno preuzeti na poveznici paresia.hr/odmori-se i već danas otići na najbolji sastanak – onaj sa sobom. Neka to bude dobar, kvalitetan i uistinu ohrabrujući susret.
Povezano: Je li sreća rezervirana za neke druge ljude ili smo odustali i predali se
