Čudan je taj naš um. Sve što je čovjek stvorio kako bi podigao kvalitetu života, netko je na neki način uspio pogrešno koristiti i zlorabiti. Tako je i sa zahvalnošću. Negdje smo naučili kako je zahvalnost dobra. I postoje zahvalni ljudi. Lako ćeš ih prepoznati. S druge strane, postoje i oni nezahvalni. Siguran dokaz nezahvalnosti je prigovaranje.

Prigovaranje je daleko od zahvalnosti

Da, uistinu, prigovaranje je daleko od zahvalnosti. Zahvalne ljude ćeš prepoznati po blagom osmijehu, blagom stavu, bez agresivnosti, ljutnje, zamjeranja. Oni su shvatili zahvalnost i žive je. Sve što im dolazi u životu prihvaćaju sa zahvalnošću. Oni znaju da je sve što im se događa izvana slika onoga što se događa iznutra. Znaju da jedino kada su iskreno zahvalni mogu dobiti najbolje iz svega što se događa. Čak i iz onoga što im je jako teško vidjeti kao dobro. Otkaz, nedostatak nečega ili u još težim životnim izazovima. Ako smo iskreno zahvalni, iz svakog tog „lošeg“ događaja možemo primiti blagoslov.

Ako u tom trenutku nismo u mogućnosti biti zahvalni jer je to preveliki izazov za nas, pokušat ćemo odbiti taj događaj ili situaciju, borit ćemo se protiv nje. Ako se borimo protiv nje, blagoslov ne možemo primiti. No, ta je situacija velikodušna. Vratit će se ponovno. U nekom drugačijem obliku, kod nekoga u gotovo istom, kod nekoga značajno različita, ali s istim važnim elementima. No, ovaj će put ona biti malo jača, teža. I to će se ponavljati sve dok odbijaš, dok ne prihvatiš sa zahvalnošću.

Ako uporno odbijaš, situacija od koje bježiš (na kojoj ne možeš biti zahvalan) će postati toliko velika da će te jednostavno „pregaziti“. Neće ti dati priliku da joj se odupreš ponovno. Tada ćeš je morati prihvatiti. No, budući da nije dobrovoljno, sjećat ćeš se te pouke i toga dara kao nečega negativnog. To je zapravo korijen svega što smatramo negativnim u životu. Ne možemo biti zahvalni.

Povezano: Zahvalnost prošlosti s pogledom prema budućnosti

Pronađi u svemu što radiš i što ti se događa nešto dobro

Dobro, kako postati zahvalan? Ovo je zapravo vrlo jednostavno, samo treba vježbati neko vrijeme. Pronađi u svemu što radiš i što ti se događa nešto dobro. I naravno, zahvali se na tome.

Pročitao sam negdje jako dobru misao: Što ako se sutra probudiš samo s onim na čemu si se danas zahvalio? Bilo bi dobro stvari promatrati upravo na taj način. Što ako radiš posao koji ne voliš, ali ti on trenutno osigurava život na odgovarajućem nivou? Možeš li biti zahvalan tom poslu? Naravno, iako ga ne voliš, taj posao plaća račune. Da možeš bolje, sigurno ne bi radio posao koji ne voliš. Trenutno je tako i budi zahvalan. Kada počneš biti istinski zahvalan, počet ćeš doživljavati stvari na tom poslu koje te ispunjavaju i koje su pozitivne. Tako djeluje zahvalnost. Ako ti se to ne događa, vjerojatno nisi iskreno zahvalan. Kako ćeš otkriti jesi li zahvalan?

Prigovaranje

Prigovaranje je siguran dokaz nezahvalnosti i to prigovaranje u najširem smislu te riječi. Ne samo da je dokaz nezahvalnosti, nego tu istu zahvalnost sabotira.

Imao sam klijenticu koja se stalno zahvaljivala na svemu i uvijek. Ona je bila sigurna da živi u zahvalnosti. I u redu. Tim načinom zahvaljivanja možemo povećati zahvalnost u životu, ali ako nema prigovaranja. Ona je s jedne strane bila zahvalna, s druge strane je svemu nalazila manu i u svemu nalazila problem.

Imala je destruktivno uvjerenje koje je sve u njenom životu obojalo malo tamnijom bojom. I to ju je mučilo. Rekla je ona svjesno hvala, a podsvjesno je bila doslovno bijesna na ono što joj se događa u životu. U to je vrijeme tražila posao, no odlazila je na razgovore za posao svjesna da ga neće dobiti. „Ja sam prestara, oni traže nešto drugo, ja neću biti ničiji poslušnik, ja razmišljam svojom glavom, oni hoće da ja budem njihova kopija…“, bezbroj takvih stvari se vrtjelo po njenoj glavi.

I ne samo što se posla tiče, nego i svega ostalog. Kroz šumu prigovaranja probilo se koje „hvala“ koje istinski ne znači apsolutno ništa. Ovo je trik našeg uma. Lako je reći hvala i onda mrziti sve što se događa. No, to je prigovaranje i daleko je od zahvalnosti. Prigovaranje je dokaz nemoći. Moćna osoba je ili zahvalna na onome što ima, iskreno zahvalna ili mijenja stvari koje joj ne odgovaraju u životu. Prigovaranje je pasivno. Crpi te još više. Prigovaraš li, sve si slabiji.

Kako sve prigovaramo

U prigovaranju smo izuzetno inventivni. Jako je teško osvijestiti prigovaranje do kraja. Dok s jedne strane imamo jasne primjere prigovaranja tipa „mrzim ovo“ ili „kad će mi se to prestati događati“, druga je strana suptilnija. Prigovaranje je i „bit ću zadovoljan kada budem mogao pretrčati kilometar u tom i tom vremenu“.  Sasvim je u redu imati cilj, no ako se nadaš kako će ti taj cilj pomoći da se osjećaš bolje, varaš se. Time daješ do znanja da sada nije dobro, da će biti dobro tek kad…

Dostići ćeš svoj cilj i nećeš biti zadovoljan. Samim tim nećeš imati razloga za zahvalnost. Odustat ćeš u razočaranju i vratiti se na staro. Ako si zahvalan s onim što imaš, ponekad niti nećeš morati postavljati ciljeve, oni će se događati sami od sebe. Dok si u zahvalnosti, događaju se čuda.

Kako prigovaranje zamijeniti zahvalnošću

Potrebna su ti tri sastojka.

• nešto na čemu si iskreno zahvalan
• nešto čemu prigovaraš
• malo razmišljanja.

Dakle, jedna stvar na kojoj si iskreno zahvalan. Mnogi uzimaju svoju djecu za nešto na čemu su iskreno zahvalni, pa onda govore „ja ih volim najviše na svijetu, ali…“ ako postoji „ali“ u tvojoj zahvalnosti, to je kao rupa u najskupljoj mogućoj gumi za tvoj automobil. Bez obzira na kvalitetu gume, zrak izlazi iz rupe. A ako u tvojoj zahvalnosti postoji „ali“, tada „zrak“ sigurno izlazi iz te zahvalnosti. Pronađi zato nešto na čemu si zahvalan bez ali. I zahvali se na tome.

Zatim pronađi i nešto za što prigovaraš i promatraj to dok god ne vidiš da ti to donosi više dobroga nego lošega. Možda nećeš vidjeti iz prvog pokušaja, puno nas je „podešeno“ na prigovaranje i pozitivne strane su nam nevidljive. No, ubrzo ćeš uspjeti.

Čim započneš ovaj proces osjetit ćeš njegove dobrobiti. A te dobrobiti su tolike da mogu rasti do neslućenih razmjera. Kreni sa sitnicama kako bi „nabildala“ ovu vještinu. To se mora vježbati kao i sve ostalo u životu. Kao na primjer to prigovaranje koje treniramo od kada smo pokupili taj program. No, utješno je to što kada nešto radiš svjesno imaš puno veću moć nego kada to radiš nesvjesno. Osvijesti zato svoju zahvalnost i prigovaranje te drugo zamijeni prvim.

Povezano: 11 razloga zbog kojih ne rastemo na putu osobnog razvoja