Uspješnih ljudi. Tko su ti likovi? Vjerojatno imaju puno para i briga ih za nas male. Ili ih nije briga jer na nama zarađuju. Tko je to mali, a tko je u stvari veliki i što to znači velika je tema.
Prije nego sazovemo okrugli stol, hajmo malo razmisliti!
Ljubomora, zavist ili odbojnost prema njima nije osnovana jer su oni isti kao i mi.
Oni nam kontinuirano pokušavaju to prenijeti kao informaciju.
Ne možemo je razumjeti jer ne nosimo iste cipele.
Razlikuje nas samo pozicija.
Prodavačica u dućanu ima razrađeni princip slaganja proizvoda na police stvoren tijekom promatranja potrošača i praćenja vremena zadržavanja na tom mjestu.
Interni trener u nekoj firmi praćenjem kroz neko vrijeme uočava na koje vježbe, igre ili zadatke zaposlenici ili voditelji najbolje reagiraju i spremni su pružiti rezultate.
Menadžer u nekoj firmi praćenjem htio ne htio svog rada i načina vođenja timova izabire onaj najbolji do sada koji su timovi brzo prihvatili i motivirano krenuli u rad.
Učitelj izbjegava upotrebljavati dosadne zadatke koji nikome ne znače ništa, već pribjegava koristiti samo one koje motiviraju učenike za daljnji rad.
Medicinska sestra odabire biti privrženija pacijentima kako bi oni imali u nju povjerenja, a izbjegava hladan odnos koji joj donosi kritike pacijenata.
Kao što vidimo svi razvijaju istu strategiju prateći procese koje su do sada izvodili i odabiru samo one koji funkcioniraju.
Publika se mijenja pa s njom i procesi. Praćenju i aktivnom slušanju nikada kraja.
Stoga vam dijelim jednu prekrasnu priču iz koje možete mnogo naučiti i dublje shvatiti teme i situacije koje nas okružuju i koje nam dolaze s određenim razlogom da nas nauče onome što još ne znamo.
Kad pročitate ovu kratku priču bit će vam jasno kako u konačnici imamo zajedničke vještine
„To me je podsjetilo na vrijeme mog dječaštva. Učio sam svirati gitaru i moji su mi roditelji ponekad dopuštali da ostanem dokasna kako bih njihovim gostima svirao poslije večere. Moj otac bio je redatelj i mnoge su poznate osobe dolazile k nama na večeru, vodeći razgovore o najrazličitijim temama do kasno u noć. Uživao sam u tim trenutcima, srevši mnoge zanimljive ljude. Jedne je večeri jedan od očevih gostiju bio i jedan dobar glumac, poznat po svom filmskom i kazališnom umijeću. On je bio moj idol i uživao sam slušajući ga dok je pričao.
Kasnije te večeri netko od gostiju upitao ga je u čemu je tajna njegovog izvanrednog umijeća. „Pa”, odgovorio je glumac, „veoma je zanimljivo što sam mnogo naučio postavljajući baš to pitanje u svojoj mladosti.”
Volio sam šarenilo cirkusa, buku, ekstravaganciju i uzbuđenje. Zamišljao sam se pod svjetlima reflektora i kako dobivam veliki pljesak publike. Osjećaj je bio veličanstven. Jedan od mojih idola bio je akrobat na žici jednog poznatog putujućeg cirkusa: nevjerojatno je vladao ravnotežom i bio je veoma elegantan na žici. Sprijateljili smo se jednog ljeta. Bio sam očaran njegovim umijećem i ozračjem opasnosti koje je lebdjelo oko njega jer je rijetko koristio zaštitnu mrežu. Jednog popodneva, potkraj ljeta, rastužio sam se jer se cirkus spremao idućeg dana otići u drugi grad. Potražio sam svog prijatelja i razgovarali smo do sumraka. U to sam vrijeme jedino želio biti poput njega: htio sam se pridružiti cirkusu i pitao sam ga u čemu je tajna njegovog umijeća. „Prvo”, odgovorio mi je, „svaki izlazak na žicu smatram najvažnijim u životu, kao daje zadnji, koji želim učiniti na najbolji mogući način. Svaki nastup pažljivo planiram. Mnoge stvari radim iz navike, ali ovo ne. Pozorno biram što ću nositi, jesti i kako ću izgledati. U mislima, prije nego što to učinim, izvodim uspješan hod, promatrajući pritom što ću vidjeti, što ću čuti i kako ću se osjećati. Na taj način izbjegavam neugodna iznenađenja. Također se stavljam na mjesto publike, zamišljajući što će ona vidjeti, čuti i osjetiti. Sve to učinim ranije, još dok sam na zemlji. Kada sam na žici, očistim svoj um od svih misli i isključim svoju pažnju.”
To baš i nije bio odgovor kakav sam želio čuti u tom trenutku iako, čudno, pamtim sve što mi je tada rekao. „Ti misliš da ja nikada ne gubim ravnotežu?” upitao me. „Nikada nisam primijetio da ste izgubili ravnotežu”, odgovorio sam. „Griješiš”, rekao je. „Ja uvijek gubim ravnotežu. Samo što to kontroliram u granicama koje sam postavio. Ne bih mogao hodati po žici kada ne bih gubio ravnotežu cijelo vrijeme, i to čas na jednoj, čas na drugoj strani. Ravnoteža nije nešto što se posjeduje, kao što klaunovi imaju lažan nos. To je stanje koje zahtijeva kontrolirane pokrete amo-tamo. Kada završim s hodanjem, ja ga u cijelosti ponavljam kako bih vidio mogu li naučiti nešto iz toga. A potom ga posve zaboravljam.”
Iz knjige Uvod u NLP
I jedna moja preporuka kao coach-a: „Puno čitajte, pratite i budite fizički prisutni među ljudima, no samo one teme koje vas interesiraju. Sve ostalo zaboravite i prestanite ganjati trendove. Zaboravite i mene ako nisam fokus vašeg interesa. Sretno!“
Za one kojima jesam fokus interesa, još mnogo drugih tema i edukacija koje vodim, možete pratiti na www.coachingflow.com
