Baku po majčinoj liniji pamtim po tim tužnim očima i nekoj strogosti, redu, radu i disciplini. Iako mi sestra kaže da sam u krivu, ne mogu se oteti dojmu da je bila jedna tužna žena.
Nekako je dobila sve ono što nije htjela, ali je i u tom kratkom životu nastojala raditi sve kako je red, način i običaj. Jer tako su je naučili oni koji su je nekako uspjeli iznevjeriti.
Nećak je u jednoj priči napisao kako je njegovom putu u bijeli svijet prethodio put bake sa sela u naš mali gradić i njegove mame iz gradića u metropolu. Samo, zaboravio je, ili nije niti znao, fali još jedna karika – put moje bake s lugarnice u selo. Taj put nije bio dug, niti je promjena bila Bog zna kakva. Samim tim baki nije donijela neku zadovoljštinu.
Prije toga, dok je bila mlada, baka je već vidjela svijeta. Sve je to za nju bilo ne jedan korak, nego jedna milja nazad. Naime, baka je nekada davno išla u posjet u velegrad kod bogate rodbine svoga oca, ali svoj san da tamo nastavi školovanje, nažalost, nikada nije dosanjala.
Umjesto visokog obrazovanja i života u gradu, ona se vratila. Ne na selo, nego u šumu gdje je deda služio na lugarnici.
Na njenu veliku žalost, dogodilo joj se ono što bi neki rekli, “da Bog da im’o pa ne im’o”. Život je nekome majka, a nekome maćeha, i baš su se na njoj slomila kola iz tko zna kojih razloga.
Tugu iz očiju ne možeš sakriti
Unatoč svoj toj ugašenoj nadi, svoju je djecu izvela na pravi put. Bila je vrhunska švelja i žena mužu koji nije baš uvijek bio najuzorniji. Ali, tugu iz očiju ne možeš sakriti, pa čak ni od sljedeće generacije.
Sjećam se njene uredne kuće. Sjećam se spavaće sobe ukrašene šlinganom krevetninom i slikama svetaca, u kojoj je, od kada ja pamtim, spavala sama. Sjećam se božićne grane ukrašene s nekoliko kuglica i salonskih bombona. I kao da su ti šareni bomboni bili jedini podsjetnik na naznaku glamuroznog života koji joj je izmakao za dlaku.
Unatoč svemu tome, ostat će mi u sjećanju slika jedne žene uvijek elegantno odjevene, s dugom sijedom pletenicom smotanom u punđu, visoko uzdignute glave. Možda su je do kraja držale misli da će njena djeca i unuci postići ono što ona nije.
Autorica: Željka, čitateljica
Povezano: Dobri “duhovi” djetinjstva
