Svake godine, kako se bliži Valentinovo, priče o ljubavi, zaljubljenosti i svim onim divnim emocijama bivaju sve intenzivnije.

U pozadini puno toga je potreba društva da u danima pandemije i katastrofe koja nas je zadesila barem malo napuni prazne blagajne. U konačnici, u ovom sivilu, dražesno je vidjeti kako po trgovačkim centrima posvuda susrećemo poruke ljubavi.

Često razmišljamo o ljubavi kao o nesavladivom, nepredvidivom osjećaju. Zapovjeđeno nam je da ljubimo, što bi bilo sasvim nemoguće kad bi ljubav bila nekakav neuhvatljiv, sporadičan osjet koji se neobjašnjivo javlja poput najobičnije prehlade. Ljubav uključuje emocije, ali ljubav je više od emocija i volje, ona je odluka i kao takva nosi odgovornost.

Trebamo se čuvati predodžbe da je ljubav ograničena na svijet dvoraca iz snova, s malo veze s konkretnom životnom svakodnevicom.

Drugim riječima, ljubav je jako praktična.

Na primjer, kad su na stolu poslužene banane, a među njima samo jedna s crnim točkicama, ljubav uzima upravo nju. Ljubav očisti umivaonik i kadu nakon upotrebe. Ljubav zamijeni papirnate ručnike kad su potrošeni tako da sljedeća osoba koja ih koristi ne bude u neprilici. Ljubav gasi svjetla kad nisu potrebna. Podigne zgužvanu papirnatu maramicu umjesto da hoda preko nje. Natoči gorivo nakon što vozi posuđeni automobil. Ljubav bez pitanja odnosi smeće. Ne pušta ljude da čekaju. Poslužuje druge prije sebe.

Ljubav pomaže nepoznatoj ženi na cesti koja ima pune ruke vrećica. Ljubav govori glasno da nagluhi mogu čuti. Ljubav prihvaća neprihvatljivo i prašta neoprostivo.

Stoga, budimo oprezni s iskazivanjem ljubavi. Ne razbacujmo se onim što nam je u ovom ludom vremenu jedino ostalo spasonosno.

Samo iskrena ljubav može spasiti svijet od scenarija kojeg se svi pribojavamo. Ovo je vrijeme u kojem ljubav vodi težak boj s prijetvornošću, lažima, lakomošću, samodopadnošću i gubitkom moralnih vrednota.

Da bi bili ljubljeni, trebamo ljubiti jedni druge. Izgleda na prvu vrlo jednostavno, a u zapravo je tako teško i zahtjevno.