Sve više je ljudi koji požele ponekad otići u šumu i zavijati s vukovima jer ovo što se dešava iz dana u dan nije normalno.
Od početka nam svi govore da se moramo prilagoditi novom normalnom vremenu. Ovo nije normalno i nikada neće biti koliko god da se trudimo prihvatiti i razumjeti.
Naravno da će proći, kao što sve prođe. Kada, to nitko ne zna. Gledam klijente koje savjetujem, to su ljudi puni strahova od sadašnjosti i budućnosti. Ljudi koji ne vide izlaz iz situacije, koji su puni bijesa i zastrašujućih vizija onoga što bi moglo biti.
Ponekad se pitam kako prolaze oni koji ne traže pomoć i kriju svoje strahove od sebe i drugih. Malo je onih koji će otvoreno reći ne osjećam, bojim se svakog zvuka, bojim se trećeg vala pandemije ili ne vjerujem priči o spasonosnom cjepivu.
Imate pravo na dobre i loše osjećaje pa i ako ih drugi ne razumiju ili se ne slažu s njima. Vaši su osjećaji poput signala koji odašilju duboke istine onoga što je unutar vas.
Da bi danas opstali, trebate biti dio mase u kojoj je ludilo postalo novo normalno stanje. Ako ne dijelite stanje ludila kao normalno obilježje vremena, masa vas odbacuje i eliminira. Ako vas eliminiraju iz stanja kolektivnog ludila, izgubili ste pripadnost. Ako ne pripadate grupi, ostajete sami, ako ostanete sami nitko vas više ne doživljava i kao takvi postajete i bivate suvišni.
Upravo zbog svega toga sve više se užasavam pred ljudskim licemjerjem gdje se vrijednost čovjeka mjeri prihvaćanjem pravila kolektivnog ludila.
Sve više dominira teza da u teškim vremenima opstaju najpodliji i najsnalažljiviji. I onda se ponekad pitam ima li na zemlji više mjesta za normalnog čovjeka koji želi u miru stvarati i raditi.
Očito je da se na našoj planeti režiraju neka nova pravila života. I zato me sve manje čudi izjava jedne moje klijentice koja je suznih očiju vrisnula „želim otići u šumu i zavijati s vukovima.“
Pitala sam se dugo zašto je to rekla, trebalo mi je vremena da bi došla do uvida da su ovo vremena u kojima je čovjek čovjeku postao vuk.
Ako je tome tako, nije li onda i razumljivo da se sve više ljudi boje jedni drugih. Danas je to zbog pandemije, sutra će to biti iz nekih drugih razloga. Neka nas ne zatekne jednog dana informacija da sve veći broj ljudi ima potrebu napustiti naseljena mjesta u potrazi za šumama. Možda su to svi oni koji vide manju opasnost od životinja i daleko veću slobodu nego što je imaju u blizini drugih ljudi.
Pročitajte i:
Mali vodič kroz terapiju smislom u kriznim situacijama
7 Pravila za očuvanje mentalnog zdravlja
Naučite iskazivati emocije
Tvorničke postavke života
