Jeste li ikada imali osjećaj da vam dani prolaze gotovo nesvjesno, kao da samo idete kroz život bez stvarne prisutnosti? Kao da ste na autopilotu koji vas rutinski vodi kroz svakodnevne obaveze, a vi ste mislima uvijek negdje drugdje – u prošlosti, prisjećajući se onoga što je bilo, ili u budućnosti, sanjajući o onome što bi moglo biti.

Znate li što je autopilot?

Jednostavno rečeno, to je uređaj za automatsko upravljanje zrakoplovom, svemirskim brodom, brodom, podmornicom, projektilom ili torpedom. Svrha mu je zamijeniti i olakšati čovjekov rad, odnosno upravljati letjelicama bez ljudske posade i projektilima.

Znate li što je život na autopilotu?

To je život kakav većina nas živi iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Život koji obiluje ponavljajućim radnjama i odvija se po nekom ustaljenom rasporedu. Naravno, ima u njemu neočekivanih događaja, neugodnih i ugodnih. Od onih koji su nas zadesili i uhvatili potpuno nespremnima, do onih koje smo dugo i pomno planirali. Ipak, većina dana nalikuju jedan drugome. Ta poznatost i uhodanost omogućava nam da ne trošimo suvišnu energiju i pažnju na svakodnevne radnje. Da nam ionako pretrpani dani, pogotovo radni, teku bez većih zastoja.

Ako smo među onim sretnicima koji imaju slobodne vikende i, uz to, još ponešto novca, onda to vrijeme možemo organizirati po svojoj mjeri i volji. Tada obično jedemo, pijemo, družimo se, izletujemo, planinarimo, putujemo, kupujemo, bavimo se sportom ili opuštamo pred ekranima. Takav život odaje dojam ispunjenosti, raznolikosti, dinamike. No, još uvijek je život na autopilotu, život ljupko automatiziran, koji poput navođene letjelice ne zahtijeva ljudsku posadu (čitaj: mene, tebe, nas) u upravljačkoj kabini da bi nas sigurno odvozio putem od rođenja do smrti. Odvija se sam i bez puno našeg uplitanja.

Gotovo da bismo mogli reći da samo izvršavamo što nam negdje skriveni autopilot u nama nalaže (čitaj: prvo roditelji, poslije učitelji, šefovi i svi ostali autoriteti koje možemo podvući pod riječ „društvo“) jer… vrtić, škola, posao, obitelj, kućanski poslovi, honorarni poslovi, karijera, cjeloživotno obrazovanje, rodbina i prijatelji, rođenja, krštenja, pričesti, krizme, mature, diplome, vjenčanja, godišnjice, razvodi, sprovodi…  

Mislima ili u prošlosti ili u budućnosti

Kad živimo na autopilotu, onda smo obično mislima ili u prošlosti ili u budućnosti. Sadašnjost nam je automatizirana, pa se na nju previše ne osvrćemo. S nostalgijom se prisjećamo lijepih uspomena ili s grčem drvimo po neugodnim i bolnim iskustvima. Onda se samo prebacimo u budućnost, s nadom i vapajima da nam donese neka bolja vremena ili odnese ono što nas trenutno tišti.  

Naš um je majstor u samozavaravanju. Vješto guši intuiciju, potiskuje emocije, usputnu misao od koje nam duša zatreperi. Voli upotrebljavati obrambene mehanizme poput represije (potiskujem u nesvjesno sve što mi se ne sviđa na meni ili u mom životu), racionalizacije (tražim opravdanja za problem ili okolnosti s kojima se suočavam, a koje mi ne idu na ruku) ili projekcije (vlastite osjećaje, želje ili karakteristike pripisujem nekome ili nečemu drugome). Naučili smo koristiti svoj um kao iznimno učinkovit alat za zaobilaženje bolnih tema. Vješto izvodimo umne akrobacije kako bismo održali ritam i ostali na istom poznatom pravcu. 

Energija emocija

S druge strane, naše emocije i tijelo djeluju kao peta kolona i svojski se trude zaustaviti automatizam po kojem živimo kad nije u skladu s našom dušom, kad nije za naše najviše dobro. Energija emocija će učiniti sve da nas prvo kroz tjelesne senzacije, a potom lakše tjelesne tegobe i, konačno, manje ili više ozbiljne bolesti potakne da se privremeno skinemo s autopilota i usmjerimo svoju punu pozornost na trenutne životne okolnosti.

Zaredat će se dani, tjedni, mjeseci kad smo neraspoloženi. Pojavit će se neke glavobolje, migrene, gastritisi, štitnjače, povišene masnoće, dijabetesi, išijasi, pa i tumori ili srčani udari. Bezbroj je primjera u kojima su ljudi suočeni s teškom dijagnozom radikalno promijenili svoj život. Ali zašto čekati da nas život stisne? Zašto ne spriječiti takve ishode u onoj mjeri u kojoj je do nas samih?

Kako rasti kao osoba i živjeti svoj istinski život

Ponekad nam se autopilot života iznenada pokvari uslijed smrti bliske osobe ili neočekivanog gubitka posla, preseljenja u novu sredinu i sl. Ponekad se postupno kvari pa onda jednog dana konačno krahira, kao u slučaju razvoda braka. Ponekad ga i sami odlučimo namjerno isključiti zato što sazrijevamo i rastemo kao osoba, kao duša, i treba nam promjena.

Bez obzira na razlog, kad se autopilot isključi nađemo se oči u oči sa samima sobom i sve neugodne informacije koje smo ignorirali prodru u svijest i postane teško, frustrirajuće, razočaravajuće. Odjednom uviđamo da se željeni i stvarni scenarij našeg života ozbiljno razilaze. I to je dobro. Štoviše, izvrsno, jer tek kad smo svjesni da stvari ne funkcioniraju možemo odlučiti nešto poduzeti kako bi ih promijenili.

Naravno da postoje okolnosti u životu na koje nismo mogli utjecati, ali ih je puno na koje smo mogli i možemo, ali iz raznoraznih razloga nismo ništa poduzeli. Međutim, ovakve spoznaje bole, pa je lakše biti na autopilotu podržanim sa što većom dozom hedonizma ili ovisnosti, nego zasukati rukave i izbaciti kosture iz ormara te počistiti sve što je godinama gurano pod tepih. Međutim, to je jedini način da rastemo kao osoba i doista živimo svoj istinski život. 

Povratak u sadašnjost

Povratkom u sadašnjost osjetit ćemo se stvarno živima pri čemu nam neće biti po volji sve što ćemo otkriti o sebi. Međutim, barem ćemo znati s čim raspolažemo, a s čim se trebamo pozabaviti. Povratak u sadašnjost donosi nam cijelu paletu različitih stanja koja će se ponekad izmijeniti u jednom danu: spokoj i nemir, nesigurnost i povjerenje, frustracija i opuštenost, strah i ushit. Međutim, s njima će doći i znatiželja, uzbuđenje i povezanost sa sobom koju smo možda posljednji put osjetili nekad davno u djetinjstvu. Kad ste se posljednji put naježili od sreće, uzbuđenja ili iščekivanja nečeg lijepog? Ali doista, ne odglumljeno ili reda radi?

Živjeti u sadašnjosti traži prisutnost, svjesnost i oslanjanje na intuiciju. Svako iskustvo je smjernica ili lekcija koja nam nešto poručuje. Mi ih osluškujemo i prihvaćamo odgovornost za svoj život i što ćemo od njega kreirati u budućnosti, donoseći odluke i poduzimajući akcije upravo danas, upravo sada.

Povezano: Sistemske konstelacije – Kako obiteljska prošlost oblikuje našu sadašnjost