M. Kelly govori o minimalizmu kao mentalnom ustrojstvu, odnosno navici uma, koja može utjecati na svako područje našeg života. Minimalisti se pitaju što najmanje mogu danas učiniti kako bi zadržali posao.
Minimalisti se pitaju kako najlakše mogu položiti neki ispit. Minimalisti poduzimaju najmanje što je moguće učiniti u odgoju djece. Minimalisti rade najmanje što treba da bi održali kvalitetne veze i brakove… M. Kelly zaključuje da minimalisti žele plod određenog truda, ali ne žele trud. Također tvrdi da je minimalizam jedna od najgorih bolesti karaktera današnjice…
Možemo li reći da naša kultura zaista podržava minimalizam? Mnogi ne osjećaju ljubav prema učenju. Mnogi se ne obrazuju radi sebe, već radi “papira”, odnosno dokumenta koji služi kao ulaznica u određenu tvrtku ili društvo. Vjerujem da u edukaciju treba uključiti i osobni razvoj, odnosno suvremeno shvaćanje duhovnosti s ciljem razvijanja svih aspekata cjelokupne čovjekove osobnosti – fizičkog dijela, emocionalnog, intelektualnog i duhovnog. Ljudi bi trebali raditi ono za čim osjećaju strast, ono što ih pokreće, ono što im daje energiju da s veseljem u ponedjeljak započnu s novim radnim tjednom… Naravno, mlade generacije netko tome treba podučiti…
Nažalost, u svim djelatnostima danas možemo pronaći minimaliste koji su loš primjer drugima… Minimalizam se širi kao neka zarazna bolest… Minimalisti ne teže biti svakim danom sve bolji, ne teže aktivnom životu i napretku, već samo “postoje” iz dana u dan…
Teško je priznati, no svi smo mi u nekom dijelu svog života minimalisti… Ne uživamo u svim aspektima podjednako i svatko od nas se treba hrabro zapitati: “Što je najviše što mogu danas učiniti i kako ću to postići?”
Život je tu da se živi, život je dar, svi imamo vrline koje možemo pametno razvijati… Život je šteta koristiti samo za postojanje…
