Ono što vidite kao budućnost ljudske civilizacije na Zemlji, tako ćete i živjeti svoj život.

Ako vidite samo kriminal i korupciju, jasna stvar je da ćete uskoro i sami postati takvi. Jer je to jedini način i jedni izlaz koji za vas postoji. Ako vidite samo nasilje, nasiljem ćete se i braniti. Ako vidite samo bolest, bolesni ćete i postati. Ako mislite da će se zemlja raspasti od onečišćenja, onda ćete nastaviti onečišćavati jer ionako nema spasa.

I ja u sadašnjosti vidim i ljubav i mržnju, čujem i pjesmu i krik, njušim i dobro i zlo. Ali trudim se maknuti od mržnje, zagrliti krik i provjetriti nakon zla. Trudim se udahnuti cjelinu, a izdahnuti svoja ograničenja. Jer ne želim starost dočekati dementna, već mudra. Da bih to uspjela moram prestati odbacivati očigledno, samo zato što je to meni neprihvatljivo. Moram bol u uhu shvatiti kao poziv na razmišljanje o tome što to ne čujem, umjesto ispiti dvije kure antibiotika i bez razmišljanja o uhobolji juriti dalje. Moram se zbog boli u ramenima zapitati koji to teret na njima nosim, umjesto redovno ispijati tablete protiv bolova i ignorirati uzrok boli.

Moram shvatiti i prihvatiti mudrosti kineske medicine i homeopatije, uživajući pritom i prednosti klasične zapadne medicine. Moram svjesnije snovima i intuicijom komunicirati s kolektivnom svijesti jer mi stalno, ali stalno govori.

Moram pustiti konce budućnosti iz svojih ruku jer od kad to činim sadašnjost me sve više ljubi.

Ljudi u korporacijama

Tijekom svog radnog iskustva upoznala sam puno ljudi zaposlenih u korporacijama. Od tuda vjerojatno potiče i dio mog načelnog otpora prema njima. Zašto je tako? Zato što su ljudi koji rade za korporacije često u jako slabom kontaktu sa samim sobom. Misle da puno znaju i da hrabro koračaju kroz more konflikata i međusobnog nadmetanja, a uistinu se iscrpljuju do bolesti pokušavajući svoj korporacijski identitet dokazati kao značajan. Prvo što o tome mislim je da ničiji korporacijski identitet nije nimalo značajan i da su svi vrlo lako zamjenjivi. Drugo što o tome mislim je da korporacijskom identitetu ne treba posvetiti život.

Ono što bi trebalo biti bitno u korporacijskom suživotu jest koliko ćeš ljudi dotaknuti svojim duhom i koliko ćete iskustava, podrške i znanja razmijeniti. Bitno je od svojih kolega naučiti ono što oni znaju, a ti ne znaš. Jer jasno je da ne znaš sve, iako ti tvoj korporacijski identitet ne dozvoljava da to priznaš. Nisu nam se kolege nekim nesretnim slučajem doselili u svakodnevicu. Sigurno nisu. Oni su tu da bi nas nešto naučili o nama samima. Čak i oni najgori. Posvetite barem malo vremena razmišljajući o tome.

Ja budućnost vidim nadahnutom

Naša slobodna volja stvara našu budućnost. Tu se vjerojatno barem dijelom svi slažemo. Zato je važno kako vidimo budućnost, jer kako je vidimo tako ćemo je i stvoriti.

Ja budućnost vidim nadahnutom. Nadahnutom oslobađanjem od nesvjesnih obrazaca ponašanja i razmišljanja koji su nam prenijeli naši predci. Oni su nam prenijeli svoje znanje onako kako su najbolje znali. A naša je obaveza nadograditi ga i prenijeti dalje, onako kako mi najbolje znamo. Ako samo prenesemo već ranije poznato, činimo zastoj, postajemo šum u komunikaciji i slaba karika svog vremena. Postajemo greška.

Zato me jako rastuži kad čujem ljude rođene 10 godina nakon domovinskog rata, kako promišljaju o političkoj sceni kroz naočale nacionalizma, ili kada primijetim mlade ljude koji ne prihvaćaju homoseksualnost kao nešto prirodno dok istovremeno prirodnom smatraju industrijsku proizvodnju životinja. Kako misliš živjeti ljubav i mir ako mrziš susjeda, ne prihvaćaš čovjeka drukčijeg od sebe i ne mariš za patnju drugih živih bića?

Žao mi je što je obrazac razmišljanja njihovih predaka tako duboko ukorijenjen u njima da se ne usude čuti sebe. Budućnost vidim nadahnutom prihvaćanjem svijeta kao cjeline koja zajedno diše. Vidim zelene šume, plava mora i rijeke, srebrne ribe bistrih očiju, zdrave i sretne životinje. Vidim ljude koji vole i njeguju jedni druge, a tu radost dijele sa svim živim bićima, s vodom i sa zrakom, sa svemirom i zvijezdama.

Jeste li znali…

Ima toliko kvalitetne literature, čitajte. U našem društvu nije prihvaćeno jako puno znanja i razmišljanja koji u većini svijeta jesu. Jeste li znali da je kineska medicina prva u svijetu po učestalosti korištenja, a da je druga homeopatija?* (*Iz knjige Romane Đekić, Homeopatija za svakoga)

Istovremeno članci na hrvatskom jeziku homeopatiju obrađuju kao placebo efekt. Najžalosnije je da su u potpisu tih članka cijenjeni usko specijalizirani doktori, kojima ljudi vjeruju. Oni su nažalost kroz preusko specijalističko obrazovanje potpuno zaboravili da je tijelo cjelina, i da ne možeš liječiti jedan organ trujući ostatak tijela. Jeste li znali da u Njemačkoj polovina doktora medicine preporučuje homeopatske remedije* ili da je u većini zapadnih država homeopatija priznata kroz sustav zdravstvenog osiguranja? Istovremeno zapanjujuće puno ljudi na hrvatskom jeziku piše članke o homeopatiji kao djelu sotone. Zapanjujuće puno.

Na našim prostorima je oduvijek bilo puno ratova i siromaštva, te nam se u genetski kod, obiteljsku anamnezu ili nacionalnu auru, što god to bilo, uvukao strah od „tuđeg“. Prihvaćamo samo svoja tradicionalna uvjerenja, a bojimo se novoga i bojimo se promjene. Na ovim prostorima žive ljudi velikog srca, ali izmućenog i oslabljenog duha. Vidim budućnost u kojoj tu zaduhu raspuhuju svježi vjetrovi, a ljudi strelovito brzo napreduju.

U postupku sam 21 days of Abundance meditacija, Dr. Deepak Chopra Instituta, koje preporučujem svima. Osim što imaju jako lijepe poruke i ideje, a to je već dovoljno dobar razlog za svakodnevno slušanje, imaju realan i nevjerojatno brz učinak, o čemu ću možda pisati nakon što proces završi. Jedna od 21. poruke, misli ili ideje, jest osvijestiti svoje talente pomoću kojih možemo utjecati na boljitak svijeta. Ja sam vas odlučila ovom kolumnom potaknuti da posijete sjeme svojih želja, bez straha i bez očekivanja, a potom opušteno i bez napora gledajte kako se ostvaruju. Budite svjesni moći koju imate u sebi. Vjerujete u sebe, jednako kao što vjerujete u bilo što ili bilo koga drugoga. Vjerujte u sebe kao što, možda, vjerujete u Boga.
Voli vas Ena Lav.