Za sve žene koje se suočavaju s pritiskom savršenstva – ovo je priča koja može promijeniti vaš pogled na sebe i svoja postignuća. Ovo je moje iskustvo – kako je perfekcionizam oblikovao moj profesionalni put – od pretjerane samokritike i previsoko postavljenih vlastitih standarda, do načina koje sam pronašla da se oslobodim tereta perfekcionizma.

Kroz priču o perfekcionizmu, odugovlačenju, anksioznosti i strahu od neuspjeha, dijelim svoje iskustvo koje će vam pomoći da shvatite zašto perfekcionizam često nije put prema sreći i uspjehu.

Ne, perfekcionizam nije vrlina i nosi niz potencijalnih opasnosti. Život s potrebom za postizanjem savršenstva nije nimalo lak. U mom slučaju, teret perfekcionizma, pritisak da budem savršena, gušio je moju kreativnost i stvarao mi  značajan stres i tjeskobu. Strah od nedostatka savršenstva doveo je do narušavanja mog mentalnog i emocionalnog blagostanja.

Napredovanje na profesionalnom putu pratio je stalni osjećaj nedostatnosti. Svaki uspjeh pratila je analiza gdje sam mogla bolje, umjesto zadovoljstva postignutim. To je dovelo do umora, smanjene motivacije i gubitka radosti u poslu koji sam voljela.

Ako nisam premašila očekivanja drugih, nisam bila zadovoljna

Posao mi je jako važan, uvijek mi je bio važan. Mjerilo moje vrijednosti nekako mi je oduvijek bio uspjeh u poslu. Ne samo generalni uspjeh u poslu, nego sam svaki zadatak, svaku obavezu morala napraviti savršeno. Dugo vremena je to išlo dobro. Na poslu sam davala sve od sebe i svi su bili zadovoljni sa mnom, i ja sam bila zadovoljna sobom. Ali tada nisam shvaćala da se neprestano dokazujem sebi i drugima. Nije mi ni danas jasna moja potreba za tim dokazivanjem.

Kad nisam radila, usavršavala sam svoje znanje i vještine.

Neprestano sam učila i usavršavala se. Svjesna sam da nikad neću sve znati, ali morala sam znati što više. Zato sam stalno tražila načine da unaprijedim svoje vještine i znanja. Nastojala sam dodati vrijednost svakom aspektu svog rada, jer ako nisam premašila očekivanja drugih, nisam se osjećala ispunjeno ni zadovoljno.

Natjecala sam se sama sa sobom: ako nisam savršena, nisam dovoljno dobra

Nisam morala biti najbolja u odnosu na druge. Nisam se natjecala s drugima, natjecala sam se sama sa sobom, sa svojim previsokim standardima. Svaki novi zadatak ili projekt predstavljao je izazov koji sam morala nadmašiti, dodati novi element i unapređivati.

Kad jedna sitnica poništava stotine postignuća…

Stotinu stvari koje sam napravila savršeno i jedna stvar za koju sam smatrala da sam je mogla napraviti bolje – ta jedna bi poništavala svih onih stotinu. Umjesto da budem zadovoljna svojim postignućima, fokusirala sam se na svoje nedostatke i previđala svoje stvarne uspjehe. Radila sam beskrajne analize – kako mogu još bolje. Nešto što sam mogla odraditi za 20 minuta, radila sam po nekoliko sati. Bavila sam se nevjerojatnim i potpuno nepotrebnim detaljima koje nitko osim mene ne bi primijetio, niti je od mene tražio.

Lančana reakcija perfekcionizma

• Borba s rokovima – Moj perfekcionizam doveo je do gubitka dragocjenog vremena, što je uzrokovalo stres zbog neprestane borbe s rokovima. Radila sam neprekidno, često do kasno u noć, vikende, praznike, na godišnjem.
• Odugovlačenje – Počela sam odgađati zadatke jer nisam bila sigurna da ću ih izvesti savršeno, jer više ništa što sam radila u mojim očima nije bilo dovoljno dobro. Što je uzrokovalo borbu s rokovima.
• Anksioznost – To je dovodilo do sve jače i intenzivnije anksioznosti i tjeskobe, počela sam se osjećati neuspješno, nevrijedno, nesposobno, nisam više imala kontrolu nad tim. Osjećala sam krivnju i sram. Osuđivala sam se. Jednostavno, bila sam si najgora na svijetu. Taj paralizirajući strah me sprječavao da isprobavam nove stvari zbog straha da neću ispuniti vlastite previsoke standarde.
• Strah od neuspjeha – Strah i intenzivna anksioznost paralizirali bi me toliko da se nisam mogla ni pokrenuti. Bilo me strah krenuti, započeti nešto jer sam se bojala da ću negdje putem razočarati i sebe i druge, a to nikako ne bih mogla podnijeti.
• Uništeno samopouzdanje – Perfekcionizam je neprestano uništavao moje samopouzdanje. Čak i kad bih postigla uspjeh, uvijek bih pronalazila mane i propuste, umjesto da cijenim vlastiti trud i dostignuća. To je rezultiralo niskim samopouzdanjem i konstantnom potrebom za potvrdom od drugih.
• Socijalna izolacija – Strah od neuspjeha i stalna anksioznost otežavali su mi komunikaciju s drugima. Bojala sam se izložiti sebe i svoj rad, što je rezultiralo izbjegavanjem novih poslovnih prilika i suradnji, te socijalnom izolacijom kako bih izbjegla moguće procjene i kritike.
• Frustracija i iscrpljenost – Neprestana borba s perfekcionizmom rezultirala je dubokom frustracijom i stalnim osjećajem iscrpljenosti. Umjesto da uživam u postignućima, stalno sam tražila nedostatke, što je dodatno povećalo emocionalni teret i oduzimalo radost i zadovoljstvo.

Perfekcionizam nije vrlina, perfekcionizam dovodi do toga da ni jedan zadatak nikad nije završen do kraja, jer uvijek može bolje. Bez obzira na to što su drugi zadovoljni, ja nisam i to je bila moja presuda, kriva sam, uzalud se trudim.

Povezano: Psihološka pozadina ljudi koji stalno nešto odlažu za sutra

Morala sam nešto promijeniti, jer ovako nije više moglo dalje

Potražila sam savjete kako da se izvučem iz tog vrtloga, i primijenila sam ih. To savjetujem i vama, ako je potrebno, zatražite stručnu pomoć jer perfekcionizam se može na jako ružne načine poigrati s vašim životom. Shvatila sam da perfekcionizam nije nužan za postizanje visokih ciljeva. Kako bih napredovala, morala sam se osloboditi stega perfekcionizma. Prihvatila sam da pogreške nisu znak slabosti, već prilika za učenje i rast.

Nisam savršena, i to je u redu, nitko nije, niti treba biti savršen, pa tako ni ja

Shvatila sam da sam bez razloga pred sebe postavljala prevelika očekivanja, koja nisu donosila ništa dobro ni meni ni drugima. Ni moje zadovoljstvo, ni veće zadovoljstvo drugih sa mnom, ni napredovanje, ni veću zaradu, samo gubljenje vremena i mojeg samopouzdanja i vjere u sebe i svoje sposobnosti.

Greške su samo lekcije, a ni sve greške nisu greške

Odlučila sam biti blaža i manje kritična prema sebi, dopustiti si da pogriješim, jer, nisam savršena, nitko nije, i ne mora biti. Nisam se baš mogla prepustiti greškama na poslu, ali sam u privatnom životu radila promjene. Manje sam se opterećivala sitnicama, kod pospremanja suđa pala mi je šalica na pod i razbila se. Ok, to je samo šalica. Ručak nije ispao onako savršeno kako sam htjela, svi kažu da je fino. Ok, dobar je. Zimi sam ponekad na pidžamu obukla jaknu, na bose noge navukla tople čizme, neumivena, nepočešljana, direktno iz kreveta izvela psa u šetnju. Uživala sam u toj mojoj “ludosti”, u toj “nepodopštini”, u nečemu što se tako ne radi.

Na neki način sam sama sebi dala dopuštenje da smijem pogriješiti, greške se mogu ispraviti, a iz toga ću nešto i naučiti.

Davala sam se i dalje 100 %, ali razumno

Natjerala sam sebe da ne kompliciram, da ne nastojim od svakog projekta napraviti svemirski brod. Prestala sam raditi ono što se od mene ne očekuje i ne traži. Prestala sam se natjecati sa samom sobom. I svi su i dalje bili više nego zadovoljni.

Određivanje realnih rokova, bolja produktivnost

Određujem si rok za svaki zadatak, tako izbjegavam beskrajna nepotrebna dorađivanja. Za nešto što realno mogu napraviti za 20 minuta ne dopuštam si da radim satima, eventualno dodam 10-15 minuta ako baš moram.

Trik koji mi je najviše pomogao

Postavljam si realne standarde kakve bih postavila nekom drugom. Jer, od sebe sam uvijek očekivala više nego od drugih.

Ovaj trik koji sam izmislila mi je najviše pomogao: Zamislila bih kolegicu koja je po mojim standardima odrađivala sve kako treba, taj standard sam postavila sebi, ok, dodala sam jednu stepenicu više. I mogu vam reći da kod mene pali. I dalje sam uvijek na visini zadatka, i dalje premašujem očekivanja drugih, ali i zadovoljna sam onim što napravim.

Promijenila sam perspektivu, prestala s pretjeranom samokritikom

Utišala sam onog kritičara u sebi, mojeg najvećeg neprijatelja. Umjesto da se fokusiram na svoje nedostatke, počela sam cijeniti vlastite uspjehe, ma kako mali ili veliki bili, to mi je bila potvrda da nisam samo svoje greške. Ali kad pogledam unazad, jako sam malo i rijetko griješila, i jednako tako malo vidjela i cijenila sve što sam radila.

Detox od društvenih mreža

E to je bilo samo takvo osvježenje. Svi su bolji i uspješniji od mene. Moram li ih gledati? Ne! Ok, sad ih više ne vidim. Teško je ne uspoređivati se s drugima, pogotovo kad smo skloni pretjeranoj samokritičnosti, kao što sam ja bila. Zato sam napravila detox od društvenih mreža. Možda se netko od FB frendova i naljutio, ali postalo mi je važnije da se ja osjećam dobro, nego da li se netko od mojih FB frendova naljutio jer nisam stisnula neki like.

Povezano: Detoks od društvenih mreža

Rezultati

Iz toga svega je proizašlo da sam imala više vremena, samim time prestali su problemi s rokovima, bilo je puno manje stresa, više nisam odugovlačila, što je donijelo neopisivo olakšanje jer se anksioznost smanjila, strah od neuspjeha isto tako.

Jedna (ne)savršena rečenica

Smijem si dopustiti da ne uspijem, da pogriješim, što ne znači da trebam, samo imam tog džokera u rukavu, dakle smijem, ali ne moram, vjerujem da neću, ali ako se i desi, riješit će se, dešava se i najboljima.

Nadam se da ste razumjele što želim reći. Nisam savršena, i smijem napisati ovakvu rečenicu. ????

Savršeno nesavršena

Nije bilo lako, najteže je promijeniti sebe, boriti se sa samom sobom. Neću reći da sam uspjela do kraja, dešava se ponekad da me perfekcionizam obuzme, dopustim mu s vremena na vrijeme, ali ne krivim se zbog toga, u redu je, ne moram biti savršena, može se nekad omaknuti. Primijetila bih da sam opet pretjerala, i zaustavila se.

Dovoljno sam dobra i kad ne znam sve

Dovoljno dobra sam upravo ovakva kakva jesam. Ne znam se parkirati bočno desno, i tko god bi mi prigovorio u vezi toga, bio bi u pravu. Rekla bih, bez problema: “Ne znam bolje”. Zato tražim parkirna mjesta bočno lijevo, e to mi super ide, pa se onda malo pravim važna!!!

Nadam se da će ovo moje iskustvo nekome pomoći, upaliti lampicu, otvoriti oči ili dati ideju kako da se izvuče iz svog perfekcionizma. Moram napomenuti, ja nisam stručnjak, psihijatar ni psiholog ni terapeut. Ovo je samo moje iskustvo, ja sam jedna od anonimnih perfekcionista, nesavršena dovoljno dana da si mogu čestitati.

Drage moje (ne)savršene

Nemojte biti prestroge prema sebi, savršenstvo ne postoji. Greške i propusti događaju se svima, tko radi, taj i griješi, to je život. Uživajte u svojim postignućima, učite na svojim greškama, to se zove napredovanje. Kad se oslobodite perfekcionizma, pronaći ćete veću radnu produktivnost, manje stresa i veće zadovoljstvo i ispunjenje u onome što radite. Nije važno biti besprijekoran, već napredovati, učiti iz iskustava i graditi trajni uspjeh.

Kako vi to radite?

Imate li neke svoje trikove ili rutine koje vam pomažu da držite svoj perfekcionizam pod kontrolom? Podijelite ih s nama, možda u vašim iskustvima pronađemo korisna rješenja za sebe!

Povezano: Kakve su vam misli, takva je i realnost

Voli vas vaša savršeno nesavršena Zmajica