Je li doista čovjek čovjeku vuk? Odnosno, je li i u kojoj mjeri čovjek spreman nanijeti zlo drugome, a što proizlazi iz čovjekove naravi jer nije upoznao sebe?

Slažete li se oko ovoga ili ne je individualno i ovisi o svakome od nas i našem poimanju i doživljaju realnosti. Svatko doživljava svoju realnost iz svoje ”mape svijeta” koju čine naša vjerovanja o sebi, drugima i svijetu. Naša uvjerenja, događaji i iskustva kroz koje smo prolazili u životu i koji su nas oblikovali. Naša percepcija o drugima.

Kao što netko ima u svojoj naravi spremnost da nanese zlo drugima, tako ima i sposobnost i spremnost da izrazi ljubav. Koristeći zdrav razum i slobodnu volju, bira neki svoj put koji će ga voditi kroz život.

Povezano: Vještine upravljanja emocijama i kako zagospodariti svojim emocijama

Hoćete li nekoga doživljavati kao ”vuka” ovisi o tome dopuštate li mu to

Govorim iz osobnog iskustva stare mene kada sam bilo prilično osjetljiva na laži, prevare, uvrede, izdaje, licemjerje itd. Međutim, radeći na sebi i baveći se ovim poslom takve stvari uopće nemaju isti efekt kao nekada. To znači da uopće nemam potrebu nekome nešto objašnjavati, opravdavati se za svoje misli, riječi i dijela. Uglavnom, moj je modus operandi da sve takve i slične stvari naprosto ignoriram i ne doživljavam ozbiljno jer to govori o drugim ljudima, a ne o meni.

I znate što se događa? Svaki put kada bih odustajala ili odlazila od onih koji su me povrjeđivali, činilo mi se kao da sam ponovo dolazila sebi. Više ne postoje oni ljudi od kojih ja trebam otići. To je zato što ja više ne odlazim od sebe kako bih udovoljila drugima. Ne odustajem od sebe u tom smislu, nego preuzimam odgovornost u potpunosti za svoje odluke, odnosno misli, riječi i dijela.

Poanta svega je da naglasim da svatko od nas bira kvalitetu odnosa s drugim ljudima. Ne moramo biti neprijatelji jedni drugima, budimo lijek. Taj lijek znači podršku, razumijevanje i suosjećanje. Ljudi koji su bili sami sebi i prema drugima najgori neprijatelj, i koji su i dandanas ostali na toj razini svijesti, dakle vrlo niskoj, nisu se promijenili. Ja sam se promijenila. Pomažem i svojim klijentima da učine to isto sa sobom. Da ne gube svoje resurse očekujući nešto od drugih.

Koje su vaše vrijednosti?

Meni je jako važna iskrenost. Ne podnosim muljatore, lašce i licemjere. Ipak, iskustva govore u prilog tome da se mnogi znaju naljutiti na iskrenost jer jako teško prihvaćaju konstruktivnu kritiku. Što želim reći? Želim podijeliti s vama svoj uvid. U životu sam se naslušala puno laži o nekim osobama, i to iz usta najbliskijih suradnika. Nekada davno, dok se još nisam dobro poznavala, takve laži i ogovaranja ponekad su rezultirale stvaranjem krive percepcije o tim osobama. Shvatila sam da se manjak nečijeg samopoštovanja reflektira, između ostalog, upravo u tom rivalstvu i ogovaranju. Sve se to događa zbog njihovog osjećaja nesigurnosti, tjeskobe, i općenito, njihova nezadovoljstva sa sobom i svojim životima. Stoga, pod svaku cijenu, žele natjerati druge da gledaju na svijet i percipiraju svoju stvarnost kroz njihovu.

Povezano: Moćne tehnike za samostalan rad na sebi

Kako pronaći mir?

I doista, kakvi smo mi to jedni drugima? Koliko se uopće (ne)poznamo, imamo li uopće pravo prosuđivati, osuđivati i komentirati drugoga? Na koji način to radimo – koristeći  se agresijom (otvorenog ili pasivnog tipa), ružnim vrijeđanjem tuđih mišljenja, upirući prst u nečije tjelesne mane ili kvalitete? Ja vjerujem, i to mogu potvrditi i iz svoje radne prakse, da nasilje i agresivnost proizlaze iz hladnog, zatvorenog i tužnoga srca osobe koja nikada nije bila voljena, pa i sama ne zna što je prava ljubav.

Kada ste zadnji put prije spavanja zatvorili oči i razmislili o svojim djelima toga dana – kako je započeo moj dan, kojim mislima, koga sam susrela i o čemu smo pričali, jesam li učinila nešto dobro ili loše i kako sam se osjećala zbog toga, jesam li nekoga povrijedila ili uvrijedila, nanijela nepravdu ili štetu, kako se nosim sa svakodnevnim obvezama i stresom…? Ovo je vrlo korisna vježba za samorefleksiju jer kratkim ispitom savjesti vrlo brzo možete sagledati kakve su vaše misli, riječi i djela, odnosno kakav je vaš život, i upoznati se na jednoj dubljoj razini.

Znate kako čovjek kreira percepciju o drugom čovjeku?

Pa tako da ga pravi sebi. Drugim riječima – tko je dobar za mene, a tko je protiv mene, što će drugi o meni misliti itd. Takav mentalni koncept stvara strah za egzistenciju i vodi čovjeka u veliko ništavilo i u besmisao življenja.

Veličina čovjeka leži upravo u tome da može vjerovati, nadati se, ljubiti, stvarati. Tko ne ”aktivira” sve svoje unutarnje resurse i potencijale koje ima, a ima ih svaki čovjek, samo postoji umjesto da živi jer se nije ostvario u onim najvažnijim dubinama svoga bića. Naravno da put k sebi, upoznavanje sebe i izlazak iz kao sigurne zone u kojoj mislimo da imamo sve ili nemamo ono što bismo željeli, a opet se bojimo napraviti iskorak u novo i nepoznato, nije nimalo lak i jednostavan. Najlakše je prebacivati odgovornost na prošlost, nesretno djetinjstvo koje mnogima služi kao izgovor za neuspjehe i nesreću danas, kada su odrasli ljudi. Sve su to samo izgovori za nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život.

Povezano: Ljudi koji misle svojom glavom često nisu poželjni, usudite se razmišljati!